Svet
30.10.2022. 07:05
Milan Mišić

Herson

Repriza Staljingradske bitke, ali u zamenjenim ulogama

1
Izvor: Beta / AP / Efrem Lukatsky

Bio je to istorijski ep i ljudska katastrofa. Bitka za Staljingrad u kojoj su se ofanzivi nemačke Šeste armije i saveznika od 17. jula 1942. do 2. februara 1943. suprotstavljale trupe Sovjetskog Saveza i na kraju ih prinudile na predaju, bila je prekretnica Drugog svetskog rata.

Smatra se jednim od najvećih okršaja u istoriji ratovanja, ali i jednim od najpustošnijih stratišta: napadači su izgubili oko 800.000 ljudi (računajući tu i ranjene, nestale i oko 90.000 ratnih zarobljenika od kojih je kraj rata dočekalo samo oko pet odsto).

Gubici pobednika bili su 1,2 miliona, računajući tu i oko 40.000 civila. Bitka za Staljingrad – danas Volgograd, urbani centar na reci Volga sa 998.000 stanovnika, drumom 975 kilometara udaljen od Moskve – i u današnjoj Rusiji se slavi kao jedan od najvećih podviga Velikog otadžbinskog rata.

Taj događaj se poslednjih nedelja pominje u zapadnim medijima koji sugerišu da je ono što se upravo zbiva na glavnom ukrajinskom frontu repriza Staljingrada, ali u zamenjenim ulogama. Agresor je ovoga puta Rusija sa svojom armadom, dok se Ukrajina brani uz obilatu vojnu i finansijsku pomoć geopolitičkog Zapada: Amerike i Evrope.

Herson, grad od (predratnih) oko 280.000 stanovnika na reci Dnjepar (koja se pominje kao "ukrajinski Misisipi – njen ukupan tok je 2200 kilometara) sedište je istoimene oblasti na ukrajinskom jugu. Bio je prvi i dosad jedini regionalni centar koji je okupiran posle 24. februara kada je započela ruska invazija. Tamo je uspostavljena i ruska administracija, a našao se i na spisku Putinovim dekretom u septembru Rusiji prisajedinjene četiri oblasti Ukrajine.

Herson je od kraja avgusta poprište velike ukrajinske kontraofanzive čiji je cilj da se grad i njegova okolina povrate u ukrajinske ruke. Taj kontraudar je u dosadašnjem toku veoma uspešan, pre svega zahvaljujući dejstvu dalekometnog (do 80 kilometara) američkog raketnog sistema HIMARS koji je u međuvremenu stavljen na raspolaganje Ukrajincima.

HIMARS (skraćenica od High Mobility Artillery Rocket Systems – u prevodu "raketni artiljerijski sistem visoke mobilnosti“) – dosad je najsposobnije zapadno oružje stavljeno na raspolaganje Ukrajincima, pre svega zbog dometa, preciznosti i niskoleteće putanje njegovih raketa što ga čini imunim na protivvazdušnu odbranu.

Isporučuje se inače u "kasetama“ sa po šest raketa koje se montiraju na standardne kamione američkih oružanih snaga. Ukrajinci ga koriste uglavnom za razaranje ruskih linija za snabdevanje, komandnih centara i depoa sa municijom.

Herson je ključan za sudbinu ruske okupacije i, posledično, za političku budućnost ruskog predsednika pre svega zbog svoje geografije. Ona strana koja zagospodari Hersonom moći će da kontroliše pristup Ukrajine crnomorskim lukama, uključujući tu i najpoznatiju, Odesu. Rusiji bi to takođe omogućilo i da otvori kopneni koridor ka Pridnjestrovlju, separatističkom regionu Moldavije, gde se nalazi velika ruska baza.

Gubitkom Hersona, koji je poslednji grad u slivu Dnjepra, Ukrajina bi pak ostala i bez kontrole svoje crnomorske obale i bez luka kroz koje prolazi 80 odsto njenog izvoza. To bi stvorilo uslove i za kompletnu rusku pobedu i nestanak samostalne Ukrajine, najverovatnije sa unutrašnjim pokretom otpora, što je ishod koji Zapad ne bi priznao, ali ne bi bio u stanju da ga promeni.

Ulog je dakle ekstremno visok za obe strane. O ishodu je, međutim, rano kalkulisati, mada se čini da je dosad više uspeha u ostvarivanju svog cilja imala ukrajinska strana. Ono što je izvesno, to je da bi ruski neuspeh da sačuva Herson bio "ponižavajući“ jer, kao u slučaju Bitke za Staljingrad, "pobednik nosi sve“.

Po svemu sudeći, plan Ukrajinaca je da u prvoj fazi svoje ofanzive kompletno prekinu ruske linije snabdevanja, kojih, zbog geografije, ni nema mnogo, naročito posle onesposobljavanja glavnog od četiri mosta preko Dnjepra. Rusi su, doduše, relativno brzo postavili jedan pontonski čija je upotrebljivost ograničena, pa je glavna veza sada most na velikoj Brani na Dnjepru, koju obe stane ne bi smele da ruše zbog opasnosti da bi to moglo da poplavi ceo region, uključujući i grad Herson.

Zapadni izvori ukazuju da je moral ruskih snaga nizak. Dosad su imali velike gubitke i danas su samo bleda senka armade od 125.000 vojnika kojom je započeta invazija. Zapadne obaveštajne službe navode brojku od 75.000 poginulih, ranjenih ili iz nekih drugih razloga iz stroja izbačenih vojnika. Zapadni vojni analitičari su takođe sumnjičavi da u tom pogledu nešto može da promeni mobilizacija u Rusiji, s obzirom na oskudnu obuku, slabu opremljenost i nemotivisanost regruta.

Prema zapadnim izveštajima, na 160 kilometara dugom frontu u poslednjim danima oktobra borbe su vođene kako direktnim sukobljavanjima na terenu tako i u vazduhu, gde je novost masovna ruska upotreba "kamikaza“, bespilotnih letelica nabavljenih u Iranu, koje su u početku iznenadile ukrajinsku odbranu, ali se ona brzo snašla kako da im se, ne potpuno, ali u dobroj meri, suprotstavi. Prema izveštaju "Njujork tajmsa“ od ponedeljka, postotak obaranja tih dronova sada je oko 70 odsto.

Američki Institut za proučavanje rata koji sačinjava dnevne izveštaje o ratnim aktivnostima, konstatuje da su ruske snage u povlačenju iz zapadnog dela Hersonske oblasti, dok se "ruski elementi“ pripremaju za ulične borbe u samom Hersonu, koga je, u očekivanju napada ukrajinske vojske, napustio značajan deo stanovnika. Njihovu bežaniju podstakle su i objave okupacionih vlasti da civili treba da se hitno evakuišu zbog opasnosti od "terorističkih napada“. Prema proceni proruske administracije Hersona, grad je prošlog vikenda napustilo oko 25.000 ljudi.

Rusija je inače na sabotažu na Krimskom mostu početkom oktobra odgovorila masovnim razaranjem energetske infrastrukture. Navodno je onesposobljeno oko 40 odsto energetskih postrojenja Ukrajine, zbog čega je veliki deo zemlje ostao bez struje, vode i grejanja. Sa ovim će se po svoj prilici nastaviti da bi se slomio moral Ukrajinaca.

Kraj prošle sedmice doneo je i novu i pomalo misterioznu diplomatsku inicijativu Moskve: ruski ministar odbrane Sergej Šojgu obavio je telefonske razgovore sa kolegama iz Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Turske i SAD. Institut za proučavanje rata izvestio je da je tema tih razgovora bila mogućnost "nekontrolisane eskalacije“ u Ukrajini, koja po Šojguu planira detonaciju "prljave bombe“ – naprave sa konvencionalnim eksplozivom pomešanim sa radioaktivnim elementima (koji nisu nuklearno oružje) i potom za korišćenje "oružja za masovno uništavanje“ optuži Rusiju.

Prema ovom izvoru, pomenuti šefovi diplomatija su odlučno demantovali tu mogućnost. "Prljava bomba“ nije, međutim, pomenuta u razgovoru Šojgua sa američkim sekretarom za odbranu Lojdom Ostinom. Analitičari zapadnih medija smatraju da zapravo ruska strana "priprema teren za novu fazu rata“.

Agencija Asošijeted pres u svojoj analizi od 22. oktobra citira ukrajinskog vojnog analitičara Olega Ždanova, koji kaže da je Herson ključ za ceo jug Ukrajine jer omogućava kontrolu operacija ruske logistike, zbog čega će Rusi nastojati da ga zadrže svim sredstvima, uz napomenu da će "Rusi pre Herson da izbrišu sa lica zemlje, nego da ga prepuste Ukrajincima“.

To potvrđuje i činjenica da je Putin odbacio predlog svojih generala da se ruske trupe povuku iz tog grada. To je bio povod za podsećanja da je i Hitler odbio zahtev svojih komandanata da blagovremeno odustanu od opsade Staljingrada, što se kasnije pokazalo kao fatalna greška. Za ovu priliku ukazuje se i da su nemački oficiri posle fijaska staljingradske ekspedicije svog vrhovnog komandanta pokušali da likvidiraju u nekoliko atentata.

Ima li dakle započeta bitka za Herson potencijal da postane ono što je svojevremeno bila Staljingradska?

Za početak, razlike su veće od sličnosti. Sudar dve megavojske kod grada koji je 1925. preimenovan u čast dosad najdugovečnijeg lidera Rusije u njenim sovjetskim ili postsovjetskim inkarnacijama – Josif Visarionovič Staljin vladao je bezmalo tri decenije, od 1924. do 1953 – bio je važna epizoda svetskog sukoba, dok je ruski upad u Ukrajinu to samo posredno.

Njegov glavni pokretač je pokušaj teritorija uvek gladne Rusije da u svoju korist promeni svetski poredak, koji je, kakav je takav je, planetu dosad poštedeo nuklearne kataklizme. Ovaj rat, međutim, ponovo aktuelizuje strepnje od posezanja za nuklearnom bombom, što bi rusko-ukrajinskom konfliktu dalo sasvim nove dimenzije, ali ne bi rešilo nijedan problem.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Sankcije Rusiji – pitanje je sad
sankcije Rusiji

Kolumna

26.10.2022. 09:51

Sankcije Rusiji – pitanje je sad

Neutralnost i razvlačenje unedogled sa (ne)uvođenjem sankcija Rusiji, kupovina vremena u nadi da će se rat u Ukrajini brzo završiti sigurno neće doneti ništa dobro Srbiji – bar tako poručuju zvaničnici sa Zapada.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
13°C
05.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve