Gledali smo
"Pluribus": Da li je svet, zaista, bolji bez konflikta i patnje
Kada se na sceni pojavi serija kao što je "Pluribus“, ne radi se samo o premijeri još jednog televizijskog naslova – to je događaj jer iza nje stoji Vinsent Giligan, čovek koji je stvorio serije koje su definisale modernu televiziju: "Breaking Bad“ i "Better Call Saul“. Više nego dovoljno da publika i kritika sednu pre nego što je prva epizoda i emitovana.
Iako su "Breaking Bad“ i "Better Call Saul“ iza nas već godinama, i dalje se smatraju nekim od najboljih ostvarenja u istoriji televizije. Upravo na toj reputaciji "Pluribus“ gradi svoj početak. Zato "histerija“ oko nove serije deluje opravdano – kada kreativac sa takvom istorijom reši da pokuša nešto drugačije, u novom žanru, sa drugačijom atmosferom… pažnja je zagarantovana.
"Pluribus“ je premijerno prikazan početkom novembra na striming servisu Apple TV+. Prva sezona ima devet epizoda, a već je obezbeđena i druga sezona, što je samo po sebi znak da produkcija i kreatori veruju u projekat.
Kada je o samoj seriji reč, u centru radnje je Kerol Sturka, koju tumači Rej Sihorn, žena koja postaje jedna od retkih imunih na globalnu promenu poznatu kao "the joining“.
Šta je "the joining“? Većina čovečanstva je pogođena signalom iz svemira koji ih transformiše: ljudi gube individualnost, ulaze u kolektivnu svest, dele misli, osećanja i sećanja, žive u nekoj vrsti blagostanja, u slozi i harmoniji. Kerol, pošto je imuna na taj "virus“, suočava se s tim da svet kakav je poznavala nestaje, a sa njim i stari pojam slobodne volje, ljudske složenosti, tuge, sumnje i identiteta.
Radnja, stil i tempo serije pomalo liče, makar po atmosferi i pristupu, ne i po priči, na ono što smo gledali u seriji "Severance“. "Pluribus“ je spora rekonstrukcija misterije, pažljivo se grade likovi, njihov svet i osećanja, bez grandioznih eksplozija i efekata, sa naglaskom na psihološko preispitivanje.
Na površini, "Pluribus“ je SF (ili bolje reći "distopijski utopijski SF“): svet nagoveštava savršenu harmoniju, kolektivnu sreću, deljenje misli i osećanja, koncept koji bi za mnoge mogao da izgleda kao savršena utopija. Ali serija, makar u ovom trenutku, postavlja suprotno pitanje: da li su takva "sreća“ i kolektivno jedinstvo vredni cilja, ako se čovek odriče svoje individualnosti, slobodne volje, emocija, identiteta? Da li je svet bolji bez konflikta i patnje?
Kerol, kao preživela, imuna, postaje moralni i egzistencijalni talac… Mora da odluči da li da prihvati "poboljšani svet“ ili da se bori za fragment sopstvenosti, za sve što nas čini ljudima: tugu, bes, sećanja, patnju, ali i slobodu izbora.
Taj filozofski ugao: sloboda protiv kolektivizma, pojedinac protiv utapanja u zajedničku svest, autentično iskustvo protiv unapred propisane sreće, čini "Pluribus“ mnogo više od SF drame. Serija funkcioniše kao eksperiment, kao ogledalo savremenog društva koje se istovremeno suočava sa ubrzanim tehnološkim napretkom, kulturom stalne povezanosti, pritiskom društvenih mreža, potrebom za mentalnom ravnotežom, gubitkom privatnosti, uniformisanim mišljenjem. Ona postavlja pitanje da li je u ljudskoj prirodi težnja ka savršenstvu ili upravo sloboda da budemo različiti, ponekad nemirni, ranjivi i sami.
Trendovi poslednjih godina doneli su pregršt krimi serija, detektivskih drama, porodičnih saga, biografskih priča, serija sa superherojima. U takvoj "udobnosti“ "Pluribus“ deluje hrabro. To je povratak ideji da TV/striming može biti ambiciozan, provokativan, ne samo zabavan, nego da tera na razmišljanje.
To što iza svega stoji neko ko je uspešno gradio svetove oko kriminala, moralnih dilema, sada se okreće nečemu što je misleno, distopijsko-utopijsko, egzistencijalno, govori da kreativni rezervoari nisu iscrpljeni. I da "prljava realnost“, bol, greh i iskupljenje nisu jedine teme, nego da je moguće pokušati i drugačije: introspektivno, filozofski…
Glavnu ulogu ima Rej Sihorn, koja je sa Giliganom već sarađivala u "Better Call Saul“-u, ovoga puta preuzima težak zadatak. Igra lik koji mora da bude "u konfliktu sa svetom“, ne zbog kriminala, ne zbog pohlepe, ne zbog moći, nego zbog samog postojanja, identiteta i ljudskog dostojanstva.
Do danas, kritičari su gotovo jednoglasni u pohvalama. Prema "Rotten Tomatoes“-u, "Pluribus“ ima izuzetno visok rejting – prva sezona dobila je 98 odsto u recenzijama koje su objavljene, što je redak uspeh za novu seriju.
Kritičari ističu da serija ume da kombinuje jezive i uznemirujuće momente, crni humor, egzistencijalnu teskobu i složenu atmosferu i da se ne plaši da postavlja pitanja, umesto da daje lagana rešenja.
Međutim, nisu svi oduševljeni. Deo publike primećuje da tempo zna da bude spor, da misterioznost ne odgovara svakome, da serija traži strpljenje. Neki smatraju da, u poređenju sa pređašnjim Giliganovim delima, "Pluribus“ deluje drugačije i da možda neće dostići iste visine, barem ne kod svih. Što je sasvim u redu jer se čini da je namera drugačija. Nije to kriminalna drama, već filozofsko SF putovanje.
"Pluribus“ je pre svega stvoren za gledaoce koji ne traže instant zabavu, već za one koji umeju da cene sporiji tempo i slojevitu naraciju. Za one koji imaju strpljenje da prate kako se svet polako gradi, da šetaju kroz dileme, koji ne traže sve odgovore odjednom.
Moguće je da će "Pluribus“ odbiti one koji traže brz, uzbudljiv sadržaj, ali za one koji traže nešto drugo ovo je retka prilika da televizija ponovo bude mesto promišljanja i izazova, ne samo zabave.