Tajna vatikanskih pisama

Verba volant, scripta manent – Reči lete, ono što je napisano ostaje. Znao je za tu latinsku izreku i zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac dok je papi Piju XII pisao pisma koja danas pokazuju da je bio upoznat sa time šta se dešava Srbima i Jevrejima u NDH. I ne samo da je bio upoznat, već da je, današnjim rečnikom rečeno, podstrekivao na etničko čišćenje.

Bura se u hrvatskoj javnosti digla nakon što su objavljeni delovi samo dva Stepinčeva pisma i jednog uzvratnog iz Vatikana iz 1941. godine. Šta bi se tek dogodilo da je objavljen i ostatak prepiske dvojice crkvenih velikodostojnika, a koja javnosti još nije dostupna, jer Vatikan je tek pre godinu dana odlučio da otvori arhive.

Povezane vesti - Šta je pisao Stepinac

Kakve bi reakcije bile ako bi javnost videla i Stepinčevo pismo iz maja 1943. godine čiji bi sadržaj, kako se ranije spekulisalo, bacio novo svetlo na njegov lik. A u tome bi, kako se pretpostavlja, mogao da pomogne i sadržaj čak 30 priloga koji su pratili prepisku Stepinca i Pija XII.

Jedan od neobjavljenih aneksa, kako se pretpostavlja, sadrži i informaciju da je na prostoru NDH u katoličku veru prevedeno čak 224.000 pravoslavaca.

Ono oko čega ne mora da se spekuliše jeste ono što javnost sada zna, a nalazi se u pismima koja je na HRT-u pokazao patrijarh Porfirije, a potom njihove delove citirao hrvatski istoričar Hrvoje Klasić.

„Očit je za sada, pritisak Nijemaca, koji se jako osjeća u zakonima protiv Židova, iako oni tvrde da se ne žele miješati u unutarnje stvari Hrvatske Države. Uistinu, rasistički zakon donijet ovih dana mora se pripisati teškim pritiscima Njemačke, jer mi je poznato iz osobnih susreta s osobama koje vode državu da ne namjeravaju dugo držati zakon u potpunoj snazi kao što je objavljen. Mnogo je manje zlo to što su Hrvati donijeli ovaj zakon nego da su Nijemci preuzeli svu vlast u svoje ruke. U tom slučaju mi bismo trpjeli sudbinu Slovenaca“, piše Stepinac maja 1941. godine.

A o sudbini Slovenaca, odnosno nameri Nemaca da određeni broj njih proteraju i nasele u Makedoniji, Stepinac papi piše mesec dana kasnije: „Već me je ranije poglavnik pitao što ja mislim, ako on odluči zamoliti njemačke vlasti da promijeni sudbinu Slovenaca te da ih kao katolike prebaci u Hrvatsku, među katolike, a da iz Hrvatske prebaci isto toliko Srba šizmatika u Makedoniju. Ja sam odgovorio poglavniku da bi jedno takvo rješenje za nesretne Slovence bilo bolje.“

Povezane vesti - DOSIJE STEPINAC: Famozno pismo

Spominje u pismima Stepinac i pokrštavanje Srba i Jevreja: „Pošto je vlast katolička, osjeća se veliki porast obraćenja Židova i pravoslavnih šizmatika u katoličanstvo. Moramo biti vrlo pažljivi prilikom njihova primanja, pošto su u pitanju materijalni interesi.“ Svoje obraćanje papi Stepinac završava rečima: „Na kraju, potpuno iskren, mogu primijetiti da u krugovima vlasti postoji najbolja želja da se Hrvatska pretvori u katoličku zemlju. Ratni ministar (Slavko Kvaternik) mi je apsolutno garantirao: ili će Hrvatska biti katolička zemlja, ili neka nestane”, te zaključuje: „Želja onih koji trenutno vladaju Hrvatskom da provedu u djelo učenje Katoličke crkve stavlja nam obavezu da im pomognemo i da ih podržimo sa svom lojalnošću i snagom kojom raspolažemo“.

Naslov: Rezolucija o genocidu NDH nad Srbima, Jevrejima i Romima

Udruženje logoraša Jasenovca, SUBNOR Srbije i Zajednica udruženja žrtava podneli su Skupštini Srbije predlog za hitno usvajanje Rezolucije o genocidu Nezavisne države Hrvatske nad Srbima, Jevrejima i Romima (1941–1945), kao i predlog da se 28. april proglasi Danom genocida nad Srbima u 20. veku. Predloženo je i da se Rezolucija usvoji 22. aprila na Dan proboja Jasenovca, a u znak sećanja na žrtve NDH.
„Stradalništvo je jedan od ključnih stubova identiteta srpskog naroda, a Rezoluciju predlažemo povodom 80 godina od nacističkog bombardovanja Beograda i ustanka srpskog naroda protiv fašizma, kao i 80 godina od proglašenja NDH i ustaškog genocida koji je započet 28. aprila 1941. masovnim masakrom u Gudovcu kod Bjelovara. Danas je, više nego ikada, u interesu srpskog naroda da se usvoji ovaj akt, najpre zbog odavanja dužne počasti žrtvama, ali i radi odupiranja revizionističkim optužbama da su Srbi ’zločinački i genocidan’ narod, što je u potpunoj suprotnosti sa istorijskim činjenicama. Nad Srbima je u 20. veku bar tri puta izvršen genocid i zločini protiv čovečnosti. Okolnosti za donošenje ovakvih istorijskih akata nikada nisu lake. Ali, ako su Jevreji, Jermeni i drugi narodi uspeli da u svojim parlamentima, pa čak i u UN i u drugim državama, donesu rezolucije o genocidu i proglase dan svojih žrtava i time prošire istinu o stradanju svojih naroda širom sveta, smatramo da i Srbija mora da ima istu misiju u zaštiti stradalništva svog naroda“, kaže za „Ekspres“ predsednik Udruženja logoraša Jasenovac Slavko Milanović.

T.M.S.