Scena
15.10.2021. 10:14
Dragana Todorović

Intervju

Mirjana Karanović: Na scenu će sada izaći Petrija bez rezova, kadrova, montaže...

Petrijin venac
Izvor: YouTube screenshot

"Petrija spada u moje važnije uloge koje su me obogatile kao ženu, kao ljudsko biće, obogatile me nekim mislima o životu. I to je ono što smo nas dve želele da izdvojimo – njeno shvatanje života, vitalnost te žene, jednostavnost sa kojom prihvata stvari i nosi se sa njima. Ona se bori protiv nečega da bi se izborila za nešto do čega joj je stalo."

Film "Petrijin venac“ reditelja Srđana Karanovića iz 1980. godine nalazi se na listi 100 srpskih igranih filmova koji spadaju u kulturno dobro od velikog značaja, a koju je ustanovila Jugoslovenska kinoteka u saradnji sa istaknutim teoretičarima, profesorima i kritičarima.

Međutim, od velikog značaja ovaj film, snimljen po motivima iz istoimene knjige Dragoslava Mihailovića, bio je i za njegovu glavnu glumicu ne samo prvi profesionalni zadatak, već je tom ulogom osvojila i svoju prvu "Zlatnu“ arenu na Filmskom festivalu u Puli.

Mirjana Karanović tada je imala samo 22 godine i bila je tek na drugoj godini Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu.

Od tada do danas, osvojila je još dve "Zlatne arene“, "Dobričin prsten“, Sterijinu nagradu i desetine drugih priznanja, ali Petrija se ne zaboravlja – pamti je i voli publika, a naročito je voli glumica koja je rešila da joj se vrati i opet je oživi.

Predstava "Petrijin venac“ biće premijerno izvedena na sceni beogradskog Teatra na Brdu 22. oktobra.

Po čemu će se ova Petrija razlikovati od prethodne, one koju ste maestralno odigrali pre 39 godina?

"Razlikuje se, pre svega, po tome što nije isto igrati za pozorište i za film, čak i kada je reč o istoj ulozi. Potpuno drugačije doživljavam isti lik kada ga radim za film, a drugačije kada ga spremam za pozorište. Osim Petrije, tu mogućnost sam imala i sa ulogom u filmu i predstavi ’Bure baruta’, i to je za mene bilo vrlo neobično iskustvo jer igrajući na sceni imala sam potpuno drugi život uloge. Što se Petrije tiče, kada sam je igrala na filmu bila sam veoma mlada i suštinski nisam dokraja mogla da razumem dimenzije te žene. Razumela sam njene emocije, razumela sam to što joj se dešava, ali sve ono što je iza toga, ono što je bilo ideja o tom liku, za mene je u tim godinama bilo nedostižno.

Sada, međutim, osetila sam da mogu da stanem pred ljude i da izgovorim te njene reči. Pozorište je jedna veoma ekskluzivna, mogla bih da kažem i luksuzna situacija, u kojoj se živa osoba pred drugima transformiše. Dakle, na scenu će sada izaći Petrija koju mogu da razumem dokraja i da potpuno budem ona, u svakom trenutku, bez ikakvih rezova, kadrova, nameštanja, doterivanja i montaže, bez svega onoga što čini dobar film. Tamo će biti samo Petrija sa svojom pričom, svojim životom, svojom tugom, ali i sa veoma duhovitim opaskama o životu“, kaže u intervjuu za "Ekspres“ glumica Mirjana Karanović.

Mirjana Karanović
Izvor: ATAIMAGES / Antonio Ahel

Naturščik Darinka Živković je na filmu iz 1980. godine podelila ulogu Petrije i doprinela autentičnosti filma. Kako je Srđan Karanović odabrao baš nju, a kako Vas, s obzirom na to da ste obe bile nepoznate javnosti? Da li ste imale audiciju ili je u pitanju bila preporuka?

"Što se mene tiče, a mislim da se isto odnosi i na Darinku, prošla sam kroz obimne i dugotrajne audicije. Morala sam da prođem tri kruga, sećam se da tog leta nisam mogla da odem na more jer sam čekala da me pozovu. Ne znam koje su sve glumice bile uzete u obzir, ali su mi rekli da su skoro sve glumice u Beogradu prošle kroz tu audiciju. Srđan Karanović je na kraju izabrao mene, na moje veliko iznenađenje, a pretpostavljam i na iznenađenje svih ostalih, jer sam bila studentkinja druge godine Akademije. To je bila moja prva profesionalna uloga. Mislim da je i Darinka prošla isti put jer mi je Srđan govorio kako je snimao razne žene i kako je Darinka izgledala starije za svoje godine, a istovremeno spremna na saradnju, spremna da sluša uputstva.“

Da li ste u pripremi uloge za film "Petrijin venac" možda upoznali Milenu Stefanović, koja je bila inspiracija Dragoslavu Mihailoviću za roman i glavnu junakinju?

