Aktuelno
Ima li premijera u Londonu?
Prošla nedelja bila je izuzetno turbulentna kada je politička scena Velike Britanije u pitanju.
Kir Starmer je u ponedeljak 22. juna podneo ostavku na mesto premijera posle manje od dve godine na čelu britanske vlade.
Laburistička partija, čiji je lider, preispitivala je mesecima da li je on pravi čovek da vodi stranku i državu, a Starmer je „čuo odgovor i prihvatio ga dostojanstveno“.
Ovo je Starmer izjavio u govoru ispred sedišta vlade u Londonu dok je objavljivao da podnosi ostavku.
„Podneću ostavku i na mesto lidera Laburističke partije“, rekao je, dodajući da mu je „zemlja koju voli na prvom mestu“.
Dodao je da je u ranim jutarnjim satima 22. juna o ovoj odluci obavestio i britanskog kralja Čarlsa.
Starmer je za govornicu izašao u društvu supruge Viktorije, a njegovo obraćanje uživo pratili su brojni ministri, među kojima je bio i Dejvid Lami, zamenik premijera.
Zahvalio je svima u kabinetu za „izvanrednu službu“ i uveravao ih da će učiniti sve da preda vlast budućem premijeru u skladu sa propisima.
Zamolio je Nacionalni izvršni komitet Laburističke partije da odredi rok za podnošenje nominacija za novog lidera stranke za 9. jul, što bi značilo da bi taj proces mogao da bude završen do kraja leta.
U tom slučaju bi novi partijski lider bio izabran pre septembra, kada će britanski parlament ponovo zasedati posle letnje pauze.
Do tada će Starmer obavljati funkciju premijera u tehničkom mandatu.
Sa druge strane, Starmer je istakao da nasledniku ostavlja Veliku Britaniju koja je jača i poštenija zemlja u odnosu na jul 2024, kada je postao premijer.
Preuzimanje te funkcije bio je „najponosniji trenutak“ u njegovom životu, tvrdi Starmer.
U emotivnom govoru zahvalio je supruzi Viktoriji, koju je nazvao „stenom“ i osloncem, a na kraju obraćanja su se i zagrlili.
Mnogi kao njegovog naslednika vide Endija Barnama, novoizabranog poslanika u parlamentu iz redova laburista.
On je prethodno bio gradonačelnik Mančestera devet godina, a od 2001. do 2017. godine je takođe sedeo u poslaničkoj klupi.
Jedan je od retkih predstavnika Laburističke partije koji je na nedavno održanim lokalnim izborima ostvario dobar rezultat.
Dva puta učestvovao je u trci za poziciju lidera laburista – 2010. i 2015 – ali je oba puta izgubio.
On je u ponedeljak položio zakletvu kao novi poslanik u parlamentu, uz glasne ovacije laburističkih kolega.
Ranije je potvrdio da će se kandidovati za premijersku funkciju u objavi na društvenim mrežama.
Zahvalio je Starmeru na „liderstvu i posvećenosti u izazovnom periodu“.
„Njegova odluka je početak tranzicije i važno je da taj proces sprovedemo pravilno i odgovorno. Istaći ću se kao deo tog procesa“, dodao je.
Rezultati opštinskih i regionalnih izbora u Velikoj Britaniji bili su veliki šamar za laburiste.
Najveći pobednik je stranka koju svrstavaju u desni britanski politički spektar, Reformisti UK (Reform UK), koju predvodi populista Najdžel Faraž i čija je pažnja usmerena na borbu protiv imigranata.
Reformisti su tada osvojili više od 1400 mesta u lokalnim i regionalnim skupštinama, preuzevši kontrolu u oblastima gde su laburisti i konzervativci istorijski bili dominantni.
To je poljuljalo Starmerovu podršku unutar partije, kao što su prethodno učinile i kritike zbog imenovanja Pitera Mandelsona za britanskog ambasadora u Americi koji je imao bliske veze sa osuđenim pedofilom Džefrijem Epstinom.
