U fokusu
Rusi odlaze iz NIS-a?
Berzanska vrednost NIS-a procenjuje se na oko milijardu evra, ali najrealnija procena vrednosti jedne kompanije je kada se njen EBITDA uveća za multiplikator u toj konkretnoj industriji. Računajući na osnovu ovog parametra, NIS trenutno vredi više od četiri milijarde evra
Dogodilo se ono što se u nekom trenutku moglo i očekivati. "Naftna industrija Srbije" potpala je pod sankcije američke administracije. NIS je, tako postao kolateralna žrtva rata u Ukrajini, s obzirom na to da 56 odsto ove kompanije drže ruske firme - "Gasprom njeft" (50 odsto) i "Gasprom" (6,15 odsto).
Američki zahtev je jasan, a ponovio ga je i Džejms O’Brajen, pomoćnik državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država – a to je da je jedini uslov SAD za poslovanje "Naftne industrije Srbije" da nema odliva novca u Rusiju, odnosno da udeo ruskih kompanija u vlasničkoj strukturi NIS-a bude jednak nuli.
Sve ostalo je i dalje nepoznanica, a najviše to na koji će način doći do promene udela u NIS-u i, što je takođe važno, ko će da bude novi vlasnik. Jer, do promene mora doći, ukoliko želimo da NIS nastavi da posluje.
Da li će novi vlasnik da bude država? Ona bi to mogla da postane na dva načina – nacionalizacijom ili kupovinom ruskog udela. Nacionalizacija, bar tako tvrdi predsednik Srbije, nije opcija jer, kako je rekao – nećemo da otimamo tuđu imovinu. A ako treba da se plati, Srbija je, kaže, spremna, jer para ima.
Postoji, naravno, i opcija da novi vlasnik bude neko sa strane, tačnije da ruski kapital zameni nečiji drugi. To, u svakom slučaju, mora da bude neko ko bi dobio zeleno svetlo i iz Vašingtona, kako bi se sprečila mogućnost da se nekako pojavi skriveni ruski kapital.
Drugo pitanje koje se postavlja jeste koliko bi novi kupac trebalo da plati za tih 56 odsto vlasništva u NIS-u.
Kada su krajem decembra 2008. godine Vlada Srbije i "Gasprom" konačno potpisali ugovor o prodaji "Naftne industrije Srbije" ruskoj državnoj kompaniji "Gasprom njeft", ruski partner je za većinski udeo platio 400 miliona evra. Srbija je uz to dobila i dokumente o izgradnji gasovoda "Južni tok" i skladišta gasa "Banatski dvor".
I upravo je to argument za one koji tvrde da NIS nikako nije poklonjen Rusima jer, kako je za agenciju Beta izjavio glavni broker brokerske kuće "Momentum Securities" Nenad Gujaničić, prodaja "Naftne industrije Srbije" za 400 miliona evra ne može da se meri samo ekonomskim pokazateljima, niti može da se kaže da je bila budzašto jer je to u velikoj meri bio i politički posao.
Povodom polemike da je NIS takoreći poklonjen ruskim firmama, on je rekao da je prodaja bila deo šireg projekta koji je obuhvatao i izgradnju gasovoda "Južni tok", što potom nije realizovano, kao i zastupanje interesa Srbije u vezi sa statusom Kosova i Metohije u Ujedinjenim nacijama.
"Svi poslovi koji nisu čiste ekonomske prirode naravno da nisu valjani, niti je dobro privatizaciju sprovoditi na netransparentan način. Ali mora se reći da sve što je usledilo u vezi sa razvojem ove kompanije nije bilo loše, jer da je NIS ostao u većinskom državnom vlasništvu ne bi u njemu ostao kamen na kamenu", rekao je Gujaničić.
Istakao je da je nezavisna revizija, nakon privatizacije, utvrdila da je NIS poslovao sa gubitkom od osam milijardi dinara u 2008. godini, a da je privatizovan kao kompanija koja pozitivno posluje.
Ruske kompanije su, prema njegovim rečima, uložile u modernizaciju rafinerije u Pančevu, u mrežu benzinskih stanica, što je sve vidljivo golim okom, ali i preko finansijskih rezultata u poslednjih 15 godina.
"Naravno, rezultati ove kompanije bili bi i bolji da je ruska strana imala kredibilnog partnera u državi koja je najveći manjinski akcionar sa udelom od 29,87 odsto. Naša država je uradila veoma malo toga kada je u pitanju kontrola poslovanja ove kompanije, a da je postojao profesionalni nadzor i valjana kontrola govorili bismo još o boljoj slici kompanije", naveo je Gujaničić.
Dodao je da je posledica takvog odnosa države da Rusi mogu da kažu "evo koliko je tih 400 miliona evra bilo jeftino" jer sad ta firma na berzi vredi oko milijardu evra, a prodata je pre 15 godina.
Ako bi se uzela u obzir berzanska vrednost o kojoj govori Gujaničić, to znači da bi novi vlasnik za 56 odsto NIS-a trebalo da plati oko 600 miliona evra.
Ne može se, međutim, prenebregnuti činjenica da je u poslednjih petnaestak godina, prema zvaničnim podacima, NIS imao dobit od oko tri i po milijarde evra, što je osam puta više od onoga koliko su Rusi izdvojili za njegovu kupovinu.
Pitanje je, dakle, koliko realno vredi NIS. Goran Radosavljević, profesor na FEFA, objasnio je za "Forbs Srbija" da je najrealnija procena vrednosti jedne kompanije kada se njen EBITDA uveća za multiplikator u toj konkretnoj industriji. EBIDTA se, inače, definiše kao profit pre nego što se oduzme kamata, porez na dobit i amortizacija. To omogućava investitorima, analitičarima i menadžmentu da bolje razumeju koliko novca kompanija stvara samo iz svog osnovnog poslovanja, bez obzira na druge faktore koji mogu uticati na njen ukupni profit.
Računajući na osnovu ovog parametra, NIS trenutno vredi više od četiri milijarde evra, što znači da bi za udeo koji imaju dve ruske kompanije Srbija, odnosno neki drugi kupac, morala da "iskešira" najmanje 2,5 milijardi evra.
Kakva god da bude odluka, cela stvar bi morala da bude završena do 25. februara. To je rok koji je postavila američka administracija za odlazak ruskog kapitala iz NIS-a. U suprotnom, poslovanje srpske naftne kompanije bilo bi, praktično, nemoguće.
U svemu treba imati u vidu i političke posledice. Ostanak NIS-a u ruskom vlasništvu svakako ne bi dobro izgledao u očima srpskih partnera sa Zapada.
Sa druge strane, pitanje je čime bi Kremlj bio više nezadovoljan ‒ izbacivanjem "Gasproma" i "Gasprom njefta" iz vlasništva u NIS-u, recimo nacionalizacijom ili prodajom njihovog udela nekom trećem igraču. Jer NIS je, praktično, poslednja krupna politička poluga Rusije u Srbiji.
DOBIT NIS-a PO GODINAMA U MILIONIMA EVRA
2023. 377,78
2022. 789,74
2021. 179,5
2020. -64,7
2019. 141,16
2018. 212,7
2017. 227,7
2016. 121,5
2015. 120,16
2014. 229,9
2013. 420
2012. 350
2011. 276,3
2010. 156