Zdravlje
13.11.2021. 13:52
Mihailo Paunović

Intervju

Profesor dr Radmilo Janković: Crkva treba više da pomogne u ovoj pandemiji

Radmilo Janković
Izvor: Privatna arhiva

Profesor dr Radmilo Janković, anesteziolog, zamenik direktora UKC Niš i sekretar Evropskog udruženja anesteziologa, neko je ko uživa veliko poverenje među građanima Srbije. To poverenje zavredeo je pre svega svojim transparentnim stavom i predstavljanjem stvari onakvim kakve zaista jesu. Bez uvijanja, često izgovarajući ono što u datom trenutku možda ne želimo da čujemo.

Sa prof. dr Jankovićem razgovaramo u trenutku kada je Srbija pogođena verovatno najtežim talasom virusa korona od početka epidemije. Iako sa virusom živimo gotovo dve godine, većina je i dalje natopljena nedoumicama i sumnjom. Delimično i s razlogom jer na mnoga pitanja i dalje nemamo odgovor.

Razgovor započinjemo upravo pitanjem kako smo posle više od godinu i po dana, od kako se virus pojavio, došli u situaciju da i pored ne tako malog broja vakcinisanih, krajem septembra zabeležimo najveći broj novozaraženih u jednom danu od početka pandemije.

"Ono što je problematično za septembar, oktobar, pa čak i kraj avgusta ove godine jeste konstantno visok plato broja novozaraženih, broja hospitalizovanih, broja umrlih što nismo imali nikada do sada. Nikada u kontinuitetu. Zbog toga je ovo možda i najteži talas epidemije u Srbiji. Razlozi koji su doveli do toga su mnogobrojni. Prvo tokom leta se svakako nismo ponašali u skladu sa okruženjem i situacijom koja je zadesila čitav svet. Kompletno smo se kao društvo ponašali neodgovorno. Tu ne mislim samo na vlast, političare, opoziciju, mlađe, starije… Generalno smo se zaista loše poneli. A to nam se već dešavalo tokom mirnih perioda kada smo u potpunosti zaboravljali na virus.

Takođe, od maja meseca kreće stagnacija broja novovakcinisanih. Sama činjenica da nije bilo novih tragičnih incidenata je verovatno ljude ostavila u lošem uverenju da smo potpuno bezbedni. Uljuljkali smo se činjenicom da smo, zahvaljujući našoj snalažljivosti i efikasnom nastupu države, u januaru i februaru imali veliki broj vakcina. To nas je uljuljkalo i naš procenat vakcinisanih je već krajem leta bio na začelju Evrope. Taj realan broj vakcinisanih je tada iznosio 41,5 posto ukupne populacije i potpuno je besmisleno govoriti o brojkama od 50 i nešto procenata punoletnih vakcinisanih građana kada smo već u septembru videli da nam je skoro svako drugo dete obolelo. Ne samo da su oboleli, već su bili ozbiljan rezervoar za širenje infekcije ka najslabijima bili oni vakcinisani ili ne.

I poslednja stvar koja je dovela do ove eksplozije, a sa kojom se suočio čitav svet, tu ne izuzimam Srbiju, jeste da nismo znali kolika je realna efikasnost prethodne vakcinacije, odnosno koliko traje efikasan imunitet koji će sprečiti ozbiljno zaražavanje, hospitalizaciju i smrtni ishod. To niko nije znao. Pokazalo se da je trajanje imuniteta mnogo kraće nego što smo mi pretpostavili. Sama potreba za vakcinom nije ostavljala dovoljno mogućnosti da se njeno uvođenje odlaže. Tako da niko nije mogao da ima dovoljno dugo istraživanje da bi rekao to traje šest sedam ili osam meseci. Jednostavno je potreba za vakcinom bila tolika da je, posle faza koje su se pokazale bezbednim i efikasnim, vrlo brzo ušla u upotrebu.

