Predrag Lacmanović
"Verujem da se svaki zahtev i svako pominjanje izbora ozbiljno razmatra"
Za zahtev studenata u blokadi za raspisivanje vanrednih izbora ne može se reći da je iznenađenje. Za mnoge je, zapravo, iznenađenje što je do njega došlo tek sada. Predrag Lacmanović, izvršni direktor agencije za istraživanje javnog mnjenja "Faktor plus“, nije među njima, naprotiv. On misli da takav zahtev studenti uopšte nije trebalo da ispostave, a da kad već jesu, to su učinili sa zakašnjenjem.
"Prvo, može da se govori o legitimitetu, da li studenti uopšte kao neko neformalno telo imaju legitimitet da tako nešto traže. Ali, hajde da kažemo da su poslednjih meseci na neki način napredovali, kao neko ko se nešto pita, makar u delu opozicione javnosti. Ne mislim na opozicionu scenu političkih partija, već na nekoga ko opoziciono deluje i kritikuje vlast. Oni mogu da zahtevaju raznorazne stvari, pa ne čudi ni ovo.
Međutim, njima su izbori negde bili nuđeni od strane predsednika republike i koliko sam shvatio njegov je zahtev da se njemu lično obrate, i da će on da razmotri taj njihov zahtev. To što su oni tražili malo je kontradiktorno, pošto su započeli celu priču sa protestima tako što su imali neke određene zahteve koji nisu bili politički motivisani, dok su i vlast i brojni mediji i analitičari govorili od samog starta da je to politička priča usmerena ka rušenju režima. Sada se na neki način, tražeći raspisivanje izbora, oni negde i razotkrivaju, da zaista jesu politički motivisani. Samo se čekao pravi trenutak. Koliko vidim, protesti su dosta splasnuli u smislu masovnosti, tako da oni najavljuju i radikalizaciju, a traže i raspisivanje izbora“, kaže na početku razgovora za "Ekspres“ Predrag Lacmanović, izvršni direktor agencije za istraživanje javnog mnjenja "Faktor plus“.
Kažete da su splasnuli protesti u pogledu masovnosti, pričate o legitimitetu, ali zar oni svoj legitimitet nisu izvukli upravo iz onih velikih skupova koji su bili i u Beogradu, i u Nišu, i u Novom Sadu...
"Zato se i može postaviti pitanje legitimiteta. Međutim, kada su bili najbrojniji i najmasovniji na svim tim skupovima, nisu imali zahtev ovakve prirode. Čini mi se, međutim, da im je ponestalo rešenja, da žele nekako da se zadrže u ovoj situaciji, da nekako u pat poziciji drže državu, da blokiraju rad univerziteta, što generalno boli svako društvo, pa i ovo, i iz toga žele da izvuku makar neke nove izbore. A legitimitet i ako su ga imali, sada ga imaju manje. Ali eto, može svaka neformalna grupa da traži nešto i da se oglasi u javnosti, da ima podršku određenih medija, tako da se sada ta priča o njihovom zahtevu, da kažem u njihovom žargonu, ’pumpa’. Vlast može da im odgovori potvrdno, može uopšte da se ogluši o njihove zahteve i da ih apsolutno ne razmatra. A može i da ih uzme u razmatranje, ali ne mora da ih ispuni, jer je vlast legitimno i legalno izabrana na prethodnim izborima koji nisu bili tako davno i većina je izrazila svoje mišljenje o tome koga želi da vodi ovu državu.“
Šta je prema Vašem mišljenju realnije, da li će vlast da razmatra taj zahtev ili da ga usliši, ili će da ga zanemari, ili...
"Vlast, ako se ozbiljno odnosi prema svim pitanjima i problemima društva, oni će to verovatno razmatrati kao jednu od opcija. Ali će sigurno da izmere šta je tu dobro, a šta loše i po društvo i po zemlju i po samu vlast. U njihovim rukama je, na kraju krajeva, dirigentska palica šta će da urade, a šta ne. Nisam siguran da taj zahtev ima toliku težinu da bi vlast bila nešto posebno uzdrmana njime ili pritisnuta da mora da im ga usliši. Jednostavno mogu da ne podrže taj zahtev i da jednostavno odluče da ne raspišu prevremene izbore. I to je potpuno legitimno. Vlast će uraditi onako kao što se ponaša i svaka partija na vlasti. Ona želi da ostane na vlasti. Prema tome, neće uraditi to ako im tako nešto ne odgovara.“
Da li je to stavljanje partijskog interesa iznad svega?