Posle lokalnih izbora u maju, više od 80 laburističkih poslanika pozivalo je na smenu Starmera, a petoro ministara u vladi podnelo je ostavke sa istim zahtevom.
Faraž posle Starmerove ostavke zahteva raspisivanje parlamentarnih izbora „što pre“.
„Ko god postane novi premijer (bez izbora), njega nije izglasala britanska javnost“, dodao je Faraž.
Starmera je u objavi na Iksu nazvao „najnekompetentnijim premijerom“ kojeg je Velika Britanija imala.
U Laburističkoj partiji imaće malo vremena da diskutuju o tome šta sad nakon ostavke Starmera.
Starmer je objavio da će nominacije moći da se podnose za dve nedelje.
Najveći favorit je Endi Barnam, ali zašto bi neko ušao u trku sa njim?
Ves Striting, bivši ministar koji je u maju podneo ostavku, ranije je tvrdio da je spreman da se upusti u trku.
Ali, neki od njegovih saveznika u partiji sada smatraju da ne bi trebalo to da radi.
Striting je u ponedeljak potvrdio da će podržati Barnamovu kandidaturu.
„Pričao sam dugo sa Endijem prethodnih dana i ubeđen sam da ima mesta za te ideje pod njegovim vođstvom, da je posvećen izgradnji inkluzivne partije na našim najboljim tradicijama i da on može da dobije bitku za naše živote protiv sila nacionalizma.
Mogli smo da provedemo leto preuveličavanjem malih razlika u našim stavovima ili da zasučemo rukave i pomognemo mu da donese promene koje su potrebne našoj partiji i zemlji“, kaže Striting.
Da li bi Barnam mogao da mu ponudi neku visoku poziciju u zamenu za odustajanje od nominacije?
Vremenski okvir koji je postavio Starmer otvara mogućnost da neko drugi baci rukavicu u lice Barnamu.
Da li će neki predstavnik desnog centra osetiti potrebu da se upusti u trku?
Zasad je najveći broj ljudi spreman da se kladi da će Endi Barnam biti sledeći britanski premijer.
Danica Ilić, novinarka iz Londona, objasnila je da ima nekoliko razloga za odlazak Kira Starmera.
„Prvo su izvršili pritisak ministri u njegovoj vladi i poslanici Laburističke stranke. On je šesti premijer koji podnosi ostavku u proteklih 10 godina. Naravno da je imao težak zadatak, ali on se u tome nije snašao. U pojedinim intervjuima njegovih saradnika pročitala sam da je on znao kako da vodi kampanju za izbore, nakon 14 godina vladavine Konzervativne partije, ali da kampanja i zemlja nisu isto“, rekla je ona.
Prvi stepenik o koji se sapleo bila je socijalna politika, dodala je Ilićeva.
„Uradio je jedan loš potez, ukinuo dodatnu novčanu pomoć za penzionere da se tokom zime greju. Grejanje može da bude dosta skupo. Ljudi su govorili da moraju da biraju između obroka i grejanja“, navela je ona.
Međutim, opisala je da je potez koji ga je politički „dokrajčio“ bilo imenovanje „princa tame“ Pitera Mendelsona za britanskog ambasadora u Vašingtonu ‒ iako je znao za njegove bliske veze sa osuđenim pedofilom Džefrijem Epstinom.
„Čitava britanska politička scena prolazi kroz turbulenciju. Starmerov i rejting Laburističke stranke je veoma nizak. Imali smo izbore u maju koji su pokazali da u tom dvopartijskom sistemu ‒ konzervativci i laburisti ‒ odjednom imate pet stranaka koje se utrkuju i zaista ravnopravno učestvuju na izborima“, navela je ona.
Kada je reč o spoljnoj politici, Starmer se suočava sa ozbiljnim kritikama zbog svoje pozicije prema Izraelu, dodala je Ilićeva.
„Starmer je advokat koji se bavi ljudskim pravima. Bio je državni tužilac. Mnogo se očekivalo od njega kada je reč o pravdoljubivosti. Podbacio je“, rekla je ona.
Za Endija Barnama kaže da je u dva mandata bio gradonačelnik Mančestera.
