Rat u Ukrajini
Ultimatum Kijevu: Dešifrovanje ruskog diplomatskog rata
U svega četiri dana iz Moskve su na adresu Kijeva, osim desetina projektila koji su usmrtili više civila, stigla i dva, bar tako deluje, ozbiljna upozorenja. Ona su, doduše, više bila adresirana strancima koji se nalaze u glavnom gradu Ukrajine koja se već četiri i po godine odupire ruskoj agresiji, nego samim Ukrajincima.
Najpre je 3. oktobra rusko Ministarstvo spoljnih poslova značajno zaoštrilo svoju retoričku kampanju, uputivši izričit zahtev stranim državljanima, diplomatama i osoblju međunarodnih organizacija da odmah napuste Kijev. Uz direktno upozorenje ruskog ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova američkom državnom sekretaru Marku Rubiju, Moskva je istakla da se oni koji odluče da ostanu „svesno izlažu smrtnoj opasnosti“.
Ovo nije samo rutinsko upozorenje za putovanja. Reč je o koordinisanom naporu da se promeni strateški pejzaž rata kombinacijom fizičkog razaranja i psihološkog pritiska.
Na tom fonu usledila je 7. oktobra i izjava portparolke ruskog Ministarstva spoljnih poslova Marije Zaharove koja je ponovo pozvala strance da napuste Kijev i područja vojne namene „da ne bilo provokacija i insceniranih situacija poput Buče“.
„Boraviti na teritoriji Kijeva očigledno nije bezbedno. Oni treba da budu svesni rizika i odakle on potiče. Rizik potiče od terorističkih aktivnosti koje kijevski režim prvi preduzima, ohrabreni od svojih zapadnih sponzora. Da posle ne bi bilo nikakvih provokativnih izjava, što oni vole, da ne bi bilo nove provokativne laži“, rekla je Zaharova za Radio Sputnjik.
Dodala je da je ministarstvo objavilo saopštenje uzevši u obzir da Kijev ume da izmišlja i da inscenira stvari kao u Buči.
No, u areni savremenih geopolitičkih sukoba, gde su ulozi visoki, reči često prethode oružju, a upozorenja mogu biti isto toliko destabilizujuća kao i eksplozije.
Moskva je ovaj poziv na evakuaciju predstavila kao čin uslovne transparentnosti, opisujući predstojeće operacije kao „masovne udare odmazde“. Ruska vlada direktno ukazuje na niz ukrajinskih napada dronovima i raketama usmerenih na ruske pogranične regione, energetska postrojenja i infrastrukturu. Označavajući ove ukrajinske akcije kao „terorističke akte protiv civilnog stanovništva“, Kremlj nastoji da izgradi narativ o moralnom i vojnom opravdanju.
Među potencijalnim ciljevima koje navodi Moskva su „centri za donošenje odluka“ i administrativne kancelarije, vojna komandna mesta i komunikaciona čvorišta, postrojenja za proizvodnju i sklapanje dronova i ključne tačke logističke mreže i tranzitna infrastruktura.
Izričitim savetom stranim misijama da napuste Kijev Moskva pokušava sebe da oslobodi međunarodne odgovornosti za potencijalne žrtve među diplomatskim osobljem. Poruka je jasna: svaka buduća šteta naneta stranom osoblju biće u potpunosti pripisana vladama koje su ignorisale upozorenje.
I dok je retorika usmerena ka međunarodnoj zajednici, u realnosti trpi tri miliona stanovnika glavnog grada Ukrajine. Upozorenje je izdato samo nekoliko sati nakon što je u ruskom vazdušnom napadu teško oštećen most Pivnični (Severni most) – ključna saobraćajnica preko reke Dnjepar koja povezuje istočni i zapadni deo Kijeva.
Udar je teško oštetio kolovoz i pokidao kontaktnu mrežu za trolejbuse, izazvavši ozbiljne logističke zastoje.
Rusija opravdava ove napade tvrdnjom da se mostovi prvenstveno koriste za prebacivanje vojnog materijala i trupa. Međutim, gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko opisao je ovu kampanju kao jasan pokušaj da se „Kijev rastrgne“ sistematskim uništavanjem civilne infrastrukture, elektroenergetske mreže i saobraćajne infrastrukture, upravo u trenutku kada se približavaju zimski meseci.
Prema rečima ukrajinskog predsednika Volodimira Zelenskog, obaveštajni izveštaji ukazuju na to da je Vladimir Putin odobrio „novu doktrinu“ čiji je cilj proširenje liste prihvatljivih meta tako da u njoj budu uključeni i vitalni civilni objekti. Nevojni objekti od značaja, uključujući Muzej Černobilja i Nacionalni umetnički muzej Ukrajine, već su pretrpeli kolateralnu štetu usled eksplozija u neposrednoj blizini.
Pored taktičke štete nanete betonu i čeliku, ruski zahtev za evakuaciju ima i dublju psihološku svrhu. Kijev ne funkcioniše samo kao administrativni centar Ukrajine, već i kao živi simbol opredeljenosti ka Zapadu. Fizičko prisustvo američkih, evropskih i savezničkih diplomata deluje kao „živi štit“ i predstavlja stalnu potvrdu suvereniteta Ukrajine.
Pritiskom na strane vlade da zatvore svoje ambasade i da njihovo osoblje napusti grad, Rusija nastoji da postigne nekoliko strateških ciljeva.
Prvi je sejanje panike. Prinudni diplomatski egzodus stvara atmosferu neizbežne katastrofe, slabeći odlučnost za borbu civilnog stanovništva u glavnom gradu.
Drugi je diplomatska izolacija. Ako se zapadne ambasade povuku u bezbednija središta poput Lavova ili susedne Poljske, to šalje signal o padu poverenja Zapada u efikasnost kijevske protivvazdušne odbrane.
I treći cilj je slabljenje zapadnih saveza. Stvaranje okruženja visokog stepena anksioznosti primorava strane prestonice da neprestano preispituju rizike po bezbednost ljudi koji pružaju direktnu podršku na terenu.
Pretnje Kremlja direktno eksploatišu jednu osetljivu tačku: veliku zavisnost Ukrajine od spoljne infrastrukture za protivvazdušnu odbranu. Tokom više od četiri godine neprekidnih sukoba, Ukrajina je uspostavila veoma sofisticiranu, višeslojnu mrežu za presretanje, sposobnu da neutrališe veliki procenat dolazećih dronova i balističkih raketa.
Međutim, ruska strategija se u velikoj meri oslanja na zasićenje – istovremeno lansiranje velikog broja projektila, mešovitih plotuna jeftinih dronova i naprednih raketa, kako bi ukrajinski PVO sistemi jednostavno bili preopterećeni. Ukrajinske zalihe PVO raketa su čvrsto vezane za zapadne linije snabdevanja, a domaći zvaničnici su često upozoravali na mogući nedostatak presretača u situacijama kada je pažnja sveta podeljena između više međunarodnih sukoba. Rusko javno isticanje „sistematskih udara“ predstavlja promišljen podsetnik na taj pritisak u pogledu resursa.
Uprkos ozbiljnosti pretnje, neposredna reakcija zapadnih zemalja bila je u znaku odmerenog prkosa. Strane ambasade su uglavnom odlučile da ostanu na svojim položajima, tretirajući naloge za evakuaciju kao deo moskovskih psiholoških operacija, a ne kao odraz izmenjene vojne realnosti. Poljska i nekoliko drugih evropskih zemalja izričito su odbacile taj poziv, stavljajući do znanja da njihovo diplomatsko prisustvo neće biti diktirano ruskim dekretima.
Ministarstvo spoljnih poslova Ukrajine saopštilo je da nije primilo nikakve zvanične zahteve stranih misija koji bi ukazivali na nameru napuštanja glavnog grada. Za sada, diplomatski kor ostaje na svojim pozicijama, odbijajući da Moskvi pruži simboličnu pobedu u vidu praznog glavnog grada.
Poziv strancima da napuste Kijev označava nestabilnu fazu u tekućem ratu iscrpljivanja. On pretvara civilnu i diplomatsku strukturu glavnog grada u svojevrsnu šahovsku tablu odvraćanja. Proglašavanjem čitavog grada zonom visokog rizika Kremlj pokušava da stvori atmosferu straha koja bi mogla da slomi moral lokalnog stanovništva i poremeti mreže međunarodne podrške pre nego što nastupi najteži deo zime.
Dok se sirene za vazdušnu opasnost i dalje oglašavaju iznad reke Dnjepar, odbijanje stranih diplomata da odu predstavlja snažan kontrasignal. To služi kao vizuelni podsetnik da, iako Rusija može da ošteti mostove koji povezuju delove Kijeva, još nije uspela da prekine političke veze koje glavni grad spajaju sa međunarodnom zajednicom.