"Nije stvar da li su to partijski interesi, nego jednostavno svaka vlast teži da vlada. Znači, one partije koje su na vlasti teže da vladaju. Samo će da izmere da li je sada pravi trenutak. Kao što vidimo, protesti su se prilično urušili i među svim tim demonstrantima ne vlada takva sloga kakva je bila u početku. Prema tome, nije isključeno da ih potpuno izignorišu i jednostavno da se ogluše o taj zahtev. Jer, legitimitet je manji. Samo je pitanje univerziteta, da li će početi sa radom ili ne. Ali na kraju krajeva, ako su oni odlučili da izgube godinu zarad političkih ciljeva, to je njihova odluka. Punoletna lica su u pitanju. Tu možemo zanemariti dekane, rektore univerziteta, prema tome, oni odlučuju na neki način o svojoj sudbini. Kolika je to šteta po državu, jeste šteta, ali ne mogu oni silom naterati, makar u ovom periodu, koliko traju demonstracije, na nešto. Vlast je pokušavala da ostvari određenu komunikaciju, pozivala na dijalog, ali su se oni tada oglušili na sve te zahteve. Prema tome, vlast je daleko moćnija i veća i jača, tako da može isto tako da postupi. Sve zavisi od toga kakve su procene, koliko će to koštati državu, društvo, a i same ljude na vlasti koji su legitimno izabrani da vode državu.“
Predsednik Srbije poručio je da se spremaju za izbore i da će ih biti onda kada ih on raspiše. Da li je to možda signal da će da ispuni te zahteve u nekom trenutku ili je u pitanju neka kupovina vremena?
"Ne verujem da je u pitanju kupovina vremena. To je više stvar neke strategije, tajminga kada je najbolje održati izbore. I kao što smo imali prilike da vidimo, poslednju deceniju vladajuće partije, na čelu sa predsednikom Srbije, uvek su ozbiljno pristupale izborima i uvek su pobeđivali, poprilično ubedljivo. Verujem da se uvek razmatra mogućnost da bude izbora. To je na neki način i sistem vladavine Aleksandra Vučića, koji stalno želi da potvrdi popularnost stranke i svoj legitimitet u javnosti. A sa druge strane, tako i drži svoje glavne ljude koji vode stranku, koji vode državu i koji su na čelu ministarstava i Vlade Srbije da stalno budu u stanju pripravnosti, kako ne bi bilo opuštanja. Verujem da se svaki zahtev i svako pominjanje izbora ozbiljno razmatra i sada je pitanje samo tajminga oko cele organizacije i oko merenja javnog mnjenja da li će izbori da budu raspisani i u koje vreme.“
Pomenuli ste da smo u prethodnih desetak godina imali izbore maltene na svake dve godine, nekad čak i češće, često čak i nije bilo razloga za to.
"Možda nije bilo, da kažemo, preke potrebe, ali verovatno oni koji su na čelu države znaju zašto su ih tada raspisivali. Prema tome, sada je na njima odluka. Ali nije ni škodilo, posebno što smo imali češće izbore to je bila jednostavno potvrda legitimiteta i snage vladajuće koalicije. Tada kada su se dešavali, a nije bilo preke potrebe za njima, onda smo imali pritiske od strane opozicionih partija, kako imaju većinu, kako Aleksandar Vučić više nema takvu potporu u narodu. On ih je, međutim, uvek rado demantovao baš na ovaj način, raspisujući izbore.“
Da li je ovo bila situacija gde zaista možda ne bi imao toliku prednost u odnosu na suprotstavljeni blok, neću da kažem samo u odnosu na opoziciju?
"Sada je to jedno veoma kompleksno pitanje. Mi kao istraživači čekamo da se formira taj neki, kako je najavljeno, novi pokret ili politička partija, ne znam u kojoj formi će nastati, ali u svakom slučaju biće sastavljena od profesora, eksperata. Kada se oformi takva jedna grupacija, mi onda možemo da merimo i njih. Ovako, trenutno stanje je takvo da je apsolutna dominacija Srpske napredne stranke, zajedno sa svojim koalicionim partnerima, u odnosu na opoziciju. Čak je i veća nego pre možda samo dva-tri meseca. Zato što su demonstranti, odnosno studenti, poprilično bacili u senku ostalu opoziciju i sada su sve oči uprte u tu neku novu narastajuću političku snagu. Ali nisam siguran da se za kratko vreme može stvoriti nešto mnogo kvalitetno. Jer da može – to bi već postojalo.
Ovako mi se čini da, kao što se razne akcije od strane demonstranata pojavljuju, koje nisu dovoljno efikasne, tako mi se čini da taj neki novi politički pokret neće biti tako sjajan, efikasan, bez dovoljno iskusnih ljudi, razvijene infrastrukture i svega onoga što čini političku organizaciju. Sa druge strane, kada se neko politički angažuje, onda mora da odgovara na razne druge teme, a ne samo na četiri-pet zahteva. Tu se ulazi zaista dublje u politiku, gde se govori i o ekonomiji, i o socijalnim pitanjima, raznim društvenim problemima, infrastrukturnim, gde je neko ko je izverziran, iskusan i poprilično uspešan daleko nadmoćniji od neke nove strukture koja dolazi.
Bilo je slučajeva gde su neki političari ili ličnosti bili veoma popularni, pa se to promenilo kada su krenuli u jače političko angažovanje, poput Save Manojlovića. Dok je bio društveno aktivan i bavio se raznim problemima po pitanju ekologije, posebno onda kada je bila glavna tema litijum, tada je njegova popularnost prilično skočila. I svi su i očekivali da uđe u politiku. Međutim, kada je osnovao Pokret ’Kreni-promeni’, ta popularnost je imala jedan konstantan pad. Jer se od političara puno očekuje, da vodi državu, da vodi uspešnu spoljnu politiku. Tu je za sada jedna figura koju narod vidi. Pa čak i oni koji su opoziciono orijentisani priznaju da Aleksandar Vučić vodi dobru i veštu spoljnu politiku i ne mogu da zamisle sada nijednog opozicionog političkog aktera koji bi tu ulogu preuzeo makar isto tako uspešno, a kamoli nešto bolje, u nekom boljem formatu. Videćemo kada se formira ta neka nova politička grupacija, onda možemo da govorimo i o rejtinzima. A sada ubedljivo, kao što sam naveo, daleko veću prednost ima Srpska napredna stranka zajedno sa SPS-om i drugim manjim koalicionim partnerima u odnosu na partije opozicionog bloka. Očekujemo neki novi politički politički pokret, pa kada i on uđe u sondažu javnog mnjenja možemo govoriti grupno koliko svi zajedno imaju.“
Kažete da SNS sa koalicionim partnerima ima prednost u odnosu na opoziciju.
"Da, da.“
A da li pratite rezultat samog SNS-a sad i pre šest meseci i pre godinu dana, koliko li su protesti uticali na trend popularnosti SNS-a?
"Oni su uticali blago samo u jednom trenutku. Međutim, to su određene devijacije koje se dešavaju prilikom merenja javnog mnjenja i događaja koji se dešavaju istovremeno. U početku, kada su nastali studentski protesti, kada govorimo o građanima, nisu svi dovoljno informisani i politički pismeni, ali ni toliko zainteresovani za svakodnevnu politiku. U početku su samo videli nasmejana lica mladih ljudi i apriori ih onako prihvatili kao neko osveženje na političkoj sceni. Međutim, kako je vreme odmicalo, to oduševljenje i ta podrška studentima smanjivala se konstantno i sigurno. Tako da su samo u jednom trenutku možda studenti i protesti imali blagi udarac prema popularnosti SNS-a. A čak i on je bio veoma mali, u tragovima, možda dva-tri odsto, ali sada je sve to nadoknađeno. Čak su i u plusu u odnosu kada se meri ostatak opozicionih partija zajedno.“
Kog momenta je bio taj udarac?
"Nije to udarac, ali hajde da kažemo taj talas podrške, govorim o podršci mladima... Čak i ti koji su podržavali nisu rekli da ne bi glasali za SNS, ali se videlo da daju podršku i da su ih fascinirale te scene mladih ljudi, pešačenja i okupljanja, dok je sve to bilo onako dobro režirano i dobro izgledalo. Međutim, posle 15. marta sve je krenulo nadole.“
Rekli ste da se ne vidi neko ko bi mogao da zauzme Vučićevo mesto u državničkom smislu na strani opozicije. Postoji li neko u samoj vlasti, u samom SNS-u ko bi mogao da dođe umesto Vučića?
"Za sada se ne vidi.“
Zar to nije problem za njega?
"Takva osoba se stvara, tako da ako govorimo o tome da Aleksandar Vučić neće biti predsednik Srbije od 2027. godine, verovatno se neko, ako ne sada, onda će se neko pripremati za tu ulogu. Koliko će biti uspešni, to niko ne može da pretpostavi dok se ta osoba ne pojavi i ne promoviše na pravi način. Nije to lak zadatak, ali, naravno, imamo još pametnih i veštih ljudi u državi. Videćemo koji će to biti izbor od strane vladajuće stranke. Trenutno ne možemo da zamislimo takvu osobu, ali verujem da će se takva osoba pojaviti u određenom trenutku.“
Da li će to da bude neko iz SNS-a ili neko iz pokreta za narod i državu koji je u formiranju?
"Pretpostavljam, kako sada stvari stoje, da bi to realno trebalo da bude neko iz pokreta. E, sad, koja će to osoba biti. Na primer, Macuta niko nije imao u vidu, a sada imamo premijera koji je član pokreta.“
Jedno od obrazloženje zašto se sada traže izbori je i to da su studenti u blokadi shvatili da institucije čije oslobađanje traže, a pre svega se misli na tužilaštvo, neće moći da budu oslobođene i neće početi da rade svoj posao bez promene vlasti.
"Oni su morali da nađu neki razlog zbog čega traže izbore. To je nešto što ih oslobađa te osude da nisu politički motivisani, već jednostavno da je to nužna stvar. To su mogli i od starta da zahtevaju i od starta se taj čitav narativ odnosio protiv ove vlasti. Nije se jednostavno osećalo iskreno da su tražili samo ispunjenje zahteva i da nemaju ništa protiv ovog režima. To je samo jedan od izgovora, što je legitimno, a nađe se način za opravdanje zbog čega se traže izbori.“
Glavna tema koju su nametali od početka, na koju stavljaju fokus, jeste pitanje korupcije. Činjenica jeste da je korupcija prisutna i da je to problem za vlast.
"Svako reaguje na tako nešto, ali nema sada građanina Srbije ili većine koji ne bi rekli – želimo da živimo u savršeno uređenoj zemlji u kojoj nema korupcije, kriminala i siromaštva. Sve to lepo zvuči, ali postavlja se pitanje ko je sposoban da tako nešto uradi u nekom kratkom roku. Niko nema čarobni štapić da to jednostavno reši u nekom kraćem periodu, čim dođe na vlast. To su priče za malu decu. Na tome se sistemski radi i to je dugoročna borba za uređenje, kreiranje nekog boljeg društva, a ne samo protiv korupcije, nego svih aspekata života u modernoj civilizovanoj zemlji. A sada na tome da gradite čitavu kampanju i da govorite kako ćete iskoreniti korupciju smenom vlasti i dolaskom neke nove partije, mislim da to zvuči neozbiljno, a i nerealno, nekako utopijski.“
Isto tako korupcija nije nastala od juče.
"Naravno. Prisutna je u svakoj zemlji na svetu, u određenoj meri. Postoji indeks koruptivnosti koji se meri, sada koliko je on relevantan, druga je stvar. Na tome se mora raditi, slažem se, i verujem da se mnogi koji su i u vlasti slažu sa tim.“
Vlast je u više navrata i najavljivala početak borbe protiv korupcije.
"Na tome se i radi, a koliko se efikasno radi, u to zaista ne mogu da ulazim. Nisam deo ni tužilaštva, ni policije, ni nekih nadzornih organa koji se time bave. Ali da treba da se radi na suzbijanju korupcije, ja ne znam, malo je glupo reći da se slažem, ko se ne slaže.“
Jedan od zahteva je i da izbori budu raspisani do kraja juna. Koliko to deluje realno?
"Meni deluje nerealno, ali sasvim je moguće. Ne znam ni kome ide u prilog da se do kraja juna raspišu izbori, sledi leto. Nije to vreme kada se ide na izbore. Tada ipak ljudi razmišljaju o godišnjim odmorima više nego o politici. Međutim, činjenica da postoji panika kod organizatora protesta i žele sada da kapitalizuju sve ono što su do sada radili. Mislim da su sa tim malo zakasnili, zato što se već pojavljuje velika nesloga među njima i o načinu kako će sve to dalje da se radi i na koji način. Verovatno se i zbog toga žuri. Ali, kažem, odluka je na vršiocima vlasti da li će da im ispune takvu molbu, da ne kažem želju, ili ne. To je sada tajming strategije.“
Kažete da su zakasnili, mislite da je trebalo ranije da izađu sa zahtevom za izbore?
"Ja mislim da nije uopšte trebalo da idu sa takvim zahtevom. Ali ako su hteli da iskoriste neku energiju svih ovih protesta, onda je logično bilo da to urade kada su oni bili u punom piku i kada su imali veću podršku. Sada je ta podrška drastično opala, a mislim da će ovim zahtevom za raspisivanje izbora daleko više ukaljati celu ideju studentskih protesta nego što su do sada.“