"Nisam. Videla sam je tada samo na snimku, ali mi je sada ona inspiracija za ovu pozorišnu Petriju. Srđan Karanović je i nju uzeo u obzir, ali nije vizuelno odgovarala, nije izgledala kao stara Petrija, bila je žena srednjih godina i gotovo urbano je izgledala, nije nosila maramu… I ja sada u predstavi neću nositi maramu kao deo kostima i… Videćete, neću sad sve da vam otkrivam.“

U predstavi "Petrijin venac" niste "samo" glumica, već ste radili i na adaptaciji teksta, zajedno sa rediteljkom Janom Maričić. Šta možemo da očekujemo u novoj adaptaciji?

"Prošle godine radila sam audio-knjigu ’Petrijin venac’. Pročitala sam je desetak puta, što u sebi, što naglas, što pred mikrofonom. Sa svim tim u glavi, sa poznavanjem ’geografije’ tog romana, ušla sam u adaptaciju. Jana i ja smo se trudile da ne prikažemo samo događaje, priču o Petrijinom životu, već i njenu filozofiju života. To je ono što je bilo prisutno i onda kada sam bila mlada i kada sam to igrala, i što me je zapravo oduševilo.

Petrija spada u moje važnije uloge koje su me obogatile kao ženu, kao ljudsko biće, obogatile me nekim mislima o životu. I to je ono što smo nas dve želele da izdvojimo – njeno shvatanje života, vitalnost te žene, jednostavnost sa kojom prihvata stvari i nosi se sa njima. Ona se bori protiv nečega da bi se izborila za nešto do čega joj je stalo. Izdvajale smo delove koji su nam bili zanimljivi i polako smo spajale priču. Prvo smo mislile da nam to uradi neko sa strane, da isporuči gotov tekst, ali smo ipak odlučile da se time pozabavimo na ličan način.“

Kada ste snimili "Petriju" bili ste druga godina glume u jednoj od uspešnijih klasa FDU-a – u klasi profesora Milenka Maričića. Da li ste u kontaktu sa kolegama sa klase – Ljiljanom Blagojević, Merimom Isaković i Mimom Karadžićem?

"Ne mislim da smo mi bili jedna od uspešnijih klasa. Ljilja Blagojević je kod nas došla tek kasnije, Merima takođe. Ljilja je snimala ’Boška Buhu’, ako ne grešim, i zato je morala da ponovi godinu, kao i Merima zbog filma ’Jovana Lukina’. Iz naše originalne klase srećem Mimu, ponekad, i to na moru, u gradu, on voli da trenira isto kao i ja.“

Koliko je fizička spremnost važna za glumca i da li je u tome tajna Vašeg dobrog izgleda?

"Mnogo je važno, naročito u ovom trenutku mog života, imam kondiciju. Ne znam kako se to desilo, ali ja što sam starija imam sve više posla i treba to izdržati fizički. Iako bih se najradije izležavala kod kuće, ja moram da ustanem ujutru i da nagovorim sebe da odem na trening. To nije važno samo za fizičku kondiciju, već i za raspoloženje. Čovek se mnogo bolje oseća kada ima snage. Što se izgleda tiče, ima i genetike – od mame, ali i toga što već 20 godina ne pušim, ne pijem i što malo pazim i na svoju ishranu.“

Bili ste profesor glume – koja je razlika u pristupu tom poslu, ali i samom školovanju, studenata danas i onih nekada, generacije kojoj Vi pripadate?

"Kada sam ja studirala, nije bilo toliko mnogo ’ometača’ pažnje, nije bilo društvenih mreža, noćnih klubova. Mi smo bili fokusirani na školu, od ujutru do uveče smo bili na fakultetu, nisu se snimale tolike serije. Mladi danas mnogo brže uđu u posao, mnogo pre ih pozovu da nešto rade i često se dešava da zato odsustvuju iz škole, da ne stignu da pohađaju sve časove i njihova pažnja je drugačije raspoređena. Zato bi i fakultet trebalo da pretrpi određena prilagođavanja tim novim pojavama. Danas imate i znatno više sadržaja koji privlače veliku pažnju javnosti, rijaliti programi pre svega. Ranije nije tako bilo, sistem vrednovanja bio je drugačiji.

Sada popularnost sa glumcima dele i mnoge druge osobe, koje nisu glumci, a medijski prostor je zasićeniji novim osobama. Kada sam ja bila mlada, kada se pojavi neko nov, neko mlad, onda je fokus na tu osobu bio mnogo veći. Čini mi se da sada mlad glumac ili glumica moraju da postignu nešto zaista ogromno da bi pažnja javnosti bila na njima. Kao što je to uradio, na primer, mladi glumac Milan Marić. On je, zahvaljujući tome što ređa jednu važnu ulogu za drugom, postao veoma bitan. Dakle, glumcima je sada lakše da uđu u posao, da dobiju priliku, ali im je teže da privuku pažnju publike, da počnu da grade ozbiljnu karijeru.“

Milan Marić je maestralno odigrao Tomu Zdravkovića u filmu "Toma“ u kojem Vi igrate majku popularnog pevača. Taj film Dragana Bjelogrlića beleži odličnu bioskopsku posetu i sjajne kritike. Da li ste i Vi zadovoljni?

"Jesam, da. Kad je nešto dobro, onda možete da nađete mnogo primedaba ili nekih stvari koje su mogle da budu drugačije, a kada nešto ne valja, onda nemate ništa da kažete. U ovom slučaju ja sam gledala film i isplakala sam se, nisam očekivala da ću toliko… Znate, kada sam imala 15, 16 godina, mi smo tu muziku pevali na nekim našim žurkama, to je bila muzika za dernek i za emocije, reči svih pesama smo znali napamet i film me je podsetio na ta vremena.“

Koja Vaša uloga Vam je najdraža, a za koju mislite da ste je najbolje odigrali?

"Nemam najdražu ulogu, to ne postoji.“

Da li postoji uloga koju biste voleli da niste uradili, da ste je odbili?

"Ni toga nema.“

Gde još možemo sada da Vas gledamo i kakvi su Vam planovi?

"Igram u Beogradskom dramskom ’Čitača’, a BDP je uradio i koprodukciju sa Zagrebačkim kazalištem mladih, zbog čega krajem oktobra Branka Ilić, Iva Ilinčić i ja idemo mesec dana u Zagreb na probe komada koji će režirati Patrik Lazić, koji je u BDP-u režirao ’Fine mrtve djevojke’. Zatim će tri glumice iz Zagreba, za koje ja još ne znam ko su, doći u Beograd da bismo nastavili probe ovde. Premijera je zakazana za decembar, a komad se zove ’Kamen’, Marijusa fon Majenburga. Takođe, očekujem kada će početi prikazivanje jedne humorističke serije koju sam snimala u Banjaluci. Nikola Pejaković je napisao tekst, a on je i korežiser te serije koja se zove ’Advokado’. Ljuba Bandović je advokat, ali ga mi svi zovemo advokado. Njegovu devojku igra Branka Katić, ja igram mamu, Mira Banjac babu i Jasna Đuričić igra tetku, moju sestru. Mnogo smo se dobro zabavljali dok smo snimali i nadam da će biti dovoljno duhovito i za gledaoce.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Zvezde mediteranskog filma o tome zašto se Srbi i Libanci odlično razumeju
Nadin Labaki, Kaled Mouzanar

Ekskluzivno za "Ekspres"

12.07.2021. 15:31

Zvezde mediteranskog filma o tome zašto se Srbi i Libanci odlično razumeju

Na plakatu filma "Kapernaum“, koji je u Kanu 2018. osvojio četiri nagrade, na beogradskom FEST-u tri, kao i više od 30 priznanja na prestižnim filmskim festivalima širom sveta, a Oskar za najbolji strani film 2019. mu je zamalo izmakao, piše: "Spremite se da vas oduva“.

Baš tako sam se osećala nakon razgovora sa autorima filma: Nadin Labaki umetnicom koja je napisala scenario i režirala film i njenim suprugom Kaledom Mouzanarom, kompozitorom i producentom ovog remek-dela o čijoj popularnosti svedoči i činjenica da se nalazi među prvih 80 filmova na IMDb listi koju kreiraju gledaoci.

To je neoubičajeno visoko mesto za film koji dolazi iz jedne male kinematografije kakva je libanska.
Foto
Close
Vremenska prognoza
broken clouds
12°C
24.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve