INTERVJU RAŠO VUČINIĆ: Ako možemo u kosovsku vladu, zašto ne bismo i u Vladu Crne Gore

Ni 13 godina posle referenduma srpsko pitanje u Crnoj Gori ne gubi na značaju, a njime se podjednako bavi i crnogorska i srpska javnost, i Beograd i Podgorica. Poslednji u nizu poteza crnogorske vlasti je predlog zakona kojim se predviđa oduzimanje imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori. Predsednik Crnogorsko-hercegovačkog pokreta u Srbiji Rašo Vučinić za Ekspres govori o tome da li smo bliže odgovoru na pitanje čija je imovina, ali i o nacionalnim podelama i tenzijama između dve države.

"Vaseljenska patrijaršija jasno je stala na stranu Mitropolije i mitropolita lično. Tumačeći pismo Vartolomeja, mogu samo da zaključim da je Mitropolija crnogorsko-primorska jedini pravni i duhovni nasljednik pravoslavne crkve u Crnoj Gori, ma u kojoj formi ona funkcionisala kroz istoriju. Nadam se da će njegovo pismo biti smjernica za riješavanje ovog pitanja. U suprotnom, do rješenja će se doći u imovinsko-pravnom postupku, i konačno će se staviti tačka na podizanje tenzija i pokušaj zavađanja naroda u Crnoj Gori. Tapije i drugi dokazi kojima se raspolaže biće sasvim dovoljni za dokazivanje vlasništva. Ukoliko prijedlog zakona ipak ode u skupštinsku proceduru, ili se čak izglasa, vjerujem da će materijalni dokazi u sudskom postupku, možda i kroz neku međunarodnu arbitražu, biti na strani Mitropolije crnogorsko-primorske. A na stranu mitropolita Amfilohija, kada je riječ o njegovom autoritetu i ulozi u Crnoj Gori i čitavom pravoslavnom svijetu, stao je i crnogorski predsjednik Milo Đukanović. Imajući to u vidu, kao i pismo Vartolomeja, nadam se da će učiniti sve kako bi se došlo do usaglašavanja stavova.

Stavove Srba u Crnoj Gori, tačnije njihovih političkih predstavnika, možemo čuti jedino u parlamentu. Naime, Srbi su već decenijama opozicija u susednoj državi. Koji je Vaš predlog da postanu vidljiviji na političkoj mapi Crne Gore?

"Svrha svakog političkog djelovanja jeste dolazak na vlast kako bi se stvari pozitivno mijenjale. Međutim, preuzimanje odgovornosti prosrpskih partija u Crnoj Gori izgleda da nije cilj njihovog političkog djelovanja. Učešće u političkom životu bez odgovornosti donosi lagodan život samo političarima, ali ne i narodu koji za njih glasa. Pojedini Srbi su se čak i hvalili da su odbili da uđu u vlast, što je rezultiralo učešćem Bošnjaka u Vladi Crne Gore, i sprovođenjem njihovih programskih i ideoloških platformi. Posljedice tako neodgovornog političkog djelovanja osjećaju najviše pripadnici srpskog naroda. Ministar Ivica Dačić je jedini koji je imao hrabrosti da kaže ono sa čim se slaže Crnogorsko-hercegovački pokret, a to je da Srbi moraju da uđu u vlast i kroz institucije se izbore za svoj položaj u Crnoj Gori. Iako čine više od 32 odsto stanovništva u Crnoj Gori, Srbi nemaju nikakav politički uticaj. Smatramo da je to potvrda promašene politike prosrpskih političara u posljednje tri decenije. Izgubljeno vrijeme ne možemo da vratimo, niti ćemo bilo koga lično da krivimo, ali bi trebalo da okrenemo novu stranicu političkog djelovanja u Crnoj Gori. Ukoliko Srbi u tzv. državi Kosovo, koju ne priznajemo, uz podršku Beograda učestvuju u vlasti na svim nivoima, od lokala do Vlade na čijem je čelu ratni zločinac Ramuš Haradinaj, ne vidim zbog čega Beograd ne bi podstakao Srbe u Crnoj Gori da priznaju državu i prestanu da budu opozicija. Dok nam zastava i himna Kosova ne predstavljaju problem, u Crnoj Gori su sporne iz političkih razloga. Moramo da shvatimo da je učešće Srba u Vladi Crne Gore jedini način da opstanemo i prosperiramo, a ujedno i najbolja garancija bratskih međudržavnih odnosa Srbije i Crne Gore."

Da su odnosi daleko od dobrih čita se iz poruka koje stižu sa dve strane. Tako je Beograd stavio znak jednakosti između položaja Srba u Crnoj Gori i onog u nekadašnjoj NDH, dok Podgorica tvrdi da nema ničeg spornog. Mogu li se te pozicije približiti?

"Crnogorsko-hercegovački pokret čine upravo ljudi koji žele da doprinesu boljim odnosima Srbije i Crne Gore. Smatramo da jedino dobri međudržavni odnosi mogu da pomognu Srbima u Crnoj Gori i zato sve naše aktivnosti vode ponovnom zbližavanju i pomirenju naroda. Zbog toga poređenje NDH i Crne Gore smatramo neprimjerenim. Takve tvrdnje ne samo da nemaju nikakvo utemeljenje u realnosti, već nanose veliku političku štetu Srbima koji žive u Crnoj Gori. Istovremeno, pojedini potezi Podgorice nemaju opravdanja poput priznavanja takozvane države Kosovo ili slanja crnogorskog oficira na proslavu "Oluje".

Smatrate li da zvanični odnosi država oslikavaju i odnose naroda?

"Svjedoci smo da su odnosi dvije države bili uglavnom korektni, uz sporadične izjave i famozne akte poput poništavanja odluka Podgoričke skupštine koji su povremeno podizali tenzije. Najveći problem prave česta istupanja kvaziistoričara i kvazianalitičara u medijima, kako u Crnoj Gori, tako i u Srbiji, a sa jednom jedinom namjerom, produbljivanja i promovisanja razlika, a zanemarivanja svega onoga što je Crnu Goru i Srbiju spajalo kroz cijelu istoriju. Takvo neodgovorno postupanje sigurno da se reflektuje lošim odnosima u narodu."

Politička podela građana, onih na strani vlasti i onih koji podržavaju opoziciju, u Crnoj Gori ima i dodatnu dimenziju, a to je nacionalno izjašnjavanje. Ima li prostora da se približe oni koji sebe smatraju Srbima sa onima koji se izjašnjavaju nacionalno kao Crnogorci?

"U svim državama stavovi vlasti i opozicije se po logici stvari razlikuju. Međutim, kada se radi o pojedinim pitanjima kao što su državni simboli i pitanje jezika, zatim iz oblasti kulture i obrazovanja, a koja se tiču srpske kulture i istorije Crne Gore, moramo učiniti iskorake i otvoriti dijalog koji će na naučnim, a ne političkim osnovama utvrditi činjenice. One nas svakako vode ka zbližavanju. Kada je riječ o razlikama u izjašnjavanju jednih kao Crnogoraca, a drugih kao Srba, mogu samo da Vam kažem da je to stvar ličnog ubjeđenja u koje ne možemo zadirati. Lično izjašnjavanje po nacionalnoj pripadnosti ne smije biti prepreka za najbolje međuljudske odnose. Političari su ti koji se sukobljavaju u borbi za vlast u Crnoj Gori, a nerijetko te sukobe pokušavaju da prenesu na narod.

Da li im to uspeva?

"Na svu sreću, to im još uvijek ne polazi za rukom onako kako se to često prikazuje u javnosti. Jedan od najboljih dokaza za ovo što Vam kažem jeste činjenica da pravoslavni narod, kako srpski, tako i oni koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci, ide u istu, Srpsku pravoslavnu crkvu. Svi ćute, i niko neće da kaže jednu veliku istinu, a to je da Mitropolija crnogorsko-primorska okuplja više od 90 odsto pravoslavnog naroda Crne Gore. Ima li boljeg dokaza da se razlike mogu premostiti, naročito ukoliko budemo promovisali stavove koji su u duhu bratske ljubavi i sabornosti. Crnogorsko-hercegovački pokret iz Srbije je organizacija koja u svom djelovanju ne prihvata nikakve podjele, nikakav populizam, niti šovinizam, već hrabro i odgovorno, sa svojim nastupima djeluje u pravcu harmonizacije odnosa. Povremeno nam iz krugova sklonih širenju mržnje stižu brutalni napadi u kojima jedni kažu da nismo dovoljno Srbi, dok drugi pak tvrde da nismo dovoljno Crnogorci. Ono što CHP može da im poruči jeste da nas napadi i uvrede sa tih ekstremnih pozicija učvršćuju u namjeri da istrajemo do kraja, i ostanemo na težem, ali jedinom ispravnom putu."

Vodi li taj put ka uključivanju u politički život Srbije, kako je nedavno i odlučilo Predsedništvo Crnogorsko-hercegovačkog pokreta? Kakva će biti vaša pozicija na političkoj sceni i kako vidite političku budućnost Pokreta?

"Crnogorsko-hercegovački pokret nije zavičajno udruženje, već organizacija koja ima svoju ideologiju i političke ciljeve. Da bismo te ciljeve i ostvarili, jasno je da moramo imati naše predstavnike u institucijama koje se bave našom tematikom. Zbog toga smo odlučili da napustimo lagodnu poziciju pukih posmatrača i komentatora političkih događaja, te da preuzmemo odgovornost za vođenje određenih državnih poslova. Snaga našeg Pokreta i potencijal u Srbiji je toliki da se već sada rezultat ne dovodi u pitanje. Naše učešće u parlamentarnom životu obogatiće političku scenu u Srbiji i otvoriti prostor za nove ljude i ideje. U toku je osnivanje odbora po Srbiji, broj članova se mjeri hiljadama, a simpatizeri su izuzetno motivisani i odlučni da se okupe oko plemenite ideje Pokreta."

Osnivaju se i druge organizacije u Srbiji koje okupljaju Srbe iz Crne Gore. Koliko su vaši programi komplementarni?

"Želim da napomenem da je CHP u Srbiji sa više hiljada članova jedini reprezentativni predstavnik Srba iz Crne Gore i Hercegovine. Ali to nije jedino što nas izdvaja. Mnogo je važniji način na koji pristupamo rješavanju problema sunarodnika u Crnoj Gori. Dok drugi kao maticu ističu Srbiju, Crnogorsko-hercegovački pokret smatra da je Crna Gora naša postojbina i matica i da su Srbi u Crnoj Gori svoji na svome. Valjda je svima jasno da bi poimanje Srba u Crnoj Gori kao nacionalne manjine i ostvarivanje prava kroz mehanizme zaštite manjinskih prava bilo potpuno pogubno. Pored toga, takav stav je istorijski neutemeljen. To je kukavičje jaje koje neko pokušava da nam podmetne i na taj način ukine srpstvo u Crnoj Gori."