„To mu je plus jer oni koji ga poznaju znaju da on ume da sluša građane koji žive van Londona. Minus je to što ga već zovu ’kapetan preletač’ jer je bio u više stranaka. Kažu ‒ ne zna se kojoj će se politici prikloniti“, rekla je ona.
Bregzit ima veliki uticaj na Britaniju danas, dodala je.
„Veliki uticaj vrši to što će Velika Britanija imati uskoro sedmog premijera u 10 godina. Statistika pokazuje da su građani osiromašili, da je ekonomija za šest procenata manja nego što je bila. Svi oni narativi na kojima je kampanja za Bregzit počivala nisu se ostvarili. Jedan od njih bio je da će smanjiti migraciju, a to se nije desilo. Razlika između bogatih i siromašnih je sve veća. Tu su problemi sa stanovanjem, inflacija“, nabrojala je.
„Nije se desilo ni širenje tržišta, i dalje se ekonomska razmena većinski odvija sa EU“, kazala je Ilićeva.
„Britanci su se pokajali i to govore istraživanja. Skoro dve trećine smatra da je Bregzit bio greška. Zanimljivo je da taj procenat i veći ‒ 68 odsto mladih (od 18 do 34 godine) smatra da je mesto Britanije u EU. Samim tim se otvara pitanje ponovnog ulaska Britanije u EU. A to bi bio dug proces, komplikovan. EU bi nabrojala koliko zemalja čeka u redu“, dodala je ona.
Upitana da li je neko slavio 10-godišnjicu Bregzita, odgovara ‒ teško.
„Čak su i ribari u Kornvolu, koji su masovno glasali za Bregzit jer im je obećano da evropski ribari neće moći da priđu njihovoj obali (a to se nije dogodilo) – razočarani“, zaključila je ona.
Politički analitičar i dugogodišnji viši stručnjak za strategiju na britanskom javnom servisu BBC Tin Radovani kaže da je Starmerova popularnost rekordno brzo pala i već od lokalnih izbora prošle godine počelo se nagađati kako bi bilo bolje da stranku na opštim izborima vodi neko drugi.
„Već tada je Barnam počeo voditi svoju kampanju“, rekao je Radovani.
Dodao je da je već neko vreme bilo jasno kako je u pitanju samo modalitet po kom će Starmer otići, a nedavna Barnamova velika pobeda na lokalu je to dovela pred svršen čin.
„Uskoro počinje letnja pauza u britanskom parlamentu i vreme kada se stranke okreću same sebi, a parlamentarna sezona počinje stranačkim kongresima u septembru.“
Radovani je rekao i kako je najtragičnije po Starmera što ne postoji nijedan veliki gaf ili propust koji je napravio.
„On nije uništio britansku ekonomiju preko noći kao što je to zamalo uspelo Liz Tras, a nije imao ni pad moralnog autoriteta kakav je doživeo Boris Džonson svojim žurkama u vreme pandemije korone ili Džejms Kameron koji je izveo Veliku Britaniju iz Evropske unije. Naprosto se radi o nizu sitnih propusta u tome kako je Starmer vodio državu. Ekonomska situacija se jako sporo popravlja, ali se ipak lagano popravlja. Problemi s imigracijom isto. S rekordnih 900.000 imigranata u vreme Džonsona, brojka je pala na 180.000. Međutim, postoji veliko neraspoloženje u zemlji prema svakom premijeru i pomalo me strah da će i Barnam, ako postane premijer, proći kroz isto takvo nezadovoljstvo javnosti. Situacija je jako nenaklonjena svakom političaru koji dođe na mesto premijera“, zaključio je Radovani.
Za Barnama kaže da dolazi iz „mekog levog krila stranke“.
„To krilo je uvek imalo otklon prema Americi i bilo dosta rezervisanije kada je podrška Sjedinjenim Državama u pitanju“, objašnjava Radovani.
Dodaje da ne veruje u neke velike zaokrete u britanskoj spoljnoj politici jer su, kaže, njeni interesi večni.