Ekstremna desnica
Uspon AfD-a i pad Evrope
Bivši italijanski premijer i nekadašnji predsednik Evropske komisije Romano Prodi izjavio je da bi, ukoliko Alternativa za Nemačku (AfD) dođe na vlast u toj zemlji, „Evropa bila gotova“.
On je svoj stav izneo u intervjuu za vodeći italijanski finansijski i ekonomski dnevni list Il sole 24 ore na dan održavanja pokrajinskih izbora u nemačkim pokrajinama Berlin i Meklenburg-Prednja Pomeranija.
„Alternativa za Nemačku je antievropska stranka, oštro se protive multinacionalnim institucijama, nacionalisti su i rasisti. Od Evrope ne bi ostalo ništa. Ako se dogodi da oni dođu na vlast, moj odgovor je vrlo jednostavan: to je kraj Evrope, i tačka“, rekao je Prodi u intervjuu.
Dodao je da Nemačka nije samo najvažnija ekonomska sila Evrope, već da je od početka rata u Ukrajini pokrenula program kojim će postati najveća sila, i vojno i politički.
Prodi je objasnio i da su nedavni pokrajinski izbori ozbiljno upozorenje, ali da se prvenstveno odnose na istočnu Nemačku, koja prolazi kroz period napetosti i osećaja manje vrednosti.
„Zato ne treba generalizovati, iako se opasnost širi čitavom zemljom. Jednostavno: ako AfD preuzme vlast u Nemačkoj, to je jednostavno kraj Evrope“, ponovio je Prodi.
Prodi je kritikovao način funkcionisanja evropskih institucija, ocenivši da se u EU „drže lepi govori“, ali da često izostaje sprovođenje odluka.
Prema njegovim rečima, Evropska komisija postala je telo koje iznosi predloge, ali ne uspeva uvek da ih i sprovede, što je, kako je ocenio, jedan od problema sa kojima se EU suočava.
Na pitanje da li je problem u pravu veta, Prodi je odgovorio da jeste, ali da to nije jedini razlog.
„Problem jeste veto, ali i tamo gde ga nema, sve se prebacilo na Evropski savet. Ukratko, Komisija je postala telo koje samo daje predloge i tu se zaustavlja. Osim toga, Komisija se na kraju skriva iza gomile propisa i istraga, dakle stvari za koje je nadležna i koje na neki način zamenjuju ovlašćenja koja su joj već iskliznula iz ruku. To je problem“, zaključio je Prodi.
Inače, AfD je na nedavno održanim pokrajinskim izborima pobedio u Saksoniji-Anhaltu i Meklenburgu-Prednjoj Pomeraniji, dok su CDU i SPD oslabili, a Levica ostvarila uspeh u Berlinu.
Prema mišljenju analitičara, ovi rezultati ne menjaju odmah politiku Evropske unije, ali pojačavaju pritisak na kancelara Fridriha Merca i otvaraju prostor za teže odluke o migraciji, Ukrajini i ekonomiji.
Pobeda Alternative za Nemačku u Meklenburgu-Prednjoj Pomeraniji, uz istorijski uspeh Levice u Berlinu i težak poraz Hrišćansko-demokratske unije kancelara Fridriha Merca, otvorila je pitanje kakav će to uticaj imati na politiku Evropske unije.
I dok analitičari i poznavaoci političkih prilika smatraju da neće imati neposrednog uticaja, sve se glasnije čuje da bi to moglo da promeni politički prostor u kojem se ta politika u narednom periodu bude donosila.
Rezultati izbora pokazuju da tradicionalne stranke nemačkog političkog centra gube deo podrške, dok birači sve više odlaze ka strankama sa leve i desne strane političkog spektra.
Za Brisel je to važno pre svega zato što je Nemačka najveća ekonomija Evropske unije i jedna od ključnih država za odluke koje se tiču Ukrajine, evropske odbrane, migracija, industrijske politike i evropskih finansija.
Najneposrednija posledica rezultata izbora u Nemačkoj sada se više oseća u Berlinu, nego u Briselu. Kancelar Fridrih Merc suočava se sa ozbiljnim političkim pritiskom nakon što je njegov CDU u Meklenburgu-Prednjoj Pomeraniji sa 4,9 odsto prvi put ostao van pokrajinskog parlamenta. Sam Merc je rezultat opisao kao „propast“ i priznao da se on ne može ulepšavati, ali je istovremeno poručio da ostaje pri svom kursu i da namerava da nastavi sa reformama.
To je važno za Evropsku uniju jer se nemačka vlada sada nalazi u situaciji u kojoj mora da donosi odluke sa potencijalno velikom političkom cenom, dok joj sopstveni rezultati na pokrajinskim izborima pokazuju da birači nisu zadovoljni pravcem kojim zemlja ide. Pitanje više nije samo kako će CDU reagovati na uspon AfD-a, već i koliko će savezna vlada biti sposobna da sprovede reforme koje je najavila.
Dva izborna poraza zaredom predstavljaju ozbiljan politički problem za kancelara Merca. Posle ranijeg poraza CDU-a u Saksoniji-Anhaltu, stranka je sada doživela još teži udarac u Meklenburgu-Prednjoj Pomeraniji, dok je u Berlinu završila iza Levice.
Rojters ocenjuje da su rezultati pojačali unutrašnji pritisak na Merca i otvorili nova pitanja o njegovom političkom kursu.
Ipak, iz izbornih rezultata za sada ne proizlazi da će doći do neposredne promene savezne vlade.
Spoljnopolitički komentator Boško Jakšić za „Ekspres“ kaže da apokaliptične izjave bivšeg italijanskog premijera i predsednika Evropske komisije Romana Prodija nisu baš realistične i ne drže vodu.
On dodaje da dolaskom Alternative za Nemačku na vlast u ovoj zemlji Evropa ne bi propala, ali bi sigurno otišla udesno kada je politička ideologija u pitanju.
„Nije Nemačka jedina zemlja članica EU u kojoj desnica jača. Tu su i Francuska, Velika Britanija, Holandija, Rumunija i druge. Ukoliko bi AfD došao na vlast u Nemačkoj, to bi sigurno izazvalo lančanu reakciju i dovelo do preokreta u još nekim zemljama članicama EU, i to značajnim zemljama Unije, i dobili bi smo Evropu kakva je bila ’30-ih godina prošlog veka. Ali to ne bi značio i kraj Evrope i Evropske unije“, smatra Jakšić.
Ipak, on veruje da se takav scenario neće desiti.
„Vidimo da sa Alternativom za Nemačku niko ne želi da sarađuje. Ova stranka ne može da formira vlast ni u dve pokrajine u kojima je na izborima ostvarila najbolji rezultat, a kamoli da se nešto tako desi na nivou cele Nemačke“, ističe Jakšić.
Naš sagovornik podvlači da čak i one stranke koje bi možda i želele neku bližu saradnju sa ovom ultradesničarskom partijom, jer su joj bliske po političkom i ideološkom opredeljenju, doživljavaju kritike od čelnih ljudi AfD-a.
„Alternativa za Nemačku je izolovani moćnik“, zaključuje Jakšić.
Branimir Đokić, stručnjak za spoljnu politiku, za „Ekspres“ kaže da je uspeh nemačke ekstremno desničarske partije Alternativa za Nemačku na nedavno održanim pokrajinskim izborima u Nemačkoj, gde su u dve od tri pokrajine u kojima su održani izbori ostvarili najbolji rezultat, potresao ne samo Nemačku, već i čitavu Evropsku uniju, a slutnje o armagedonu evropskih integracija mogle su se čuti od mnogobrojnih evropskih političara, stručnjaka, novinara i javnih ličnosti.
„Možda najznačajnija od njih je izjava bivšeg italijanskog premijera i nekadašnjeg predsednika Evropske komisije Romana Prodija. On je naveo da ukoliko bi AfD pobedio na saveznim izborima u Nemačkoj, da bi Evropa bila gotova i to navodi kao realnost“, kaže Đokić.
On podseća da je Prodi Alternativu za Nemačku označio kao antievropsku stranku koja se oštro protivi multinacionalnim institucijama, koja je nacionalistička i rasistička.
„I zaista, polagani uspeh AfD-a, koji je kulminirao sa najviše osvojenih glasova u dve nemačke pokrajine, uzdrmao je temelje Nemačke i Evropske unije“, ističe Đokić.
On postavlja pitanja šta će se dogoditi ako se siloviti rast AfD nastavi i šta ako postanu vodeća stranka u Nemačkoj i osvoje savezne izbore, koji jesu za tri godine, ali ni to nije daleko?
„Sve su to pitanja sa kojima Nemačka i Evropa moraju da se suoče kako najveća i najmoćnija država Evropske unije ne bi pala u ruke ove ekstremističke organizacije. I sve to priziva duhove prošlosti u Nemačkoj i sećanja na ekstremistu koji je 1933. godine preuzeo vlast u ovoj zemlji“, smatra Đokić.
On kaže i da je nemački kancelar Fridrih Merc po dolasku na vlast obećao da će spustiti rejting AfD-a na saveznom nivou na desetak procenata, a za godinu i po dana, oni su praktično duplirali svoju popularnost.
Đokić naglašava i da su to da je AfD ekstremistička organizacija potvrdili i nemački državni organi. Ovu partiju je, naime, još 2024. godine nemačka Savezna služba za zaštitu ustavnog poretka označila kao ekstremističku zbog čega se nalazi pod prismotrom.
„To znači da je saveznim vlastima dozvoljeno da angažuju informante unutar partije, prate komunikaciju kako bi otkrili da li rade na obaranju ustavnog poretka, a raspravlja se čak da li i celu partiju treba zabraniti“, kaže Đokić.
On objašnjava i da ovaj slučaj nije nimalo naivan, ne samo sa policijske strane, već prevashodno sa političke strane.
„AfD preti da, ciljevima za koje se zalaže, sruši celokupan posleratni nemački i evropski poredak. A to su napuštanje evrozone i ukidanje evra kao platežnog sredstva, izlazak iz Šengenske zone te stroga kontrola nacionalnih granica, a čak i eventualno ako ne uspeju u svojim namerama, ostaje im referendum o izlasku Nemačke iz Evropske unije“, objašnjava Đokić.
Prema njegovim rečima, sve su to suštinske teme koje dovode u pitanje same temelje Evrope i najvećeg mirovnog projekta posle Drugog svetskog rata, kako se često govori.
„Takođe, tu je i čuvena ’ruska veza’. Aktiviste AfD-a često u javnosti optužuju da rade za Rusiju i Vladimira Putina. Najveću popularnost beleže u pokrajinama bivše Istočne Nemačke, a u vrhu partije se nalaze čak i bivši pripadnici zloglasne tajne policije Štazi“, podvlači Đokić.
On dodaje da u trenutku kada se Evropa bori sa ruskom pretnjom, a koplja se sve više izvlače, jedna takva partija, koju često nazivaju „proputinovskom“, sa eventualnim dolaskom na vlast u najvećoj državi Evropske unije, bila bi noćna mora za sve one koji sanjaju ujedinjenu Evropu.
„Zato će bitka u Nemačkoj sa AfD-om, kao što s pravom opominje Prodi, biti borba za Evropsku uniju“, uveren je Đokić.
On kaže i da nisu samo Rusi ti koji podržavaju antievropske partije kao što je AfD širom kontinenta, i da to pokazuje i administracija američkog predsednika Donalda Trampa.
„On i njegovi saradnici čvrsto podržavaju sve evropske partije koje se suprotstavljaju čvršćem savezu u Evropi i eventualnoj Evropskoj federaciji. Stišnjena sa jedne strane ruskim medvedom, a sa druge strane američkim grizlijem, Evropa će morati napokon da pokaže zube i izbori se za svoj opstanak i status u sve nestabilnijem svetu“, zaključuje Đokić.