Vesti
03.10.2025. 07:21
Marko R. Petrović

INTERVJU Ljubodrag Savić

Sankcije NIS-u: Da li će biti nestašice goriva, kakve bi bile posledice po privredu...

NIS, Naftna industrija Srbije
Izvor: Shutterstock

Deset meseci se, praktično, "Naftna industrija Srbije“ "provlačila“ da ne bude pogođena sankcijama koje je američko Ministarstvo finansija uvelo još 10. januara, u sklopu sankcija ruskom energetskom sektoru, targetirajući "Gasprom“ i "Gaspromnjeft“ koji su tada bili većinski vlasnici NIS-a.

Nakon višemesečnog odlaganja, po svemu sudeći, sankcije će na snagu da stupe 8. oktobra. Koji su sve mogući efekti? Obični građani najviše strahuju od nestašice ili velikog poskupljenja benzina, dizela... Mnogo je veći problem, međutim, to kakve će biti posledice po privredu Srbije, ako tako veliki sistem poput NIS-a, sa značajnim učešćem u srpskom BDP-u, ali i koji značajno doprinosi punjenju srpskog budžeta, bude "izbačen iz koloseka“. Na ta pitanja u razgovoru za "Ekspres“ odgovara dr Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

"Evo nekoliko stvari. Prvo, ako sam dobro ispratio informaciju, NIS je punio državni budžet sa 11 procenata, a čini mi se da je učešće u bruto domaćem proizvodu njegovo 6,9 procenata. Dakle, to je posle EPS-a, ili zajedno sa EPS-om, jedno od najvećih preduzeća u Srbiji. To su, da kažemo, onako direktne štete. E, sad ima i indirektne štete, mada je i ona za nekoga direktna. NIS će moći da radi, to je velika investicija i velika fabrika, praktično da prerađuje samo domaću naftu. A to je negde oko 880.000 tona. A negde se godišnje prerađivalo oko 5,6 miliona tona. Znači ni jedna četvrtina, možda preko 20 procenata, petina ili malo više od petine. To znači da će ozbiljno kapaciteti biti dovedeni u pitanje. Naravno, to sve podrazumeva održavanje, amortizaciju itd. Treća stvar, tamo je veliki broj zaposlenih, različite su informacije, da ima 10,2 hiljade, a po nekim informacijama 13,6 hiljada zaposlenih ljudi. Ne znam koja je tačna. Ako se suzi proizvodnja, odnosno ako je ona simbolična, pitanje, prosto nije više moguće isplaćivati lične dohotke, odnosno ono što su bile plate radnika. To je takođe efekat“, kaže za "Ekspres“ dr Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

Imamo efekte i na kooperante NIS-a.

"Tako je. Mnogo ima kooperanata, naravno. Neko ko je u sistemu, lancu snabdevanja NIS-a različitim stvarima, on će i te kako trpeti posledice. Konačno, dođosmo i mi građani na red. Dva pitanja su tu važna. Jedno je da li će biti dovoljno goriva. Ako se ništa ne promeni i ostane na ovome, teško da može da ga bude. Posebno kada isteknu ove zalihe koje danas Srbija ima. One će se, kakve su procene, potrošiti za četiri-pet meseci. Pitanje je da li je to baš tako ili nije, ali hajde da im verujemo. Trebalo bi nekako da očekujemo da u međuvremenu ovi MOL, OMW i šta još imamo, obezbede snabdevanje dovoljnim količinama iz Mađarske, Austrije, ne znam ni ja odakle.“

Iz uvoza u svakom slučaju.

"Jeste. Teško je to očekivati, teško da je to moguće uraditi. Svakako se može neka količina obezbediti. Nećemo ostati bukvalno bez goriva, ali nije moguće da to pokrije sve ovo što će praktično nestati, ovih 70 procenata NIS-a. To nije moguće.“

Ako već bude bilo problema sa snabdevanjem, da li će biti problema i sa cenom, s obzirom na to da znamo da je cena derivata pod kontrolom države, praktično?

"Svakako, ali ima država tu neki mehanizam. Evo kako ja to doživljavam. Prvo, logično je u tržišnoj ekonomiji da, ako je ponuda manja nego tražnja, dođe do povećanja cena. Da li će doći do povećanja cena, ne mogu da procenim, ali logično je očekivati. Ne mora da dođe do povećanja cena, zato što država može da se odrekne dela akcize ili dela PDV-a, koji uopšte nisu mali, nisu zanemarljivi, naprotiv, vrlo su visoki. To bi onda značilo da država napravi džentlmenski dogovor sa kompanijama koje snabdevaju državu Srbiju. A to znači da kaže, bili ste proizvođač, bićete i posle ovoga. Razumemo da imate povećane troškove, ali to ćemo da priznamo za obezbeđivanje goriva iz, recimo, Mađarske. To gorivo prevoziš cisternom, ili šta znam, vozom. Pa naravno da nije isto kao kad prevoziš naftovodom iz Hrvatske, pa prerađuješ u svojim kapacitetima. To je dvostruka šteta. I nemaš dodatnu vrednost kroz preradu goriva, i viša ti je cena čim ne ide kroz naftovod, nego ti ide na ovakav način.

E, sada to država može da stavi na sto i da kaže – hajde sada jedan džentlmenski dogovor ‒ daćemo neko povećanje cena, ali ni blizu onog koje bi bilo na tržištu. Inače i sada imamo neki sistem u kome država svakih sedam dana objavljuje nove cene. Neki mehanizam postoji. To nije nešto što nije uobičajeno. Da će biti problema, biće. Ali svakako ne očekujem da će problema biti u tom prvom periodu. Nekako još ne gubim nadu, bez obzira na to što je mnogo argumenata da Amerikanci neće odlagati sankcije, da se eventualno opet nešto lepo desi, pa da opet odgodimo. Ne da rešimo ovaj problem, nego da odgodimo rešavanje ovog problema. E, sad postoji i ruska strana, koja isto ima svoje ciljeve, ima svoje interese, i možda može nešto da popusti srpskoj strani, ali ne može svom preduzeću u Srbiji. To je zajedničko preduzeće, ali ne može da prihvati ucenu Sjedinjenih Američkih Država, odnosno Zapada.“

Ne može da se odrekne vlasništva u NIS-u.

"Ne može. Ali ima tu mogućnosti takozvanog prinudnog otkupa. Ali to je visoka cifra. Kada je i preko 90 procenata, onda se to prodaje po fer ceni. A ima i mehanizam gde možeš otkupiti isto kroz tržišni mehanizam, znači u trgovini akcijama, ali da kasnije, kada se i ako se smiri ova situacija, te akcije prodaš opet ruskoj strani, ako normalno, bude zainteresovana. Tako da ima mehanizama više. A, na primer tih 11 procenata što su Rusiji izdvojili, na ćerku firmu ’Gasproma’ u Sankt Peterburgu, nisu to slučajno izdvojili. Izdvojili su ga kao moguće obezbeđivanje većine u vlasništvu NIS-a. Srbija, ako se ne varam, ima 44-45 posto, sa tih 11 odsto to je preko polovine. I tako bi se, naravno, opet uz neki džentlmenski dogovor rešio problem. A kada se sankcije ukinu, kada ne bude više ovakva atmosfera kao što je sada, da ruska strana opet postane vlasnik NIS-a i da se vrati u prvobitno stanje. Naravno, uz neko obeštećenje i jednoj i drugoj strani. Ali to je manje bitno u ovom trenutku. Dakle, mnogo opcija ima, a šta će biti sam bog zna.“

Da li bi Amerikanci pristali na varijantu da Rusi postanu manjinski vlasnik? Ako se ne varam, oni su govorili da apsolutno ne žele rusko vlasništvo tu u NIS-u.

"Znam za tu priču. Za njih je najbolja varijanta u kojoj nema Rusa. Ali je valjda i njima jasno da to nije izvodljivo. Ako oni budu insistirali na tome, a Srbija u međuvremenu na legalan način obezbedi većinsko vlasništvo, onda će svaki normalan Srbin zaključiti, u stvari, da ovde nije reč o ekonomiji, već da je reč o neprijateljskom ponašanju američke strane. Jer to je nešto što je zakonski predviđeno i prihvatljivo. U celom svetu je dovoljno da imaš 50 plus jedan posto, ne mora čak da bude ni jedan odsto. I to je normalno tržišno ponašanje. Ako Amerikanci to neće da prihvate u slučaju Srbije, onda mi Srbi moramo da izvučemo dobru lekciju iz toga i da razumemo da ovde nije baš mnogo u pitanju ni nafta, ni broj ljudi koji tamo rade. Onda je to ipak neprijateljsko ponašanje prema Srbiji. Ja bih onda bio sklon da zaključim ono što obično govorimo, da je ovde u stvari problem ruska strana. Oni gađaju rusku stranu. A ako ne prihvate ovo 44 plus 11, koliko je moguće kupiti, jer to je tržište, ne od Rusa pogodbom, nego na tržištu koliko je moguće kupiti, onda ne mogu da zaključim drugačije nego da Amerika u stvari neće da prihvati nikakvo rešenje, osim da neko drugi bude vlasnik Rafinerije Pančevo, Amerika ili neko drugi.“

Kada ste pomenuli mogućnost džentlmenskog dogovora države i drugih naftnih kompanija, pa i mogućnost da se država odrekne dela akciza, PDV-a, to opet pravi problem u budžetu, zar ne?

"Tako je. Ali uvek ti je negde klackalica. Pa kakav bi problem bio u budžetu da nema NIS-a uopšte. Šta bi država Srbija, odakle bi, kako bi rešila viškove tih zaposlenih ljudi i njihove prinadležnosti? Kolika bi to bila rupa u budžetu, da odu ljudi iz kompanije? A ovo što smo rekli da nema 11 odsto državnog budžeta, ako ne radi NIS, i da 6,9 odsto BDP-a nema ako ne radi NIS, samo na prvi pogled izgleda da je gubitak države. Nije. To je ono da nešto rizikuješ da bi nešto dobio. I potpuno je jasno o čemu je ovde reč. Ovde Srbija mora da vodi mudru politiku. Nije ovde samo u pitanju ekonomija, ljudi moraju da znaju. Ovde je u pitanju mnogo šire, interes Rusije, odnosno interes Srbije, odnosno podrška Rusije Srbiji, odnosno saradnja Rusije i Srbije. Znači, nešto što je takođe važno kao i ova ekonomska priča. Jer mi nemamo podršku Evropske unije. Da imamo, mi bismo već bili članica Evropske unije, a mi smo kandidati. Ima i ekonomska priča koja direktno pogađa ljude, ali ima i ova druga, politička priča koja uopšte nije zanemarljiva. Mi ne možemo da smatramo da je nama Evropska unija prijatelj i da imamo podršku, i da nam je Amerika prijatelj i da imamo podršku. Za rusku stranu može da se kaže, iako naravno ponekad i ruska strana iskoči iz te priče. Ali znaš kako ono kažu, uvek je bliža košulja nego džemper. A i oni imaju svoje interese, da zadovolje svoje interese. Ali nas neće namerno oštetiti. Ovi Evropljani i oni drugi hoće. Čak i da nemaju interes, oni će nas oštetiti. To su prosto takve stvari.“

Mada su Rusi dobro prošli sa kupovinom NIS-a, u odnosu na to koliko su posle zaradili.

"Pa to je domaći zadatak za tadašnju vladu. Čini mi se da su prodali za 410 miliona. Sad ih nigde nema, a spočitavaju Vučiću što ne reši problem. Ja mislim da sam komentarisao isto. Strateški resursi se ne prodaju. To su banje, to je voda, to je električna energija. Zamisli da rasprodaš domaće centrale, domaći energetski sistem? U svakom trenutku neko može da ti zavrne prekidač i nema struje. A očigledno je da u svetu postoji ne jedan, nego mnogo takvih budala koji će to da urade, čak i ako nemaju korist. A eto to je bio domaći zadatak one vlasti koja je imala jedan koncept da te bog sačuva. A to je otprilike bilo ‒ ako nešto ne može da preživi na ekonomskim osnovama, pa neka propadne, pa je, nažalost, propalo dve trećine srpske privrede.“

Kada ste pominjali prodaju strateških resursa, opet svaki čas neko pomene moguću prodaju EPS-a, pa to što javna preduzeća postaju DOO gledaju kao put ka prodaji tih preduzeća. Kako Vam to deluje?

"Neoprostiv greh ove vlasti bila je prodaja PKB-a. Evo sada prolazim kroz bivši PKB, preko Pupinovog mosta, i gledam koliko je to, ako sam zapamtio, 17.000 hektara najbolje zemlje. Znači, koliko naše vlasti nemaju dugoročnu viziju, samo govori ta činjenica. Najbolje se to pokazalo za vreme korone kada je postojala opasnost da nemaš to što ti dolazi iz uvoza, a dobar deo hrane nama dolazi iz uvoza. Zamisli kada ti prodaš najbolje zemljište u okruženju Beograda, i zavisiš tamo od nekoga da ti doveze neko meso, neke krompire ili neko cveće. To je kratkovida politika. Još gora politika da sada praviš auto-put kroz ’Al Dahrinu’ zemlju, pa sada ti njima plaćaš, ne mogu da kažem koliko, ali svakako višestruko više nego što su oni platili tebi. To je tako, to je zemlja Srbija. Tako da mislim da su nešto naučili. Nadam se da su nešto naučili. ’Elektroprivreda Srbije’ se ne sme prodavati ni po koju cenu. Kao ni ova zemlja. Samo drugo, neke fabrike. Fabriku možeš da napraviš. Nema veze, ugasiće se, mogu da je napravim. Ali zemlju ne možeš da napraviš. Zemlju ili imaš ili je nemaš. Za ’Elektroprivredu Srbije’ ne možeš da praviš paralelnu centralu na Dunavu. Napravljena je već. To su resursi, koje mudra ili pametna rukovodstva, ili pametne zemlje nikad ne prodaju. Nema cenu.“

Da se vratimo na NIS. Rekli smo koliko bi to bila rupa u budžetu, koliko bi to uticalo na BDP.

"Na zaposlenost, na srpsku privredu... Kada nemaš gorivo, ne funkcioniše ni drugi deo srpske privrede. Kamioni ‒ otežano. Biće nekog goriva, ali nedovoljno. To su sve problemi. Građani koji ne mogu da se prevezu. Otvaraš čitav niz neverovatnih problema koje prosto čovek ne može da zamisli. Kao što je elektroprivreda, tako je i nafta jedna od onih najvažnijih infrastrukturnih delatnosti. Njen značaj se ogleda u tome što ne postoji delatnost u koju ona nije uključena, od stanovništava, domaćinstava, fabrika itd. Sve zavisi od nafte.“

Koji Vam se čini da je najrealniji izlazak iz ove situacije, ukoliko dođe do sankcija?

"Teško je to sada reći, ali ako dođe do sankcija, nemamo mi tu mnogo izbora, osim da se nekako snađemo za snabdevanje derivatnima nafte iz okruženja. Nema druge alternative. Ništa ne možemo da uradimo. To što imamo proizvodnju domaću, to je ta proizvodnja. Hrvati, a oni nas vole kao krme u Teheranu, sada su najglasniji. Oni su sklopili ugovor sa NIS-om, do 2025. godine, do 1. oktobra. Oni sada traže da sklope ugovor ponovo jer njihov ’Janaf’ neće raditi. Ali nema, ovi su tvrda srca, baš njih briga za Hrvate, kao što ih baš briga za sebe. Tako da te opcije otpadaju. Kako je bila ona dugoročna priča da prave naftovod između Mađarske i Srbije, ali ni to ne bi pomoglo, zato što družba ne radi. A nama predstoji sada još jedna priča koja nema toliko veze sa ovom, ali ima. To je aranžman sa gasom. Hajde da se nadamo da će taj aranžman biti bolji. Naša je sreća da mi nemamo takav problem kao što imamo sa NIS-om, jer on je ogromna fabrika, to je prerada, rafinerija. Tamo treba samo da skladištiš gas i ništa više. Mi sada imamo malo više alternativa, ali isto ništa nije do kraja sigurno. Ja sam negde čuo tu vest da Evropska unija insistira od Bugarske da sledeće godine nema prevoza gasa preko bugarske teritorije. To je sada neka druga priča. Sve je to energetski sistem. Gas negde može da zameni, može dosta toga da zameni, samo to ne može da zameni za jedan dan. Može biti za pogon za prevoz, ali to je sve nešto što ne možeš da uradiš za 24 sata.“

