U fokusu
Poljska predvodi odbranu Evrope
Poljska planira da do kraja godine, na istoku zemlje, duž granice sa Belorusijom i Ukrajinom, kao i prema Kalinjingradskoj oblasti koja pripada Rusiji, izgradi i postavi "najveći sistem protiv dronova u Evropi“.
Poljski ministar odbrane Vladislav Kosinjak-Kamiš najavio je da će ta zemlja uskoro da potpiše ugovor o izgradnji ovog sistema.
On je objasnio da će sistem biti zasnovan na različitim vrstama oružja, u kombinaciji lokalnih i stranih dobavljača, uključujući tursku kompaniju "Anduril“ i norvešku "Konsberg“, preneli su poljski mediji.
Kosinjak-Kamiš podvukao je da je ovaj projekat rezultat "hitne operativne potrebe“ i da će ugovor o njegovoj izgradnji biti potpisan do kraja januara.
Dodao je i da se procenjuje da bi izgradnja celokupnog sistema mogla da košta oko dve milijarde evra.
Poljska, koja je i članica NATO-a i Evropske unije, otvoreno je zainteresovana za ukrajinsku tehnologiju i nabavku ukrajinskih dronova pa je Kijevu u zamenu ponudila preostale avione MiG-29, preneli su pojedini poljski mediji.
Zamenik ministra odbrane Poljske Cezati Tomčik potvrdio je da će izgradnja sistema koštati oko dve milijarde evra i izneo neke nove detalje o ovom sistemu, rekavši da će on moći da detektuje i neutrališe neprijateljske dronove.
Sistem, nazvan "San“ po reci u jugoistočnoj Poljskoj, biće raspoređen duž severne i istočne granice Poljske, rekao je Tomčik u intervjuu koji je preneo Centar za analizu evropskih politika (Center for European Policy Analysis ‒ CEPA).
Dodao je da bi trebalo da bude operativan već ovog leta, mnogo pre nego što EU počne sa izgradnjom zida od dronova.
"’San’ će biti integrisan kao najniži nivo u mreži sistema protivvazdušne odbrane koju Poljska gradi, a koja već uključuje sisteme dugog dometa ’Visla’, kratkog dometa ’Narev’ i veoma kratkog dometa ’Pilica plus’“, istakao je Tomčik.
Naglasio je da je "ovo sistem koji je izgrađen za ratne odbrambene svrhe, ali, da će, barem u nekim delovima, moći da se koristiti u mirnodopsko vreme“.
Prema rečima novinara i analitičara Majkla Kranca, ova direktna veza, koja povezuje pripreme za konvencionalni rat punih razmera sa odgovorima na ubrzani ruski rat u senci, jeste ono što izdvaja Poljsku od ostatka zapadnog saveza i stavlja je na čelo vojnih inovacija u okviru NATO-a.
"Plan Evropske unije za odbrambenu spremnost, objavljen u oktobru, naveo je niz mera za transformaciju sposobnosti Evrope da se brani od Rusije do 2030. godine ‒ zajedno sa inicijativom za dronove koja bi postala operativna do kraja godine“, istakao je Kranc.
Dodao je da je od objave ovog plana EU "Moskva, između ostalog, pokazala nedoslednost, nestrpljivost i infantilnu osvetoljubivost kada je, nedugo posle objave, sabotirala poljsku železnicu koja povezuje Varšavu sa Ukrajinom“.
"Međutim, poruka je bila jasna: Kremlj će nastaviti svoje hibridne operacije i već preti kritičnoj infrastrukturi zemalja članica NATO-a na načine koji potkopavaju njihovu nacionalnu bezbednost“, smatra Kranc.
On kaže i da koliko god ambiciozni bili evropski planovi, oni su previše dugoročni da bi se nosili sa novom, još agresivnijom fazom ruskog hibridnog ratovanja koja je u toku na istoku NATO-a.
"Iako se fokusira na pripreme za kontinentalni rat velikih razmera, alijansa se suočava sa neposrednom pretnjom produženog, destabilizujućeg perioda ruskih operacija usmerenih na ’meki trbuh’ alijanse, a da se pritom ne učini dovoljno da se pokrene kolektivna odbrana NATO-a“, pojašnjava Kranc.
"Kao treća najveća evropska vojska NATO-a i najveća ekonomija na istoku alijanse, Poljska se našla u centru vrtloga, izdržavajući ne samo ruske upade dronova i bombardovanja železnica, već i kontinuirane sabotaže, paljevine i sajber napade“, ističe Kranc.
On podvlači da dok se zemlja sprema za generacijsku borbu sa Moskvom, kao i ostatak NATO-a, ona je takođe tretirala moskovsku kampanju "u senci“ kao opasnost koja je neodvojiva od šire ruske pretnje Evropi.
"U tom procesu, Poljska je razvijala domaću odbrambenu politiku protiv ruskog hibridnog ratovanja ‒ i oblikovala odgovor celog saveza. To uključuje projekat Varšave vredan 2,5 milijardi dolara za izgradnju 700 kilometara fizičkih utvrđenja i visokotehnoloških odbrambenih mreža duž istočne granice, nazvan ’Istočni štit’“, kaže Kranc.
On ističe i da je od upada ruskog vojnog drona u njen vazdušni prostor u septembru prošle godine Varšava uvela niz novih mera da bi se suprotstavila novoj fazi u ratu u senci između Rusije i NATO-a.
"Prvi korak bio je američki sistem protiv dronova ’Merops’, mobilni, lako prenosivi dron protiv dronova koji se može lansirati sa zadnje strane pikapa. Zatim je usledila operacija ’Horizont’, koja je otvorila put za raspoređivanje 10.000 vojnika za čuvanje vitalne infrastrukture i razvoj mobilne aplikacije za građane da prijave potencijalne akte sabotaže ili hibridnog ratovanja“, objašnjava Kranc.
Ističe da je zatim došao i "San“, dragulj u kruni poljskog odgovora.
"U vreme sumnji u posvećenost SAD transatlantskoj bezbednosti, Poljska će biti zvezda vodilja NATO-a u bliskoj budućnosti u pogledu hibridne odbrane“, smatra ovaj analitičar.
S druge strane, zamenik ministra odbrane Poljske Cezari Tomčik kaže da uloga ove zemlje u oblikovanju pravca NATO-a može ići još dalje.
On, kako kaže, uz vojne planove Poljske, želi odgovor na rusku kampanju u senci koja se više fokusira na aktivno odvraćanje, a manje na pasivnu odbranu.
"NATO, EU i njihove članice trebalo bi da simetrično i adekvatno odgovore na ono što Rusija radi“, rekao je Tomčik i dodao: "To je upravo ono što ćemo mi učiniti.“
Zvaničnici NATO-a su već nagovestili mogućnost preventivnih sajber i drugih udara na Rusiju zbog Putinovih akcija u Evropi i dok poljski vojni lideri još nisu krenuli u tom pravcu. Varšava je idealno pozicionirana da bude pionir u takvoj promeni.
Prema rečima Kranca, pošto se EU dugo oslanjala na SAD i njihov bezbednosni kišobran da je zaštiti od ugnjetača, Poljska, s druge strane, neće čekati da njeni zapadnoevropski saveznici prilagode svoju vojnu politiku i strateške pristupe rastućoj pretnji Rusije istočnom delu NATO-a, posebno sada kada Vašington deluje manje pouzdano i, u nekim slučajevima, poput Grenlanda, kao mogući protivnik.
"Iako Varšava još ima dug put pre nego što postigne status regionalne sile u Evropi, iz puke nužnosti, nastaviće da prilagođava svoj odgovor Rusiji pod sopstvenim uslovima – povlačeći ostatak NATO-a za sobom“, smatra Kranc.
Vojni komentator Vlade Radulović iz Centra za geostrateška istraživanja i terorizam za "Ekspres“ kaže da smatra da Poljska nije u panici i da joj se ne žuri da stvari završi "preko noći“, već da je u pitanju poruka Moskvi i preventivno reagovanje.
"Ipak, odluka svakako nije nastala spontano, već mislim da su tri ključna razloga uticala na njeno donošenje. Prvi je dalji razvoj situacije na ukrajinskom frontu i činjenica da su dronovi postali glavno sredstvo taktičkog pritiska. Ustaljen proces temeljnih analiza, planiranja i nabavki trajao bi predugo u okolnostima kada su nekoliko puta u pograničnim oblastima na istoku Poljske padali dronovi, rakete i njihovi delovi. S druge strane, očigledno je da postoji prostor u budžetu za realizaciju ovakvog plana, tako da finansijska sredstva nisu sporna, a nije sporna ni politička volja, kao i snažna podrška NATO partnera“, kaže Radulović.
Dodaje da je sama pretnja percipirana kao realna, a njen karakter se u uslovima savremenog bojišta menja brže nego ikada.
"Otuda je jasno da je reč o preventivnim potezima, a jedino pitanje koje bi se moglo postaviti jeste da li je ovim putem Poljska trebalo da krene nešto ranije“, dodaje sagovornik "Ekspresa“.
Radulović u ovom trenutku isključuje mogućnost ruske direktne, odnosno klasične invazije na neku od članica NATO-a.
"Situaciju bih pre definisao kao prisustvo stalnog pritiska i to pre svega jer je Poljska ključno logističko čvorište za pomoć Ukrajini i svojevrsna ’prva linija’ NATO-a na istoku Evrope. Uz to ne treba izgubiti iz vida da je to država koja se graniči sa ruskom Kalinjingradskom oblašću. Zbog toga, dakle, realne pretnje postoje i one mogu uključivati provokaciju dronovima i drugim izviđačkim platformama, pokušaj izazivanja, odnosno testiranja reakcije poljskih sistema PVO, kao i sabotaže, sajber napade i druge hibridne pretnje“, ističe Radulović.
Kada su obaveštajne informacije o mogućem napadu Rusije na neku od baltičkih zemalja u pitanju, Radulović objašnjava da Poljska i Baltik nisu odvojeni prostori, već bi se, uslovno rečeno, moglo reći da je u pitanju isti operativni prostor.
"Naime, ukoliko bi situacija eskalirala i došlo do napada Rusije na Estoniju, Letoniju i Litvaniju, NATO trupe i njihova sredstva ratne tehnika moraju proći kroz Poljsku. Ne postoji druga kopnena veza sa baltičkim zemljama osim tzv. Suvalki koridora, koji bi u takvom scenariju postao ključna, ali i najkritičnija tačka. Njegovo presecanje značilo bi potpuno paralisanje logistike pa je Poljska svesna da iako ne bi bila napadnuta prva, svakako bi prva bila uključena u sukob“, objašnjava Radulović složenu poziciju Poljske.
O samom sistemu "San“ Radulović kaže da su podaci veoma škrti.
"Očekivano je da takvi podaci nisu javno dostupni, ali se neki okvir već sada može postaviti. Reč je pre svega o višeslojnom ’štitu’ za borbu protiv dronova, robotizovanih i drugih autonomnih platformi. On uključuje široku mrežu senzora i radara različitog tipa i karakteristika, sistema za elektronsko ometanje i protivelektronsku borbu, kao i klasične presretače, topove i rakete, odnosno sisteme PVO-a kratkog dometa. Poseban fokus biće na pravovremenom otkrivanju i dejstvu po malim i niskoletećim pretnjama u vazduhu. Okosnicu štita činiće kompanije iz Poljske, ali i projekti nabavljeni iz Norveške, Turske i drugih zemalja. Poseban značaj imaće i iskustva dobijena od Ukrajine, budući da je Poljska u nekoliko navrata izrazila želju za transferom ukrajinske tehnologije upravo u ovom segmentu“, kaže Radulović.
On naglašava da je savremeno bojište evoluiralo s razvojem tehnike i tehnologije i u mnogim situacijama podseća na igranje video-igara, samo što se nažalost gube realni ljudski životi.
"Zbog toga svedočimo rađanju novih taktika i doktrinarnih rešenja, kako u segmentu upotrebe dronova tako i u borbi protiv njih. U prilog tome govori i činjenica da se sa jednom platformom koja košta nekoliko hiljada evra uspešno ili trajno može onesposobiti i najsloženiji borbeni sistem vredan nekoliko miliona evra. Tu je i obaveštajno prikupljanje podataka posredstvom dronova koje se vrši u realnom vremenu. Sve to dodatno povećava pritisak na zemlje koje percipiraju postojanje pretnje kao realno zbog čega se na različite načine pokušava pružiti što adekvatniji odgovor. Time će razvoj jednih sistema nužno diktirati i razvoj drugih“, naglašava Radulović.
On dodaje da je izgradnja i postavljanje sistema protiv dronova temelj, a ne konačna linija odbrane i da bi bez njega saveznička logistika bila ranjiva, pravovremena reakcija bi kasnila, odvraćanje bi bilo neubedljivo, a u ključnim momentima i odbrana bi bila "slepa“ na izuzetno malim visinama.
"Zbog toga je potrebno uspostaviti ovakve sisteme. Iz perspektive članica EU i NATO-a, njihove granice ne brane se samo u jednoj državi, jednim sistemom niti jednom tehnologijom. Reč je dakle o mreži, kompleksu i sistemu u koje su uključeni svi, sa jednim zajedničkim ciljem“, zaključuje Radulović.