Da bismo znali koga da vratimo, moramo znati ko odlazi
Dijaspora je do sada, realno gledajući, uglavnom posmatrana kao "krava muzara" koja godišnje u maticu upumpava između četiri i pet milijardi dolara. Malo ko je, bar tako izgleda, iskreno razmišljao o Srbima u rasejanju kao o potencijalu koji bi mogao i mnogo produktivnije i dugoročnije da pomogne Srbiji. Konkretno, niko kao da nije razmatrao načine da se "odliveni mozgovi" vrate u maticu i ono što su u inostranstvu naučili primene u domovini, a možda čak i ulože deo onoga što su zaradili. Nažalost, često su i oni malobrojni pokušaji investicija Srba iz inostranstva završavani neslavno, uz razne afere, suđenja...
Može li, dakle, i kako Srbija da vrati bar deo svojih "odlivenih mozgova"? Da li su formiranje Saveta za saradnju nauke i privrede, pokretanje Programa saradnje srpske nauke sa dijasporom Fonda za nauku Republike Srbije naznake promene državnog kursa? Može li to da proizvede neke pozitivne efekte?
*
*
Srbija se, međutim, suočava sa odlaskom ne samo visokoobrazovanih, mladih ljudi, već i sa odlaskom kvalif kovanih radnika, vozača, medicinskih tehničara... Taj rezervoar nije nepresušan i Srbija već sada ima problema sa nedostatkom odgovarajuće radne snage. Sa time se slaže i naš sagovornik koji upozorava da ono što se javnim politikama može učiniti jeste da se više obrati pažnja na uslove rada i nagrađivanje u sektorima u kojima ovi kadrovi rade. Socijalno-ekonomski savet bi trebalo, kako kaže, više pažnje da posveti pitanjima koja ovi kadrovi postavljaju, a ne samo određivanju minimalne cene rada.
Sve češće se, međutim, osim želje za boljom zaradom, kao motiv migracija pojavljuje i opšte nezadovoljstvo stanjem u zemlji, utiskom da sistem ne funkcioniše, odsustvo perspektive...
Profesor Grečić objašnjava kako migracije određuju, "potisni" i "privlačni" faktori ekonomske, ekološke, klimatske prirode i neekonomske prirode. To mogu da budu razlike u visini dohotka, u pristupu tržištu rada, u nalaženju odgovarajućih poslova, u uslovima za napredak u profesiji, u pristupu kvalitetnom obrazovanju, izgrađenosti svekolike infrastrukture, u nivou životnog standarda.
Od uticaja su i razlike u izgrađenosti institucija, vladavini prava, ef kasnosti sudstva, nivou korupcije i kriminala, bezbednosti.
*
*
Da sprečavanje odliva mozgova i potencijalno vraćanje onih koji su već otišli neće biti nimalo lako posao pokazuje, međutim, jedno skorašnje istraživanje među srpskim studentima. Ono, naime, pokazuje da 30 odsto njih planira da ode u inostranstvo po završetku studija, u čemu ih podržavaju i roditelji. Veliki deo njih spreman je na to bez obzira na to šta bi država učinila da ih zadrži.
Rešenje za taj problem bi, prema Grečićevom mišljenju, bilo u promeni politike koja bi podrazumevala poboljšani pristup poslenicima u oblasti istraživanja i razvoja, posvećivanje znatno više pažnje talentima, izgradnju boljeg informacionog sistema i podsticanje održavanja postojećih i stvaranja novih profesionalnih mreža, koje će osigurati saradnju između matične države i dijaspore.
Opširinije pročitajte u novom broju "Ekspresa" koji je od 26.3.2021. na svim kioscima...