Jedna prizemna stvar, ako već NIS ne može da posluje preko banaka i preko računa, kako će ljudi da plaćaju gorivo na pumpama? Samo keš?

"Mislim da sam danas slušao informaciju da građani zbog toga ne treba da brinu. Imaćemo neke domaće banke, to će biti malo komplikovanije. Može da bude i preko tri domaće banke. Verovatno neće ni sve banke ukinuti to plaćanje. Ukinuli bi zbog Srbije, ali neće zbog sebe. Ne rade oni to džabe. Čuo sam Sinišu Malog kako je rekao da nema razloga mnogo za brigu. To nije veliki problem. Postoji način kako to može da se prevaziđe. Ali u krajnjoj liniji i ako se ne prevaziđe, pa valjda je važnije da imamo gorivo. Bitno je samo da imamo gorivo, a kako ćemo ga plaćati, pa možemo dati u kešu. Banke će da rade, one će poslednje da odu iz Srbije, one će da rade, da podigneš novac itd. Što je malo nekomfornije, ali to smo radili decenijama pa nikom ništa ne fali.“

Postoji li opasnost od povećanja inflacije?

"Naravno, zato što je ovo infrastrukturna delatnost koja pogađa sve druge delatnosti. Kada se poveća cena nafte, svako će gledati da to ugradi, je l’ tako. Potpuno je prirodno da će doći do povećanja cena. Ako ne bude velike nestašice, ako Srbija uspe da reši, ne da imamo kao što smo imali dosad, ali da imamo na 70 procenata, ja mislim da taj problem neće biti toliki da bi radikalno povećao inflaciju. Može, naravno, da poveća u nekom smislu. Ali ako, na primer, Srbija ne može da obezbedi 30-40 procenata, uz domaću naftu još po nešto, onda to zaista može da bude jako veliki problem. Jeste Srbija u prethodnom kvartalu bila na nivou 4,7 ili 4,9 odsto inflacije. To iskače iz onog koridora cilja koji je omeđen kao tri plus-minus jedan, jedan i po odsto. Znači od 1,5 odsto do 4,5 odsto. Mi smo već tu negde na granici. Ili je prešli malo.“

Da li će biti šverca?

"Ne verujem da će uopšte biti šverca. Možda se samo uključe neki prevoznici više u transport goriva. To nije šverc, to je legalno. Ali ne očekujem nikako kante kao ’90-ih godina i ne očekujem takve nestašice kao što su bile. Može biti povremenih nestašica, ali da čekamo tri sata da držimo bonove, to se u Srbiji neće desiti ovaj put, nikako.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

"GSP je u velikim dugovima, a milioni se ulažu u farbanje autobusa"
1

Saopštenje sindikata

30.09.2025. 13:15

"GSP je u velikim dugovima, a milioni se ulažu u farbanje autobusa"

Sindikat Gradskog saobraćajnog preduzeća Beograd (GSP) saopštio je da je to preduzeće u "velikim dugovima", a da se milioni troše na farbanje autobusa u plavu boju, umesto da se novac ulaže u nabavku novih vozila.
Close
Vremenska prognoza
few clouds
22°C
20.07.2026.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve