Vesti
28.11.2022. 14:25
Marko R. Petrović

Petar Milutinović

"Evropska unija zloupotrebljava kosovski problem"

Evropska unija i Srbija
Izvor: Shutterstock

Sa početkom ruske invazije na Ukrajinu pre devet meseci svet je ušao u novo doba.

Neka pravila su se promenila, standardi koji su do tada važili više ne važe, povučene su neke nove granice i crvene linije. Promenila se i spoljna politika i neki njeni principi. Gde je u svemu tome mesto Srbije i kako se Srbija snalazi u tim novim okolnostima tema je o kojoj smo razgovarali sa Petrom Milutinovićem, istraživačem Instituta za evropske studije iz Beograda.

"Usuđujem se da kažem da je 2022. godina, ’annus mirabilis’, dakle jedna čudesna godina u kojoj će se svet okrenuti za 180 stepeni“, kaže Petar Milutinović na početku razgovora za "Ekspres“, a potom nastavlja: "I ranije smo imali takve godine. Jedna je 1989. godina, kada je pao Berlinski zid, počela dezintegracija SSSR-a, ujedinjenje Nemačke... Druga takva godina bi bila 2001. godina sa terorističkim napadima 11. septembra.

Rat je generalno u međunarodnim odnosima zločin. A rat u Ukrajini predstavlja presedan u strukturi i poretku međunarodnog sistema moći, na taj način što je on sada u takvim okolnostima postavljen da će redefinisati odnose između velikih sila. Bez toga, možemo da zaključimo da je 2022. godina izuzetnih promena, koje su se i ranije odvijale, ali koje će sada dobiti na intenzitetu i na značaju. I to isključivo iz razloga što se ovakav sistem kakav postoji pokazao nedovoljno delotvornim i efikasnim za rešavanje mnogih globalnih, nacionalnih i regionalnih pitanja.“

Petar Milutinović
Izvor: Marko StevanovićPetar Milutinović

Na koji sistem mislite, na sistem međunarodnih odnosa, na sistem Evropske unije, Ujedinjenih nacija?

"Prvo, postoji međunarodni sistem od koga su sačinjene određene jedinice. To su države, njih ima 193, pa se u okviru posebnog sistema dalje grupišu neki manji bezbednosni kompleksi, u Evropi imamo EU, pa zajedno sa Severnom Amerikom imamo NATO. To su te manje regionalne bezbednosne zajednice. Sve one su se u svojim nastojanjima da povećaju stepen boljitka svojih građana, poboljšaju nivo bezbednosti građana i privrede, pokazale nedovoljno delotvornim.

Oni, dakle, nisu ostvarili osnovne ciljeve, a to je da građanin koji živi na tlu Evrope, recimo, može da ima pristojan i bezbedan život. U ovom slučaju sada se suočavamo sa potpuno suprotnom situacijom. Reč je o tome da se sa ovim nezadovoljstvom statusom kvo u međunarodnom sistemu, isti taj međunarodni sistem pokušava sada revidirati. Postoje procesi i na globalnom i na nacionalnom i na regionalnom planu, ali je za sada najvažniji proces koji je započeo ratom u Ukrajini. I uvek je prekretnica, vododelnica u međunarodnim odnosima kada imate rušenje kuća, zgrada, ubijanje civila, jer vi na taj način doživljavate promene moći u tom poretku.

Dakle, kad iz nekog razloga ljudi napuštaju domove, a više od 14 miliona ljudi je otišlo iz Ukrajine, kada škole ne rade, kada bolnice ne funkcionišu, kada se pokazuje da Ukrajina kao država ne može da funkcioniše zato što ima loš sistem upravljanja, i kada imate paralelno sa tim i oružani konflikt, možete da očekujete samo i jedno u tom slučaju, promenu poretka odnosa moći. I to je ono čemu svi sada svedočimo. Ukrajinski sukob je jedan proksi rat i to će se iskristalisati u potpunosti, SAD protiv Rusije.

Od dolaska Džoa Bajdena na vlast jasno je da su i Rusija i Kina bile u fokusu spoljne politike. Kina u toj meri da se osujeti njen napor za revizionizmom, a Rusija da ima status više regionalne sile, ali da nema nikakve revizionističke pretenzije. To je bila zapravo pozicija SAD da se ide na to da im se nešto da, da bi mi drugi dobili.“

Ali da ovi drugi ne dobiju sve...

"To je suština. I to je u diplomatiji tako. U diplomatiji je važniji onaj osnovni princip – ništa nije dogovoreno dok sve nije dogovoreno. Dakle, pogledajte u slučaju ukrajinskog rata, sporazume Minsk 1 i Minsk 2 nisu mogle da garantuju Francuska i Nemačka na kraju krajeva. I samo je bilo pitanje vremena kada će ovaj sukob eskalirati.“

Vratimo se na poziciju Srbije. Kažete da ovakve situacije predstavljaju vododelnice u međunarodnim odnosima. Koliko je Srbija sposobna i spremna da se prilagodi novonastaloj situaciji? Spomenuli ste 1989. godinu. Tada smo pogrešno odabrali.

"U ovom trenutku je nesumnjivo to da se gvozdena zavesa spušta na Evropu. To podrazumeva da se Evropa u potpunosti otkači od Rusije i u političkom, i u ekonomskom, i u energetskom i u kulturnom smislu. Takve promene iziskuju redefinisanje spoljnopolitičkih determinanti.

Nisam političar, ali kao istraživač mogu da kažem da će posle izvesnog vremena biti neophodno da se donese strategija spoljne politike Srbije, gde će se jasno i predominantno odrediti koji su spoljnopolitički ciljevi, koje spoljnopolitičke partnere imamo, sa kim strateška partnerstva imamo, ali da to bude jasno popisano u jednom dokumentu. To bi na primer bio predlog praktične politike. Sada su okolnosti takve da imate krizu snabdevanja energentima, prehrambenim proizvodima, stagfaciju (nizak privredni rast, a visoka inflacija)...

U takvim okolnostima, mislim da će biti neophodno dobro rekonfigurisati spoljnopolitičke prioritete, uz dve stvari. Prva je pitanje Kosova i Metohije, i to je ono o čemu svi sada svedočimo. To je postalo ’conditio sine qua non’ za proces pristupanja Srbije EU. Jednostavno bez rešavanja tog teritorijalnog spora mi ne možemo da očekujemo bilo kakav napredak u evropskim integracijama, to je svima jasno. Jedino što možemo da očekujemo je još veći priliv investicija na teritorijama centralne Srbije, na teritorijama Vojvodine i to iz evropskih zemalja, mahom, ali i iz Kine, naravno i iz Amerike.

Međutim, kada je reč o državi, evo svedočimo da i Briselski sporazum de fakto ne funkcioniše. On bi trebalo da korak po korak dovede obe strane u takvo stanje poverenja da kasnije možete bez problema da rešavate tehnička pitanja kao što su lične karte, registarske tablice. Ako to ne možete da uradite, kako možete da očekujete da rešimo pitanje Zajednice srpskih opština koje je par ekselans političko pitanje?“

Vampir iz Brisela

Šta je EU danas?

Evropska unija

Šta je EU danas?

03.08.2022. 18:20

Vampir iz Brisela

Imate li ideju kako to rešiti?

"U okolnostima se i ono malo što je ostvareno u okviru Briselskog sporazuma kruni, a to su tačke od sedam do 10 koje predviđaju da će srpski policajci, srpski tužioci i sudije učestvovati u sistemu takozvanog Kosova, mislim da je sasvim legitimno da čujemo od predsednika republike, premijerke, da je Briselski sporazum mrtav. To smo čuli još marta 2022. godine.

I onda su krenule ove krize, svaka strana je krenula sa maksimalističkim ciljevima. Umesto da se ide u izgradnju poverenja, u trgovinu, u investicije, omladinsku razmenu, razmenu između organizacija civilnih društava, imate produbljivanje antagonizacije kakvo do sada verovatno nije ni viđeno. I kako se EU pokazala nedelotvornom, da nije u stanju da reši ovo pitanje, ona kada ne može da ga reši, ona ga odloži. I mi možemo sutra i posle 10 meseci opet da se nađemo i da pričamo o registarskim tablicama. I to se odlaže od godine u godinu sve dok se ne urade dve stvari. Sve dok SAD ne izvrše snažan pritisak na obe strane da se dođe do sveobuhvatnog sporazuma o normalizaciji. A drugi korak bi bio taj da se zamene političke elite koje ne mogu ovaj problem da reše i bivaju neodgovorne prema svojim građanima.

Ako krenete u dalju antagonizaciju, a svi smo svedoci da sada može da izbije nasilje na Severu Kosova jer je stvoren taj bezbednosni vakuum, vi ćete dalje imati još veće nepoverenje, imaćete još veće ekonomske gubitke. Onda ćete morati praktično da krenete iz početka. Te u tom smislu bih se usudio kao istraživač da kažem da će biti neophodno ući u nove pregovore sa EU oko novog Briselskog sporazuma.“

Briselski sporazum je praktično jedino što za sada postoji. Koliko je realno da se uđe u pregovore o novom Briselskom sporazumu i šta bi on mogao da donese?

"Mi već čujemo zvaničnike da smo se resetovali na period iz 2013. godine. Ne možemo više da očekujemo da se smenjuju visoki predstavnici za spoljnu i bezbednosnu politiku. Imali smo lejdi Ešton, Federiku Mogerini, sada je tu Žozep Borelj, koji se hvali time kako je osam sati imao sastanak sa predstavnicima prištinske i albanske strane, a da se to nije završilo nikakvim konkretnim rezultatom.

S druge strane, trebalo bi krenuti u pregovore prevashodno sa Amerikancima, a ne samo sa Unijom, oko novog Briselskog sporazuma. Možda ne bi morao da se zove novi Briselski sporazum, možda bi mogao da se zove Vašingtonski ili Pariski, Londonski sporazum, zavisi od toga ko sve učestvuje u tome.“

I ko će preuzeti odgovornost.

"Da, ko će na kraju preuzeti odgovornost. Postoje dve stvari. Prva stvar je da SAD imaju najveće političko vođstvo u regionu Zapadnog Balkana, dok ga EU nema. EU nije država, ona je međunarodna organizacija sa naddržavnim obeležjima. Niko neće da pogine za EU. Niko neće da uradi za EU ono što bi uradio za državu. Ili niko ne bi uradio nešto za međunarodnu organizaciju, ono što bi uradio za državu.

Dakle, jedini relevantni akter koji ima taj politički kapacitet i koji ima moć, a koji će je u kontekstu ukrajinske krize još više imati, jesu SAD. Ukrajinska kriza dovela je do toga da će ceo međunarodni sistem biti oblikovan strukturnom silom kompeticije između SAD i Kine. Možemo da očekujemo rast političke, ekonomske i vojne moći Kine sa jedne strane, ali još veći rast političke, ekonomske, vojne moći SAD. E sada, kada je to tako, a EU i Evropa gube na geostrateškom značaju jer su zbog ukrajinske krize praktično dovedeni do toga da su postali bojno polje za oružane snage Rusije, i naravno oružane snage Ukrajine kojima potpomažu SAD, možemo samo da očekujemo da će Amerika dobijati taj značaj.

Imajući to u vidu, Amerika je jedina koja može da ima moralno-politički kapacitet da ovo pitanje reši. Ali tako što će ona biti ona ta koja će da izvrši pritisak na obe strane. I obe strane će biti u prilici da učine neke ustupke. Jasno je da ponekad čak ni Amerikanci ne mogu prosto da budu ti akteri koji će zaista sprovesti pomirenje. Oni mogu samo da uslovljavaju, da ucenjuju, da vrše pritisak, da ponude nešto... Oni mogu i nas ovde da pregaze, da nas bombarduju, pa da kažu – sada smo u miru, ali ste sada svi pogaženi.“

Jedno gaženje smo već preživeli.

"Tako je. Ali osećamo posledice toga i dan-danas. Mi nikako da shvatimo reperkusije tog događaja. Mi nikako da prihvatimo da smo mi na poluperiferiji, da imamo sukobe dugog trajanja, da je EU pogrešila što nije transformisala kosovsko-metohijski sukob na način da doprinosi većem pomirenju, već ga je zloupotrebila u geopolitičke svrhe.“

Srbija još nije otvorila klaster 6 u pregovorima sa EU koji se tiče spoljne politike pa, kako kažete, nema ni obavezu usklađivanja spoljne politike sa EU. Može li to da bude i neki "mamac“ za EU – ako želite da uskladimo, dajte nam nešto zbog čega bismo to radili?

"Ako ste gledali poslednji izveštaj Evropske komisije o oceni napretka Srbije u procesu pristupanja, videćete da se stepen usaglašenosti smanjio sa 64 na 45, i to isključivo iz razloga što je Unija donosila rezolucije, odluke, izjave deklaracije koje uglavnom targetiraju Rusiju i Kinu. I taj trend će se nastaviti. I kako oni budu donosili...“

Naša usklađenost će se "srozavati“.

"Tako je. I kako mi sada dalje možemo da očekujemo da oni nama ponude nešto na osnovu čega bismo se mi dalje uskladili sa vrlo oštrim decidnim rezolucijama? Zato i govorimo o spuštanju nove gvozdene zavese u Evropi. I sve ovo što sada živimo i kriza koju ćemo sada živeti trajaće sve dok se ne podigne nova gvozdena zavesa. A kada će se podići, zaista je vrlo teško reći. Mi čak ne možemo ni da zamislimo ni kada bi se završio sukob u Ukrajini da li bi to bilo primirje ili bi to bio sukob okončan nekim mirovnim sporazumom. Postoje indicije da i kada bi se taj sukob u Ukrajini okončao da kažemo nekim primirjem, da će vlade država članica EU nastavljati da izdvajaju za istraživanja i razvoj odbrane još više. Zato što će uvek postojati pretnja sa one druge strane da ne izvrši još jedan napad. I zato je tu, otprilike, predlog za razmišljanje da je jedino rešenje možda podela Ukrajine.

Ali izgleda da svi idu sa maksimalističkim ciljevima. Evropljani misle da mogu da brane Ukrajinu po svaku cenu. Ali pobuniće se građani u Evropi. Počeće da se kruni poverenje prema političkim elitama u Evropi. I u Americi. A sve političke elite su danas u krizi. Ali je činjenica da će, ako taj rat bude trajao, biti sve veće i veće nezadovoljstvo građana Evrope. Ja razumem da ćemo mi sada morati da plaćamo svoju bezbednost. Faktički svi ćemo biti u prilici, pošto smo na ovom kontinentu, da plaćamo za svoju bezbednost.“

Samo je pitanje koliko.

"Da, samo je pitanje koliko, a izgleda da će to biti SAD i NATO alijansi jer oni su jedini garant stabilnosti i bezbednosti. Švedska i Finska su zatražile ulazak u NATO, poslednja zemlja koja je ušla jeste Severna Makedonija, pre njih Crna Gora. Postoje neki procesi. A pozicija Vlade Srbije je zamrznuta. Zato i postoji ta bojazan, što ste me pitali, da ne ponovimo grešku koju smo već bili napravili. Meni se čini da smo na dobrom putu da to ponovo uradimo. Ali po cenu nečega što znaju samo vlastodršci. Po cenu da mi sada kalkulišemo otprilike šta je to što smo dobili, šta je to što smo izgubili. Nova vlada je, čini mi se, nešto proevropskija, ali je i ona oročena na dve godine, ne predstavlja pokazatelj supstativnih promena u spoljnoj politici.

Šta će se desiti? Praktično će sve ostati isto. Strateški partneri ostaju isti. S jedne strane, to je EU, odnosno Italija i Francuska, sa kojima imamo direktno strateško partnerstvo. Sa druge su to Azerbejdžan, Rusija, Kina. Bez ikakve sumnje će to diplomatski gledano ostati tako, ali će se to produbljivanje saradnje odvijati po velikoj ceni. Dakle, mi ćemo plaćati to što smo raštrkani na sve strane.“

Šta je sa Amerikom?

"Sa Amerikom bi trebalo zapravo da gradimo strateško partnerstvo, i ja vidim neke indicije za to. Pojavila se neka delegacija američke privredne komore, došli su neki ozbiljni ljudi iz američkih kompanija. Ja se nadam, s obzirom na sve to, da bi zapravo trebalo da se rekonstitualizuju odnosi sa SAD. Da se u svakom vidu produbljuje saradnja, ne samo u trgovinskom. Oni nama jesu daleko, ali su nam i blizu. Svi gledamo američke filmove, američke serije, konzumiramo američka pića. To je meka moć. Ali je problem, naravno, uvek političke prirode. Mi nemamo viza fri ulaz u Ameriku.

Jedan od načina da se poveća poverenje i uticaj SAD jeste da se običnim građanima da viza fri režim. Ili da se daju neke olakšice, kao što mi ovde dajemo olakšice američkim kompanijama koje hoće da investiraju ovde. Nije lako dovesti jednu američku firmu u ovakav region gde se zemlja suočava sa problemima vladavine prava. Amerika, kakva god da je, jeste zemlja vladavine prava. Zato što ako odluku predsednika SAD koji sedi u Vašingtonu može da anulira, da poništi sudija sa Aljaske, e to je vladavina prava. Zamislite takvu situaciju ovde. Da ovde neku odluku predsednika poništi sudija iz Leskovca. Za 50 godina možda. E to je to. Gradite institucije, gradite sistem vladavine prava, to je ono što je zapravo preduslov učlanjenja Srbije u EU, kakve god bile geopolitičke okolnosti.

Ali naravno i pitanje Kosova i Metohije ostaje jedno od ključnih pitanja. Pada mi na pamet, na primer, kada bi Srbija hipotetički rešila pitanje Kosova, pa onda bi mogla da uvede sankcije Rusiji, jer onda joj podrška Rusije više nije bitna. Odnosi između Srbije i Rusije su racionalni. Nama Rusija treba zbog očuvanja teritorijalnog integriteta i zbog energetske samodovoljnosti, zbog gasa. Sada više ruskog gasa neće biti. Jasno je da se zavrće slavina prema svim državama. Pa će sada sve države Evrope morati da prerekonfigurišu izvore snabdevanja.“

Isto tako Rusija može kosovski slučaj da upotrebljava u svoju korist.

"U prepucavanjima sa drugima – vi ste napravili presedan 1999, krenuli ste u intervenciju. Pa onda i oni nas koriste kao topovsko meso u obračunu sa njima. Nema tu bratskih, prijateljskih odnosa. Samo i jedino interes. Jasno je da je SAD i Nemačkoj sada najvažnije da se reši pitanje Kosova, upravo da bi se Putinu izvukao taj argument iz ruku. Problem je što istovremeno EU greši permanentno. Oni nisu transformisali taj sukob u smislu da doprinese većem poverenju. Naprotiv. Oni ga zloupotrebljavaju u geopolitičke svrhe, u odnosima prema Rusiji. Njima je važno da se to reši da bi oduzeli Putinu argument iz ruke. I da sutra Putin ne može da ima bilo kakav upliv na Zapadnom Balkanu.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Da li EU uopšte zna šta hoće?
Evropska unija i Srbija

Kolumna

20.08.2022. 07:10

Da li EU uopšte zna šta hoće?

Borislav Pekić napisao je da ludilo nije odsustvo logike, nego logika uneta u nemoguće.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
13°C
19.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve