Kako angažovati mozak
"Pasivno" vreme provedeno ispred ekrana može povećati rizik od demencije
Gledanje televizije i druga "mentalno pasivna“ sedentarna ponašanja povezana su sa većim rizikom od demencije, dok mentalno angažovane aktivnosti, poput rešavanja ukrštenice, pružaju izvesnu zaštitu, navodi se u novoj studiji.
"Ova studija, objavljena u Američkom časopisu za preventivnu medicinu, pratila je više od 20.000 odraslih u Švedskoj tokom skoro dve decenije kako bi se ispitalo kako su različiti tipovi sedentarnog ponašanja povezani sa rizikom od razvoja demencije. Učesnici su na početku studije imali između 35 i 64 godine. Prijavili su koliko vremena provode sedeći i koje vrste aktivnosti obavljaju tokom tog vremena. Ovi podaci su bili u korelaciji sa kasnijom dijagnozom demencije, koja je postavljena kod 569 osoba tokom skoro 20-godišnjeg perioda istraživanja.
Istraživači su napravili važnu razliku između mentalno pasivnog i mentalno aktivnog sedentarnog ponašanja. Otkrili su da su osobe koje su provodile više vremena u mentalno pasivnim aktivnostima imale značajno veći rizik od kasnijeg razvoja demencije. Nasuprot tome, vreme provedeno u mentalno angažovanim aktivnostima dok sedite bilo je povezano sa manjim rizikom.
Takođe su modelirali šta bi se moglo dogoditi ako bi ljudi promenili svoje ponašanje. Zamena jednog sata mentalno pasivnog sedentarnog vremena sa jednim satom mentalno aktivnog sedentarnog ponašanja bila je povezana sa smanjenjem rizika od demencije za oko 7 odsto. Dodavanje jednog sata mentalno aktivnog sedentarnog ponašanja ukupno bilo je povezano sa smanjenjem od 4 odsto, a kombinovanje mentalnog angažovanja sa fizičkom aktivnošću pokazalo je još veću korist, sa 11 odsto manjim rizikom od razvoja demencije“, kaže za CNN dr Leana Ven, lekarka hitne pomoći i vanredna profesorka na Univerzitetu Džordž Vašington.
"Mentalno pasivna ponašanja su ona koja uključuju malo kognitivnog napora ili angažovanja. Primeri uključuju gledanje televizije ili jednostavno slušanje muzike bez interakcije sa njom. Mentalno aktivno sedentarno ponašanje, s druge strane, zahteva pažnju, rešavanje problema ili interakciju. Reč je o aktivnostima kao što su čitanje, rešavanje ukrštenica, štrikanje ili pletenje, kao i rad na računaru koji uključuje razmišljanje i obradu informacija. Razlika je u tome da li se mozak aktivno koristi ili ne“, objašnjava dr Ven.
"Kognitivno angažovanje pomaže u održavanju neuronskih veza i može podržati ono što se naziva kognitivna rezerva, što je sposobnost mozga da se prilagodi i kompenzuje promene tokom vremena. Kada ljudi dugo rade stvari koje zahtevaju vrlo malo mentalnog napora, ti putevi možda neće biti stimulisani na isti način. Vremenom taj nedostatak angažovanja može doprineti opadanju pamćenja i razmišljanja.
Istovremeno, važno je napomenuti da ova studija ne može dokazati uzrok i posledicu. Moguće je da ljudi sa boljom osnovnom kognitivnom funkcijom imaju veću verovatnoću da biraju mentalno angažovane aktivnosti. Dakle, iako su nalazi ubedljivi, trebalo bi ih tumačiti kao povezanost, a ne kao dokaz da izbor pasivnih aktivnosti direktno dovodi do demencije“, smatra dr Ven i napominje da nije svo vreme provedeno ispred ekrana štetno.
"Gledanje televizije tokom dužeg perioda bez interakcije spadalo bi u mentalno pasivnu kategoriju. Nasuprot tome, korišćenje računara za rešavanje problema, učenje novog jezika ili održavanje kontakta sa voljenima može biti mentalno stimulativno.
Zabrinutost koju je izazvala ova studija ne odnosi se toliko na same ekrane, već više na produžene periode ponašanja sa niskim nivoom angažovanja. U današnjem okruženju, to bi moglo da uključuje stvari poput mahnitog ’skrolovanja’ ili kontinuiranog konzumiranja sadržaja na društvenim mrežama“, zaključuje dr Ven.