U međuvremenu se pojavio i delta soj, prema kojem se nisu pravile vakcine. Jednostavno ga nije bilo u cirkulaciji kada je većina farmaceutskih kompanija i država proizvodila vakcine. I, naravno, on je bio manje osetljiv na vakcinaciju. To su razlozi koji su nas doveli u jednu vrlo dramatičnu situaciju. Odgovorno tvrdim da nikada ne bismo došli u ovu situaciju da smo u julu mesecu imali makar 70 odsto vakcinisanog stanovništva. Spasli bismo sigurno makar 80 odsto života koje smo izgubili.“

Sada smo u fazi kada je, kod mnogih, na red došla treća doza vakcine. Ponovo se javljaju nedoumice. Poruke stručnjaka, koje dolaze do javnosti, različite su. Jedni preporučuju kombinovanje vakcina, dok drugi nisu za to.

"Ja sam bio jedan od retkih koji je već krajem maja rekao da ukoliko sa dve doze vakcine niste postigli zadovoljavajući odgovor, elementarna logika mi ne nalaže da ja sad predlažem da ponovo idete istim putem koji se ispostavio kao neefikasan. Cilj svake vakcine je da stvori antitela. S tim različiti proizvođači koriste različitu tehnologiju i sigurno intenzitet nije isti. Mi smo već u aprilu imali ljude koji su bili ozbiljno bolesni, čak i one koji su preminuli iako su primili uglavnom ’sinofarm’ vakcinu. Meni je već tada bilo jasno ne da imunitet ne traje dugo, nego da ga oni uopšte nisu ni stekli. Neka istraživanja, koja su ranije sprovođena, pokazala su da postoje takozvane seronegativne osobe koje kada se zaraze, dok još nisu postojale vakcine, teško ili nikako ne stvaraju antitela na SARS-CoV-2. Verovatno se ista stvar ponavljala i sa vakcinacijom. Kod istih tih osoba koje su uslovno rečeno seronegativne niste imali ili ste imali blag odgovor.

Na osnovu izveštaja koje sam dobijao, a u kojima sam tražio da se na broj hospitalizovanih uradi presek koliko ima vakcinisanih i kojom dozom, već u avgustu bilo je jasno da imamo prilično veliki procenat ljudi koji su primili ’sinofarm’ vakcinu i gotovo nikoga ko je primio neku drugu vakcinu. Zbog toga su moji apeli bili da se krene što pre sa trećom buster dozom i tada sam rekao da je ’sinofarm’ vakcina očigledno nedovoljno efikasna i da bi trebalo preći na drugu. U istom periodu je i radno telo za imunizaciju donelo upravo tu preporuku da preporučuju da treća doza vakcine bude neka iz grupe mRNA, odnosno na toj bazi napravljenih vakcina.

Međutim, nakon toga se odustalo i rečeno je da može da se primi bilo koja vakcina. Nije bila ni preporuka da se nastavi sa istom, već je ostavljen prostor za izbor. Kada ljudima kažete da je to stvar izbora, onda je to stvar nove konfuzije kod njih. Ono što je nama ovde predstavljalo problem jeste da naročito stariji ljudi imaju veće nepoverenje prema stvarima koje dolaze sa Zapada, odnosno mnogo veće poverenje koje dolazi sa Istoka. Takođe, pojavila se neka ne baš naučno dokazana teorija da su kineske vakcine pod znacima navoda blage vakcine i da ih treba davati ljudima koji su slabiji, stariji, slabijeg zdravstvenog stanja. Međutim, nijedna studija pre toga nije pokazala da ’fajzer’ vakcina ubija starije ljude. To je bila, nažalost, još jedna zabluda koja nas je skupo koštala u septembru i oktobru. Mislim da je ’sinofarm’ vakcina u nekom trenutku uradila dobar posao. Dala nam je i zamah na vakcinaciji.

Mislim da vakcinacija kod nas ne bi bila ni ovoliko intenzivna da nije bio tog nekog prijateljskog pristupa Kineza. Nemam dilemu da su kod mlađih ljudi, makar prema hospitalizovanim, one uradile dobar posao. Ali očigledno da za stariju populaciju nisu bile dovoljno efikasne. Na kraju krajeva, mislim da smo sada sve ono što se tiče imunizacije izneli na čistac i da ljudi mogu čuti kakva je realna situacija.“

Što je jako bitno ukoliko nam je stalo do poverenja građana.

"Mislim da je za sve, da bi bilo uspešno, jako bitno da bude transparentno. Sve što nije transparentno ljudima uliva zebnju, a što je još gore – uliva im nepoverenje. To nepoverenje je nepodeljeno. Kada narod oseti nepoverenje, on ga iskazuje prema svakome, bez obzira da li sam to ja, političari, ljudi iz Kriznog štaba, neko ko vam je manje ili više simpatičan. E onda su došli na red antivakseri koji su nas pokopali.“

Koliko je kampanja antivaksera usporila čitavu situaciju sa imunizacijom koja je više nego primetna poslednjih nekoliko meseci?

"Teško mi je u početku bilo da priznam i sam sebi, ali nažalost mislim da su imali uticaja. Ja sam pre nekoliko godina imao sasvim površne informacije o tom pokretu. Nije mi delovao smislen, nisam ni mogao da čitam takve diskusije jer su mi bile van pameti. Znao sam da mogu da nanesu štetu, ali nisam mogao da pretpostavim da će imati ovakav socijalni impakt. Nažalost, sve ono što nam se dogodilo – strah, nepripremljenost na sve ovo – njima je otvorilo veliki prostor. Uradili su takav posao da je to nažalost koštalo naše društvo velikog broja života. Ušli su u nebranjeni prostor gde im se gotovo niko nije suprotstavljao. Mediji kroz koje su oni išli bile su društvene mreže. Sakriveni i bezbedni govorili su gnusne stvari, izmišljotine, prizemne stvari koje su dolazile, bojim se, do onih osoba koje su nedovoljno informisane, obrazovane i edukovane. Na kraju krajeva, moramo biti svesni svojih slabosti i to jasno i glasno reći. Oni jesu bili njihova vojska.

S druge strane, ne mislim da su vođe tog pokreta neke preterano visoko intelektualne osobe kada mogu da izgovaraju takve stvari koje su naučne laži i izmišljotine. Međutim, kada krenu da se šire nesreća, tuga, smrt, panika, ljudi manje reaguju razumom, mnogo više emocijama. Stvoren je društveni ambijent – ili si za vakcinu ili ne. Čak je i ta tema vakcinisati se ili ne bila tema političkog stava da li sam za vlast ili opoziciju. Pa je u jednom trenutku došlo do toga da li sam za doktore koji imaju alternativni nastup ili one koji su deo Kriznog štaba. Sve to nije imalo nikakvu vezu sa logikom.

Na kraju krajeva, ispostavilo se da je ovo jedan zaista politički stav, a stvar oko vakcinacije bilo je neposredno oružje koje je dovodilo do te političke prepoznatljivosti. Kroz vrlo pitku temu ličnih sloboda i izbora skrivali su se ljudi koji malo polažu prava na lične slobode i koji bi ih vrlo rado uskratili nekom drugom. Tako smo došli do potpune blokade vakcinacije, potpunog gubitka poverenja u medicinske informacije i tako smo, pored svega ostalog, došli do velikog broja zaraženih. Kada sve razloge spojite, onda imate jedan požar koji bukti i vetar koji ga raznosi.“

Kako ugasiti taj požar i steći poverenje u vakcinaciju? Možemo li išta da uradimo? Stiče se utisak da su oni koji su hteli da se vakcinišu to već i uradili.

