Život
26.06.2022. 09:53
Dragan Vesić

Kolumna

Bezuslovna ljubav kućnih ljubimaca

pas
Izvor: Shutterstock

Ako već nemate kućnog ljubimca, možda je bezuslovna ljubav mačke ili psa glavni razlog da ga imate.

U očima većine ljudi ne vidite empatiju nego zlobu, naročito u današnje vreme otuđenosti i društvenih mreža. U očima kućnih ljubimaca ili većine domaćih životinja ne vidite zlobu nego empatiju.

Takođe, većina površnog sveta ima potrebu da se na Fejsbuku, kao mreži za široke narodne mase, predstavi u drugačijem svetlu. Da bude ono što u realnom životu nije.

Zrela inteligenta osoba želi da bude autentična: kakva je u stvarnom životu, takva je i na društvenim mrežama, bilo bi joj neprijatno i glupo da bude ono što nije. Infantilna pak prikriva svoje nedostatke kao da će prikrivanjem da ih otkloni.

Površan svet uz fotošop i slike iz mladosti često glumi nekakvu mistiku, ističe posebnost i harizmu, koju zapravo nema, kako bi sebe u virtuelnom svetu predstavila savršenom. Ona naravno nije svesna da je to savršenstvo groteskno i jadno, da je ta artificijelnost odlika neinteligentnih koji nekritički konzumiraju svaku glupost koji im novi mediji serviraju.

Na medijskom meniju je loša pokvarena hrana, ali mediji su kreirali virtuelnu stvarnost i samo daju polusvetu to što želi.
Nema veze što je na meniju nešto bljutavo "što ni pas s maslom pojeo ne bi“, prosečan recipijent to jede, makar to bila i g***a, jer to je In i to je mejnstrim, pa kako ići mimo glavnog toka? Samo manjina ide i traži alternativu, nešto što je normalno, lepo i moralno.

Medijski edukovanim ljudima (čak i onima koji to nisu, ali imaju mozga) dovoljno je da bace pogled na FB profil prosečnog korisnika i biće im jasan njihov psihološki profil. Znaće da li je u pitanju izveštačena, glupa, priprosta, iskompleksirana, zlobna ili autentična, pametna, produhovljena i dobra osoba.

Društvene mreže su ogledalo banalnosti, blamaže, ali i ogledalo pameti i iskrenosti. Sad, naravno, nemaju svi ista interesovanja i to je u redu, ali nemaju ni svi pamet i stav: to jeste činjenica i nerešiv problem. Takav je svet oduvek, samo što su društvene mreže omogućile da se glupost razmahne. A pošto je većina takva, nije čudo što glupost, "smisao“ za neukus vulgarnost (golotinja radi golotinje) dobija najviše lajkova. S tim se jednostavno pomiriš jer si nemoćan da promeniš, a estetiku i mudrost tražiš negde drugde.

Društvene mreže su takođe omogućile da se ženama ne dobacuje na ulici nego da se najčešće lažni komplimenti dele u inboks, što je bezbednije (neke to vole). Čak se i ljubav izjavljuje u mesindžer mada je prirodnije da se to radi neposredno jer u tome ima više draži, romantike i časti, pa šta bude.

Da pas, a pogotovo mačka imaju FB profil, sigurno bi bili ono što jesu: pudlica ne bi glumila staforda ne bi li sebe predstavila opakim i snažnim psom i obrnuto, niti bi stara mačka od 16 godina stavila profilnu sliku kada je imala godinu dana – neće kuce i mace da se blamiraju, ali ljudi hoće (ocvale žene i ofucani muškarci stavljaju na profilnu i u objavama fotke iz gimnazijskih dana. No comment).

Eto zašto je, pored ostalog, potrebno imati kućnog ljubimca u epohi simulacije stvarnog? Zato što je kućni ljubimac stvaran, on je to što jeste i nema potrebu da bude nešto što nije.

Zašto je još dobro imati kućnog ljubimca? Zato što će on da vas voli bezuslovno, da vas gleda utešno i nežno kada patite, zato što će da vas čeka i kada vas više niko ne čeka. Samo što će pas, ako vas nema dugo, da skače, vrti repom, lizaće vas da pokaže neopisivu radost što ste ponovo došli kući (dok neki ljudi neće baš biti oduševljeni što vas ponovo vide). Dovoljno je da ga pomazite nežno i on će biti srećan.

S mačkom stvari stoje drugačije: duriće se neko vreme, ponosno će vas ignorisati, valjda da vam da do znanja da je ljuta što je nekoliko dana bila sama i da s njom ne možete tako. Posle nekog vremena trčaće, izvrtati se na leđa, kotrljaće lopticu i prići će da se mazi, ali onda kada ona želi – jednostavno, takva joj je priroda. Ona je – kako kaže Dezmond Moris u knjizi "Upoznajte svoju mačku“ – fizički mačka, ali mentalno, psihički, ona je i mačka i čovek, a vas tretira kao "pseudoroditelja“.

Slično vas tretira i pas, ali zbog razlike u karakteru to ispoljava na drugačiji način. Baš zbog razlike u karakteru, pas će vam sto puta vratiti lopticu kad mu je bacite, ali mačka neće – pogledaće vas iznenađeno kao da želi da vas pita da li ste normalni.

Mačke jesu komplikovanije od pasa, a u starom Egiptu imale su status božanstva. Sad, da li neko više voli mačke ili pse, ili ih voli podjednako, nebitno je jer se o ukusima ne raspravlja. Sporni su oni što uopšte ne vole životinje jer takvi ne vole ni ljude i iz njihovih redova se regrutuju sociopate – verovatno je na njih mislio onaj koji je rekao da od svih živih bića jedino ljudi ubijaju iz zadovoljstva, a životinje da bi preživele.

Kako god, nijedan ekstrem nije dobar pa se može reći da je veliki ljubitelj mačaka Mark Tven preterao ako je zaista rekao da više voli mačke nego ljude. Analogno, isto važi i za one koji su govorili da više vole pse nego ljude – ali, možda ih abolira ako su mislili na prave ljude.

Poznato je takođe da je Dostojevski napisao da su životinje, za razliku od ljudi, bez greha, što jeste tačno. Izvesno je da je Mark Tven bio u pravu kada je primetio da se od svih božjih stvorenja jedino mačka ne može potčiniti i vezati na povodac. Poznata je misao pomenutog Dezmonda Morisa da vojnici vole pse, a umetnici mačke. To nije nikakva uvreda jer je karakter umetnika i mačaka sličan baš kao i svima poznata izreka da je pas čovekov najbolji prijatelj jer je vernost glavna odlika psa.

U Srbiji se ne tako davno govorilo da pas služi da čuva kuću, a mačka da lovi miševe: moguće da se taj anahronizam još uvek zadržao u nekim ruralnim sredinama, ali to su valjda izuzeci. Danas se u civilizovanom svetu mačke i psi doživljavaju kao članovi porodica i to je jedna od lepših strana savremene epohe koju i mi sve više prihvatamo.
Jedna od predrasuda kod nas bila je da pogotovu mačke čuvaju usedelice i samci. Dobro je što se taj i drugi mitovi o kućnim ljubimcima sve više ruše.

Tačno je jedino da o mačkama treba dosta znati jer su specifične, ali razbijanjem mitova i edukacijom trebalo bi da se bave stručni ljudi: felinolozi (nauka o mačkama) jer se o njima manje zna nego o psima baš zato što su specifične, da veterinari posredstvom medija dele savete vlasnicima kućnih ljubimaca (sterilizacija–kastracija, ishrana, nega…). Ne može se reći da, posebno na novim medijima, oni to i ne rade, ali problem je što se kod nas predrasude i mitovi sporo ruše.

Ključni odgovor na pitanje zašto treba imati kućnog ljubimca ili ljubimce u suštini je jednostavan. Sa njima ne samo da je zabavno dok se igrate i što vas opuštaju, nego u njihovom društvu postajemo bolji ljudi i od njih učimo empatiju.
Čovek digitalne epohe suviše vremena provodi uz laptop i telefon. To dovodi do alijenacije, usamljenosti, gubitka osećaja za realnost, a boravak u prirodi s prijateljima i kućnim ljubimcima jeste prirodno stanje i povratak normalnom zdravom načinu života. Za sve postoji granica i mera baš kao što za bezuslovnu ljubav i empatiju ne postoji zamena.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
13°C
19.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve