INTERVJU

Nedim Babović, BOMBAJ ŠTAMPA: "AI muzika je istovremeno i savršena i mediokritetska"

Bombaj štampa, Nedim Babović, Branko Đurić — Izvor: ATAIMAGES / M.M.

Jedan od simbola čuvenog pokreta "nju primitivs“ u Sarajevu sada već davnih osamdesetih godina 20. veka bila je i grupa "Bombaj štampa“. Pored bendova kao što su bili "Zabranjeno pušenje“ i "Elvis Dž. Kurtović“, i "Bombaj štampa“ dala je doprinos "novom primitivizmu“ hitovima poput "Crveno je boja ljubavi“, "Često poželim“, "Uzalud me podsjećaš“…

Predvođena autorskim dvojcem Branko Đurić Đuro i Nedim Babović, "Bombaj štampa“ našla je mesto na tadašnjem jugoslovenskom pop-rok nebu. Nakon dugogodišnje diskografske pauze "Bombaj štampa“ nedavno je objavila novi album "Voljeću te vječno, a možda i duže“, a o novim pesmama, saradnji sa Đurom, sarajevskoj muzičkoj sceni i koncertnim planovima u narednom periodu u intervjuu za "Ekspres“ govori frontmen i osnivač "Bombaj štampe“ Nedim Babović.

Kako biste nam predstavili novi album "Bombaj štampe“ "Voljeću te vječno, a možda i duže”?

"Ne znam da li mogu biti objektivan, ali ovo je naš najzreliji album do sada. Zadovoljni smo onim što smo uradili. Prenijeli smo našu energiju i razmišljanje na album, što nekad zna biti jako teško koliko god da se trudiš. Bitna je stvar da nismo bili opterećeni ničim dok smo ga snimali. Publika i slušaoci će dati poslednju riječ, naravno.“

Pesma i spot "Viskija mi žao“ beleži ogromne preglede. Da li ste očekivali takav uspeh najavnog singla sa novog albuma?

"Pjesma je obrada stare irske tradicionalne pjesme ’Whiskey in the jar’. Onda je Đuro napisao jedan duhovit storytelling tekst i to je sve skupa dobilo formu new primitives nostalgije, tako da nisam iznenađen zanimanjem za tu pjesmu.“

Za skoro četiri decenije postojanja ovo je vaš tek četvrti album. Da li Vam je žao što bend nije diskografski bio aktivniji?

"Ja sam od onih ljudi koji ne žale za prošlim vremenima, ali istina je da smo mogli biti vrijedniji i ambiciozniji.“

Kako je nastalo ime benda "Bombaj štampa”?

"Godine 1982. smo se zvali ’Ševa’, a ’Plavi orkestar’ se zvao ’Ševin orkestar’. Ubrzo smo i jedni i drugi odlučili da promijenimo imena bendova, naravno bez dogovora. Tražili smo neko ime benda koje bi sadržavalo dvije riječi jer u to doba uglavnom svi veliki bendovi su imali dvije riječi u nazivu benda (smeh). ’Štampa’ nam je odmah zazvučalo dobro, a ’Bombaj’ je samo dodatak koji nema nikakve veze, smisla ni skrivenog značenja.“

Kako pamtite početak rada benda i od kada datira Vaše poznanstvo sa Đurom?

"U početku sam ja bio pjevač u ’Bombaj štampi’, a Đuro je pjevao u grupi SCH sa kojom smo se dosta družili na zajedničkim nastupima, mada su bili stariji od nas. Tada je nekako Đuro više bio sa nama nego sa svojim bendom. Meni je već tad dosadilo da pjevam i sviram u bendu. U stvari htio sam da budem Kit Ričards i da imam Mika Džegera pored sebe (smeh). Na nagovor našeg druga, danas nažalost pokojnog Dražena Ričla, Đuro je prešao kod nas i naš prvi koncert sa Đurom je bio maja mjeseca 1983. u sarajevskom klubu KUK gdje smo tada zajedno nastupali sa ’Partibrejkersima’.“

Branko Đurić Đuro: "Sve nas nerviraju slične stvari"

Intervju

Scena 26.02.2022. 07:15

Branko Đurić Đuro: "Sve nas nerviraju slične stvari"

Na prošlom albumu jedna od hit pesama bila je numera "Nedim“. Da li Vam je to od tada omiljena pesma "Bombaj štampe“?

"Ne, to mi nikad nije bila omiljena pjesma, pogotovo kad je objavljena! (smeh). Ta pjesma je bila demo, naša interna zajebancija, ali na nagovor većine ljudi koji su je čuli objavili smo je na tom albumu. Nismo nikad na nju računali ozbiljno.“

Kako vidite ulogu rokenrola u današnjem svetu?

"Rokenrol već odavno nije u mainstream muzici, ali i dalje živi. Svira se i sluša još uvijek jer sad je stekao poziciju jazz muzike koja je pedesetih godina bila izbačena iz mainstream-a radi rokenrola. Jazz tada nije nestao, i dalje živi i razvija se u mnoge nove interesantne pravce. Tako je sada isto i sa rokenrolom. Nismo više opterećeni mainstream zahtjevima tako da možemo da sviramo i eksperimentišemo.“

Da li sve veći uticaj veštačke inteligencije može ugroziti prave muzičare i umetnike?

"Moje lično mišljenje je da ne može. AI muzika je u isto vrijeme i savršena i mediokritetska. Hoću da kažem da u tom svom savršenstvu ona ne donosi ništa novo osim onoga što je već slušano i daje nam neku srednju vrijednost toga najboljeg koje je već prošlo. Nema straha za one koji imaju svoje ideje i hrabrost da ih realizuju.“

Šta je ono po Vašem mišljenju što je sarajevsku pop i rok muzičku scenu činilo tako jedinstvenom?

"Mogu da pričam o svojoj generaciji koja je krenula osamdesetih godina. Činjenica je da nismo znali dobro da sviramo pa smo morali sami praviti svoje pjesme koje bismo znali odsvirat. Druga stvar je ta da nismo imali baš dovoljno para za sve te nove sintisajzere koji su tada bili u trendu u svijetu pa smo se snalazili kako smo znali i umjeli sa našim jeftinim gitarama. Najznačajnija stvar moje generacije sarajevskih muzičara su autorske pjesme koje žive i dan-danas. To je najveći kapital tog doba.“