Vesti
03.12.2024. 15:15
Mihailo Paunović

Srbija u Evropskoj uniji

Decenije svedene na godine

Brisel, Evropska unija
Izvor: Shutterstock

Priča o Evropskoj uniji u našem narodu mnogo je starija od datuma kada je 2012. godine Srbija stekla status kandidata. Za ovu priču vezuju se mnogi datumi, rokovi koji su često, prečesto, menjani, ali i brojna pitanja.

Od onog najčešće postavljanog – kada će Srbija ući u EU – do toga da li joj je tamo mesto, da li nas evropska porodica želi, pa sve do toga da li mi sami želimo da budemo deo tog društva. Odgovori su se menjali barem onoliko koliko su se menjale prognoze političara kada će Srbija ispuniti uslove za ulazak u EU.

Vreme je prolazilo i prolazi, a mi još uvek ne znamo gde je kraj tog trnovitog puta na kom se, zvanično, nalazimo više od deceniju. U međuvremenu san građana Srbije o Evropskoj uniji bledeo je, ali da budemo iskreni, često je izgledalo kao da se EU zbog toga ne potresa mnogo. Poslednjih godina ovoj priči se vraćamo sećaju’i se bitnijih datuma, ili kada od EU dobijemo novac, ili kada bi javnost bila upoznata sa novim rokovima i ambicijama unutar starog cilja. Baš kao što je i sada slučaj.

“Uz Ekspo imamo još jedan cilj, a to je da do kraja 2026. godine ispunimo sve kriterijume za članstvo u EU. Ne kažem da ćemo ući, ali da ispunimo sve kriterijume. Naše je da mi uradimo svoj posao.To je veliki novi strateški cilj i to je bila tema sastanka SNS-a. Taj cilj će vlada i skupština staviti u sva dokumenta. Time će se baviti više ljudi“, rekao je nedavno Aleksandar Vučić i time građanima predstavio novi “ambiciozan zadatak“ vlade, kako ga je sam nazvao.

Nije prošlo mnogo vremena, a na Vučićevo postavljanje roka za ispunjenje kriterijuma za pristupanje EU osvrnulo se nekoliko evropskih zvaničnika i ambasador SAD. Emenuele Žiofre rekao je da je plan “ambiciozan“, ali je i naglasio da on pokazuje svest da je sada vreme da se proces reformi ubrza, naglasivši da Srbija, kao i ostale zemlje Zapadnog Balkana, neće biti same na tom putu, već će im EU pomoći.

“Za to je neophodno da se ubrza sprovođenje reformi, neophodna je i politička volja za to, kao i da sva ministartsva rade prioritetno na usklađivanju svih neophodnih propisa sa pravnim tekovinama EU“, rekao je Žiofre.

U sličnom tonu komentarisao je i Kristofer Hil koji je istakao da će predstojeće reforme biti veliki test za srpsku demokratiju dodajući da “što pre Srbija postane članica, to bolje“.

Ono što je u izjavi predsednika Srbije najviše zaparalo uši jeste to što je dat rok od dve godine nečemu što traje više od decenije. U skladu sa tim, logično, postavlja se pitanje koliko je ovaj ambiciozan zadatak realan i ostvarljiv u zacrtanim vremenskim okvirima, naročito ukoliko znamo kako je ovaj proces tekao do sada.  Odgovor na ovo pitanje delimično leži i u tome koliko smo toga do sada uradili na putu ka pristupanju Evropskoj uniji.

Pesimistima prvo na pamet pada podatak da je Srbija do sada od mogućih šest, otvorila svega dva klastera, a da poslednje tri godine nije otvorila nijedan. Iako se poslednjih meseci spekulisalo da bi Srbija do kraja godine mogla da otvori klaster tri, što je predsednik Srbije ranije istakao kao mogući znak da EU računa na Srbiju, kako stvari stoje, do toga bar još neko vreme neće doći. Naime, RTS je nedavno saopštio, pozivajući se na diplomatske izvore u Briselu, da zemlje članice Evropske unije nisu postigle saglasnost o otvaranju ovog klastera u pristupnim pregovorima sa Srbijom, ali da će razgovori biti nastavljeni.

Navodno, kao glavne razloge protiv otvaranja klastera tri, zemlje članice istakle su neusklađenost Srbije sa spoljnom politikom Evropske unije i sankcijama prema Rusiji, i probleme u vladavini prava i u odnosima sa Kosovom.

Ništa novo i ništa što bi trebalo da nas iznenađuje. Klaster tri je u načelu spreman za otvaranje već tri godine, ali među zemljama EU ne postoji usaglašenost za davanje zelenog svetla, što samo govori u prilog tome da je otvaranje klastera u nekim slučajevima politizovano. Brojni evropski zvaničnici često su prilikom svojih poseta Beogradu znali da nam poruče da brzina pristupanja EU zavisi isključivo od nas, što je sa jedne strane apsolutno tačno, dok sa druge baš i nije. Jer, ukoliko ta brzina zavisi od odricanja dela teritorije, onda to nije ništa drugo nego ucena.

Međutim, daleko od toga da su ove dve sporne tačke jedino što Srbiju deli od pridruživanja evropskoj porodici. Na putu Srbije ka EU je toliko mnogo drugog posla koji treba da obavi pre svega zbog sebe i svojih građana. Pod tim poslom podrazumeva se i implementacija svega onoga što je ranije usvojeno kroz zakonodavstvo. Zato je pred Srbijom jedinstvena prilika da do kraja 2026. godine zaista uradi “svoj deo posla“ pa ukoliko se i pored toga knjiga svede na dva slova, teret će biti na Evropskoj uniji.

Zadatak koji građanima Srbije predsavio Aleksandar Vučić realan je i ostvariv samo ukoliko zaista postoji politička volja da se on sprovede do kraja. Ona nam je često nedostajala, zato poruka predsednika Srbije nije poslata samo EU, niti pregovaračkom timu Srbije, već celoj vladi.

Upravo se politička volja kao termin poslednjih dana najčešće navodila kao najvažniji uslov da Srbija u naredne dve godina drastično ubrza svoj put ka članstvu u Evropskoj uniji. Ukoliko ona bude postojala, sve je moguće, pa čak i ono što u ovom trenutku deluje nezamislivo – otvaranje i zatvaranje klastera.

Tanja Miščević, ministarka za evropske integracije,  nedavno je za BBC na srpskom rekla da se cilj koji je predsednik Srbije saopštio odnosi na “naše obaveze, unutrašnje reforme i ispunjavanje kriterijuma koji su definisani kao uslovi, da se može tvrditi da smo usklađeni sa svim pravilima i standardima EU“.

“To nije obavezivanje EU da nas tada prime u članstvo, ali jeste naš pokušaj da se ubrzamo kako bismo i mi iskoristili momentum za proširenje koji nije postojao tako dugo. Osnovni cilj je promeniti spori tempo reformi u mnogo brži tempo, pre svega u osnovama: vladavini prava, reformi državne uprave i funkcionalnim demokratskim institucijama“, rekla je nedavno ministarka za BBC na srpskom, ističući da rok jete kratak, ali nije nemoguće, već to znači “puno rada za sve  – vladu, skupštinu i civilno društvo i dobru koordinaciju.“

Obrisi želje za radom na zajedničkom cilju već bi mogli da se naslute. Vlada Srbije nedavno je usvojila Odluku o osnivanju Koordinacionog tela za proces pristupanja Republike Srbije Evropskoj uniji. Predloženim rešenjima je, kako se navodi, inovirana i na celovitiji i jasniji način uspostavljena struktura, definisani su zadaci i odnos radnih tela. Sistem tela za Koordinaciju uključuje Koordinaciono telo, Savet Koordinacionog tela i pregovaračke grupe. Takođe, u planu je da sistem bude upotpunjen i Timom za podršku pregovorima, koji bi bio osnovan posebnom odlukom Vlade.

Momentum koji je ministarka u razgovoru za BBC na srpskom navela očigledno postoji jer se stav Evropske unije prema Zapadnom Balkanu delimično promenio od izbijanja rata u Ukrajini. Sada ponovo, posle dosta vremena, možemo da kažemo da je članstvo ponovo na stolu.

Međutim, kako je svaki odnos dvosmerna ulica, tako je neophodno da političku volju pokaže i EU koja jasno mora da stavi do znanja kojim konkretnim koracima planira da ubrza proces proširenja.

Čak i da Srbija do kraja 2026. godine uradi šta je do nje i stavi se u položaj da je spremna za ulazak u Evropsku uniju, za to će joj biti potrebni njeni građani. Predsednik Srbije je pre mesec dana istakao da je 43 odsto građana Srbije za EU, dok je 42 odsto za BRIKS. Da li se sa tako podeljenim stavom može i treba u Evropsku uniju, pitanje je. Zato, ukoliko vlast zaista planira da u naredne dve godine uradi sve što je u njenoj moći da Srbija bude bliža EU nego što je danas, treba očekivati i da se građani Srbije bolje upoznaju sa njom i njenom ulogom. Možda krenuti od toga da je upravo Evropska unija ključni trgovinski partner Srbije.

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
light rain
8°C
24.01.2025.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve