Samit lidera u fokusu
Tramp ratuje, Si pobeđuje
Jednom već odloženi sastanak kineskog lidera Si Đinpinga i američkog predsednika Donalda Trampa trebalo bi konačno da bude upriličen 14. i 15. maja u Pekingu. Prema mnogim procenama, ovaj samit biće jedan od ključnih događaja ove godine, a koji bi mogao da dodatno trasira kojim će se putem svet kretati u budućnosti.
Prema kineskim izvorima, na koje se poziva CNN, Peking ostaje posvećen predstojećem sastanku dvojice lidera, bez obzira na situaciju na Bliskom istoku, i "oprezno gleda na višemesečni sukob SAD sa Iranom kao na okolnost koja potencijalno može da ojača kineske pregovaračke pozicije Kine“.
Jedan od retkih sastanaka uživo, koji je već jednom odložen zbog američko-izraelskog rata sa Iranom, sada je zakazan za 14-15. maj, prema izvorima iz Bele kuće. Nekoliko izvora ukazuje da Peking samit "sa visokim ulozima“ vidi kao jedinstvenu priliku da obezbedi stabilniji dugoročni odnos sa svojim najvećim ekonomskim i vojnim konkurentom.
Ali uprkos uočenoj prednosti, kineski izvori navode da Peking ostaje izuzetno oprezan, a mišljenja među vladinim insajderima su podeljena oko toga kako se snaći u brojnim komplikacijama koje je izazvao sukob sa Iranom. Ne najmanje važna je i mogućnost da Ormuski moreuz – kroz koji Kina uvozi oko trećine svoje nafte i gasa – ostane zatvoren u trenutku kada Tramp stigne u kinesku prestonicu.
Trampova poseta "nije isto što i poseta šefa bilo koje druge države“, rekao je za CNN kineski izvor pod uslovom da ostane anoniman. "Vreme koje Tramp provede na funkciji će verovatno ostaviti trajan uticaj na svetski poredak i već je fundamentalno promenilo način na koji Sjedinjene Države gledaju na svoje interese.“
"Bez obzira na to da li će njegova poseta da bude uspešna ili ne, ona će svakako imati dugoročni uticaj na buduće aranžmane između Kine i Sjedinjenih Država, bez obzira na to da li će demokrate ili republikanci doći na vlast“, rekao je izvor.
U fokusu posete je prvobitno trebalo da bude potvrđivanje ključnih sporazuma između dve strane u nizu ključnih sektora, ali je kriza u Iranu "ozbiljno poremetila“ celokupno planiranje i očekivanja Kine, rekao je Cui Hongđijan, bivši diplomata i predavač međunarodnih odnosa na Univerzitetu za strane studije u Pekingu.
"Osnovni stav kineske spoljne politike je da su odnosi Kine i SAD glavni prioritet. Kada odnosi Kine i SAD budu stabilizovani, to zauzvrat može da pomogne u stabilizaciji, pa čak i poboljšanju odnosa Kine sa drugim zemljama“, rekao je Cui za CNN.
Iznenadno uvođenje Irana, bliskog partnera Pekinga, u centar odnosa SAD i Kine, međutim, prema Cuijevim rečima, "otežalo je stvari kineskoj strani“.
Peking još nije zvanično potvrdio datum samita, ali sa sastankom koji bi trebalo da bude održan za nedelju dana, izgledi za mirovni sporazum između Sjedinjenih Država i Irana ostaju na dugačkom štapu – sa realnom mogućnošću da borbe budu nastavljene.
Prema drugom kineskom izvoru, na koji se poziva CNN, a koji je takođe želeo da ostane anoniman, nijedan scenario nije bez rizika za Kinu.
"Naravno, Tramp bi želeo da poseti Kinu tek nakon što završi sa Iranom, kako bi mogao da projektuje svoju moć... Ali ako bi napao Iran nakon posete Kini, izgledalo bi kao da je Kina okrenula leđa Iranu“, rekao je izvor.
"Tramp je veoma pametan, ne cilja direktno Kinu, ali je prvo nokautirao Venecuelu, a zatim je krenuo na Iran – u suštini podsecajući Kini krila u ovim regionima“, dodao je izvor.
Ali rat sa Iranom nije krenuo po planu za SAD. Umesto da demonstrira američku moć, sukob je uvukao Sjedinjene Države u duboko nepopularnu i naizgled nerešivu konfrontaciju sa sve većim globalnim ekonomskim posledicama.
"Tramp bi sada želeo da što pre okrene novu stranicu u Iranu“, kaže Vu Sinbo, član Savetodavnog odbora za spoljnu politiku kineskog Ministarstva spoljnih poslova. "Da su SAD stekle prednost, Tramp bi imao mnogo jači uticaj. Ali sada je jasno da SAD jednostavno nisu mogle da se nose sa Iranom. Dakle, u izvesnom smislu, kada su u pitanju pregovori sa Kinom, njihova relativna pregovaračka pozicija je oslabljena.“
Veruje se da su kineski zvaničnici odigrali ulogu u dovođenju Irana za pregovarački sto. Ali dok je naknadni prekid vatre u velikoj meri zaustavio borbe u Iranu, Vašington i Teheran i dalje nisu u stanju da se dogovore o sigurnijem miru.
Prema izvorima, situacija bi sada mogla da pruži Kini jedinstvenu priliku da iskoristi zastoj uoči onoga što će verovatno da budu brutalni midterm izbori za Trampa – jer se veruje da Tramp nestrpljivo želi da američkim biračima predstavi opipljive pobede, kao što su velike kineske narudžbine američkih poljoprivrednih proizvoda i "Boingovih“ aviona.
Kina je spremna da iskoristi svoje ogromno domaće tržište i dominaciju u lancu snabdevanja "retkim zemljama“ kako bi dobila ono što želi: da Sjedinjene Države izraze "protivljenje“ (umesto nepodrške) nezavisnosti Tajvana; smanjenje ograničenja na izvoz visokokvalitetne tehnologije; i uklanjanje kineskih kompanija sa liste sankcionisanih subjekata.
"Tramp je odložio posetu Kini verovatno delimično osećajući da nije obezbedio dovoljno dobru polaznu poziciju“, rekao je treći izvor, sugerišući da je Tramp želeo da iskoristi brzu pobedu u Iranu kao političku polugu na sastanku sa Pekingom.
"Ali pogledajte ga sada, zastoj u Iranu se toliko dugo vuče bez napretka“, dodao je izvor koji je želeo da ostane anoniman.
"Bili smo veoma zabrinuti kada je rat prvi put izbio – ne samo zbog naših naftnih i poslovnih interesa na Bliskom istoku, već smo bili zabrinuti da bi, ako Iran ne može da se održi, mogao da se pojavi prozapadni režim, a to ne bi bilo dobro za interese Kine“, rekao je savetnik Ministarstva spoljnih poslova Vu, koji je istovremeno i direktor Centra za američke studije na Univerzitetu Fudan u Šangaju.
"Ali trenutna situacija se zapravo ispostavila kao povoljna za Kinu“, dodao je Vu.
Široko je rasprostranjeno mišljenje da je rat, zapravo, učvrstio globalni ugled Pekinga, pozicionirajući Kinu kao kamen temeljac svetske stabilnosti. Tokom celog trajanja sukoba, Si je više puta pozivao na mir i obećavao da će pomoći zemljama u razvoju da prebrode nestašicu energenata izazvanu sukobom. Zapadni lideri, u međuvremenu, izgleda da su ojačali odnose sa Pekingom.
"SAD se bore bez pobede, Kina pobeđuje bez borbe“, rekao je Jerg Vutke, bivši predsednik Privredne komore Evropske unije u Kini i partner u DGA Albright Stonebridge Group. "Kinezi su svakako negativno pogođeni zbog cene energenata, ali istovremeno Kina mnogo dobija iz ove situacije.“
Kineski politički sistem, koji favorizuje dugoročno planiranje i samostalnost, takođe joj je pružio prednost u suzbijanju globalnog ekonomskog šoka.
"Njihova politika obnovljivih izvora energije pokazala se opravdanom. Kina je verovatno najbolje pripremljena zemlja. Politički, oni su pobednici jer oni izgledaju kao da su ’odrasli u društvu’“, rekao je Vutke za CNN.
Tokom poslednje predsedničke poste Pekingu 2017. godine Trampu je priređen raskošan doček sa crvenim tepihom. Takozvana državna poseta-plus uključivala je neviđeni niz raskošnih počasti, uključujući i privatni prijem u Zabranjenom gradu.
Međutim, sva dobra volja generisana tim putovanjem brzo je nestala i zamenjena je gotovo decenijom produbljivanja rivalstva između dve strane, koje je obuhvatalo trgovinu, tehnologiju, sukob na Tajvanu, optužbe u vezi sa pandemijom kovida 19 i bizarni incident sa špijunskim balonom.
S obzirom na jaz koji je nastao između dve strane, Kina se neće previše udaljiti od svog plana tokom predstojećeg sastanka, naznačili su kineski izvori.
Postoji mnogo oblasti u kojima Kina i SAD i dalje pregovaraju i "što više konsenzusa postignemo, to će vreme za samit lidera biti zrelije“, rekao je prvi izvor.
Kina se uzdržala od direktnog kritikovanja Trampa tokom rata u Iranu, očigledno pokušavajući da smiri tenzije pre samita. Tramp je, sa svoje strane, takođe izgleda pažljivo upravljao potencijalnim kriznim tačkama.
Kada su američke obaveštajne službe procenile da se Kina sprema da isporuči nove sisteme protivvazdušne odbrane Iranu, Tramp je naznačio da će se Peking suočiti sa posledicama ako nastavi sa isporukom, ali je izbegao svako pominjanje Sija.
Dok se neki u Kini mogu osećati ohrabrenim zbog nove pregovaračke pozicije uoči samita, Vilijam Klajn, penzionisani američki diplomata koji je organizovao Trampovu posetu Pekingu 2017. godine, sumnja da je došlo do značajne materijalne promene.
"Svaka strana ima dovoljan uticaj na drugu stranu u trgovinskim i investicionim odnosima, i taj uticaj se nije promenio, nije ojačao niti je oslabio zbog rata u Iranu do danas“, rekao je Klajn.
"Očigledno je da rat u Iranu baca senku na posetu, oblikovaće je, ali ne bih rekao da ovo daje jednoj ili drugoj strani jače karte“, rekao je Klajn, koji je sada partner u kompaniji FGS Global.
Tramp je rekao da očekuje ključan sastanak sa Si Đinpingom, čak i dok se tenzije između Sjedinjenih Država i Kine ponovo pojavljuju na više frontova.
Govoreći na događaju u Beloj kući 4. maja, Tramp je potvrdio da namerava da poseti Pekingu.
"Videću se sa predsednikom Sijem za dve nedelje. Radujem se tome“, rekao je Tramp, a prenosi Blumberg. "Zapravo, to će biti veoma važno putovanje“, dodao je Tramp.