URBANE LEGENDE: Čovekoliki i knjige

Gore zapaljene kuće u Tenji. Svakoga dana malo slavonsko selo gađaju iz Osijeka i iz djelova Nove Tenje minobacačima i protivgradnim raketama.

U seoskom domu kulture je štab.

U biblioteci spava interventni vod.

Među knjigama su nosila, puške, prljav veš. Na Andrićeve knjige naslonjene „zolje“, krpe za čišćenje oružja, ručni bacači. Pričaju o Čovjekolikom, Hrvatu iz Tenje koji je sada u Tuđmanovom Zboru narodne garde.

Njemu su se uvijek svi smijali.

Čak i najmanji dječaci u selu.

Svi su se uvijek smijali Čovjekolikom.

Bio je najstariji u osmom razredu osnovne škole.

Već tri puta je ponavljao.

Mali, klempav, niskog čela. U cipelama broj četrdeset četiri, bazao je prašnjavom tenjskom džadom, dok su ga dječaci gađali stvrdnutim konjskim balegama.

Povezane vesti - URBANE LEGENDE: Božidar iz Tenje

Kada je počelo učlanjivanje u HDZ, prvi je stavio značku i počeo da prijeti Srbima.

U selu su mu se opet svi smijali.

Njemu su se uvijek svi smijali.

Uskoro je došlo oružje za pripadnike HDZ-a.

Da li oružja nije bilo dovoljno ili su mislili da je bolje da mu ga ne daju, tek nije ga dobio.

Onda je skinuo značku i počeo da prijeti – Hrvatima.

Čuli su ga noću kako plače.

„Šta je bilo dalje sa njim?“

„Neka ti ispriča Grković.“

„Kada je počelo upisivanje u Gardu, kada su počeli da primaju svakoga, otišao je u Osijek i upisao se i on“, kaže Grković.

(Grković je bio kriminalistički tehničar. Prije dva dana je uspio da pobjegne iz Osijeka.)

„Moj dobar prijatelj, Hrvat, milicionar, tri dana prije nego što sam uspio da se probijem do Tenje, pričao mi je kako su nekolicina od njih, zajedno sa novopečenim gardistom, otišli da peku jare. Čovjekoliki se ponudio da jare zakolje. Zavezao ga je bakarnom žicom za drvo i dok su se drugi smijali, zabio je živom jaretu bodež u jedno, pa u drugo oko. I dok se pisak slijepog jareta širio dolinom Čovjekoliki je lizao krv sa noža.

– Ovako ćemo sa Srbima iz Tenje kad ih uhvatimo.

Povezane vesti - URBANE LEGENDE: Ptica dodo

Onda je jarencetu odsjekao bradicu i rese.

– A ovako će proći njihov pop, Teodor Katić. Jedan od gardista nije izdržao. Izvadio je pištolj i ubio jare.“

Iz biblioteke sam uzeo knjigu o Tenji, selu koje je prije trista godina osnovao patrijarh Arsenije Čarnojević, u slavonskim močvarama. Nekada je ovdje od desetoro djece devetoro umiralo od malarije.

Bibliotekara Milana Trbojevića Džegera upoznao sam pred rat kada sam ovdje dolazio o proslavi godišnjice seobe.

Vodi pres centar u Tenji, javlja se istovremeno za deset redakcija, ali ipak svakog dana uspije da svrati u biblioteku. Pregleda da li možda nedostaje neka knjiga, popisuje brojeve, dok gore kuće u selu.

Bijesan, pronašao me je u rovu. „Kako si mogao da poneseš knjigu, ovdje u ovo blato, na kišu. Kakvi su, još će zavijati cigare u listove.“

Crvenim pred njim i dugo se izvinjavam. Džeger čisti knjigu i, uvijajući je u novine, priča o bibliotekaru, iz susjednog sela:

„Bilo je to, brašo, dva dana pošto su ustaše ubili Kira, Hrvata, načelnika policije u Osijeku koji je htio dijalog. Kada je rat već počinjao, bibliotekar je krenuo da kupi knjige u osiječkom antikvarijatu.

Povezane vesti - URBANE LEGENDE: Kistanjski zarobljenik

Prošao je naše i njihove barikade, i kupio knjige, deset paketa.

Drugi su kupovali oružje, a on knjige. Vraćao se raspadnutim vartburgom, punim knjiga, kada ga je zaustavila redarstvenička patrola.

– Šta nosiš?

– Knjige, evo i Tuđmana imam. Redarstvenik je obrisao ruke i otvorio Tuđmanovu knjigu. Na knjizi, kupljenoj u antikvarijatu, neko se potpisao ćirilicom. Nabili su bajonet u sanduk sa knjigama. Kada se pobunio, slomili su mu naočare, knjige pobacali u blato.

Oduzeli su mu kola, brašo, starog vartburga... Na blatnjavom slavonskom putu ostao je sa slomljenim naočarima u rukama. Čitave godine je zakidao od svoje i tuđih platica. Štedio na struji. Išao za drugima i gasio svijetla. Kažnjavao zbog nezatvorenih slavina – da bi kupio knjige, koje su mu bacili u blato.“

Dok mi to priča, Džegeru se steže grlo.

Naveče dok su momci iz interventnog voda bili u akciji, pomagao sam Džegeru do kasno u noć da slaže knjige, počesto krijući pogled. Moj prijatelj bibliotekar je budno pazio da negdje ne pogriješim.

Na stolu su stajale polomljene naočare zalijepljene selotejpom.