"Oni koji su razumeli situaciju, koji su bili dovoljno odgovorni da shvate da ovo nije stvar pojedinca već da je ovo zajednička briga, oni su imali dovoljan nivo i društvene empatije i potrebe da učine nešto za ovo društvo. Na kraju krajeva, i jesu u grupi onih koji su i mnogo bolje obrazovani i edukovani. Njima nije bila potrebna nikakva prisila. Imate drugu kategoriju ljudi za koju mislim da je podjednako brojna kao i ova prva, koji nisu neodgovorni, ali koji ne mogu tako lako i jednostavno da prihvate poruke koje im lekari i naučnici govore.“

Ta grupa ljudi može da donese ozbiljnu prevagu kada govorimo o procentima vakcinisanih.

"Njima je potrebno da govori neko drugi. Ne Radmilo Janković ili drugi profesori. Njima je potrebno da govore ljudi u koje imaju nepodeljeno poverenje. Ja sam na neki način prozvao institucije u koje tradicionalno narod u Srbiji ima poverenja. To je Srpska pravoslavna crkva. Jedan apel koji bi dolazio na primer od patrijarha, koji čak ne mora da bude afirmativan u pravcu vakcinacije, ali koji bi bio dovoljno neutralan tipa poziva – ’Molim vas, slušajte savete lekara i ono što vam govore ljudi koji su profesionalci’ – verujte mi, ogroman procenat njih bi se vakcinisao. S druge strane, ne radi se samo o Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Najveći broj nevakcinisanog stanovništva jeste u delovima u kojima imate najviše Bošnjaka, odnosno onih koji su pripadnici islamske veroispovesti. I naravno da je uloga i tih verskih zajednica velika. Drugo, imate i institucije koje realno imaju manji uticaj u društvu, kao što je na primer Srpska akademija nauka i umetnosti, a koje bi mogle nešto da urade. Tu je i srpsko lekarsko udruženje. Sve je to neubedljivo, nedovoljno glasno i čini mi se da je došlo kasno. I na kraju imamo one koji jednostavno neće da se vakcinišu. Koji su stava da će se vakcinisati ako vakcinacija bude obavezna. Nažalost, videli smo situaciju da smo zamah vakcinacije imali kada su se delili vaučeri, novac i sada kada imate neku vrstu ograničenja u vidu kovid propusnica.

Pazite, meni je to neprihvatljivo. Oca sam izgubio i mnogo prijatelja, gledao sam koliko ljudi odlazi. Meni je neprihvatljivo da se neko niskim pobudama povede za nečim što je apsolutno društveni imperativ. Ali čak i to mogu da prihvatim koliko god to makijavelistički izgledalo. U ovom trenutku ću prihvatiti i neke druge metode koje nas dovode do cilja.“

Da li se u ovom trenutku kovid propusnice ili obavezna vakcinacija nameću kao jedino rešenje, uz pomoć kojih bismo mogli da dođemo do kolektivnog imuniteta?

"To je nažalost ostala jedna od poslednjih metoda uz pomoću kojih ovo možemo zauzdati. Mi imamo veliki intenzitet zaražavanja i ne baš tako mali broj vakcinisanih. Ako idete logikom da smo gotovo svakog dana imali više od 6000 novozaraženih, realan broj je bio makar duplo veći. To vas nekom grubom estimacijom dovodi do toga da ćete za četiri jesenja meseca imati gotovo milion i više novozaraženih. Pandemija će svakako dostići neki svoj biološki maksimum. Pronašla je sve najslabije, nevakcinisane, vakcinisane sa nedovoljnim imunitetom... Znate koliko nam je starih ljudi preminulo samo u septembru i oktobru. Ona će prirodnim putem početi da deeskalira. Neće nestati dokle god se ljudi koji su nosioci virusa kreću u zatvorenom prostoru. To je nemoguće. Virus ne može da ispari. Do proleća ovo sigurno neće nestati. Nemamo mnogo opcija. Čak i kada se bude smanjio intenzitet, ukoliko opet poput prošlog leta zaboravimo da kovid postoji, da se korona prenosi, ponovo ćemo se naći u istoj situaciji. Ljudima u mirnoj atmosferi moramo skrenuti pažnju da su vakcine bezbedne. Njih to najviše brine.

Neka to kažu ljudi koji imaju uticaja. U većini država gde je vakcinacija dobro prošla verske zajednice su uradile veliki posao da ona bude uspešna. Konzervativne katoličke države Španija, Portugalija, Francuska, Italija imaju ubedljivo najveći broj vakcinisanih i nisu imale nikakav otpor Rimokatoličke crkve. Čak su imale podršku. Taj primer treba i ovde slediti.“

Pitanje je trenutka kada ćemo se suočiti sa delta plus sojem. Koliko su vakcine koje postoje efikasne u borbi protiv novih sojeva. Pojavila se i informacija da će postojeće vakcine morati da se modifikuju na godišnjem nivou.

"Mi grešimo jer dozvoljavamo da se virus razmnožava. Što je jači imunološki bedem to je manja mogućnost da na određenom podneblju imate širenje virusa. Da bi pandemija prestala da postoji i da bi virus prestao da se širi planetom neophodno će biti da se vakciniše i populacija u manje razvijenim državama u Africi, Aziji... Dokle god virus može da se širi u afričkim zemljama, tamo može da nastane potpuno drugačiji soj koji će svom silinom da udari na ostatak planete i tako nas vrati na početak. Delta plus soj je prirodan proces. Verovatno će se posle njega stvoriti i neki novi. To je prirodan tok i može biti zaustavljen samo ako virusu smanjimo mogućnost da se on razmnožava. Koliko sam čitao u vezi sa delta plus sojem, on je napravio određenu modifikaciju na spajk proteinu. Međutim, još uvek nedovoljno nepovoljnu da vakcine koje su bile usmerene prema spajku neće biti efikasne. Tako da mislim da možemo da budemo bezbrižni.“

Svakodnevno ste u kontaktu sa kolegama. Koliko su zdravstveni radnici iscrpljeni, koliko imaju snage i koliko ih pogađa stanje u društvu i neodgovornost pojedinaca?

"Ovo nije fraza što ću reći. Zdravstveni radnici, čak i čitav zdravstveni sistem se pokazao kao najsnažnija karika u Srbiji što se tiče kovida 19. Ti ljudi su zaista pravi heroji. Mi se jesmo spremali, učili medicinu i završavali svoje specijalizacije da u okviru svojih mogućnosti pomažemo ljudima. Ali niko se nije školovao da se nađe u jednoj ovakvoj situaciji koja može da se uporedi sa ratnom medicinom. Čak ni sa njom. Ovoliki priliv pacijenata i teško obolelih se do sada nije video. Ti ljudi su dali svoj maksimum često rizikujući sopstveni život. Često rizikujući da se zaraze i da prenesu zarazu svojim ukućanima. Imam primere u svojoj klinici gde su ljudi lečeći kovid pacijente uneli zarazu u svoje domove i da su im članovi porodice preminuli. To su strašne stvari. Naročito su anesteziolozi u Srbiji poneli ubedljivo najveći teret. Jer su lečili najteže slučajeve i suočili su se sa najvećim brojem preminulih. Mnogo je primera, ali su zaista pravi heroji. Ovo njima jako teško pada. Prilično su osetljivi na ovakvu društvenu klimu. Naročito su osetljivi kada se generalizuje da među zdravstvenim radnicima ima najviše antivaksera. To nije tačno. U Kliničkom centru Niš 91 odsto lekara je vakcinisano.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Davanje krvi moguće odmah nakon vakcinacije, ali ne za sve vakcine
krv

Važno

13.11.2021. 07:05

Davanje krvi moguće odmah nakon vakcinacije, ali ne za sve vakcine

Dobrovoljni davaoci krvi, ukoliko su primili vakcine Moderna, Fajzer ili Sinofarm mogu da daju krv odmah, saopštili su iz Instituta za transfuziju krvi Srbije i apelovail na sve zdrave građane da daju krv, jer raspolažu jednodnevnim rezervama.
Close
Vremenska prognoza
light rain
11°C
23.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve