Niko nema baš takav struk
FOTOŠOP 19. VEKA: Kako su se nekada uređivale fotografije
Da li ste nekada pogledali staru fotografiju i zapitali se kako su žene mogle da imaju toliko tanak struk?
Uvreženo mišljenje je da su to postizale tesnim korsetima, a često se kaže da su "svi bili mršaviji tada", što je zapravo jedan od najvećih mitova koji i danas vlada.
Kada pogledamo fotografije iz 19. veka, gotovo sve žene na njima imaju su sitne građe. Ovo može da nas navede na pomisao da telesna raznolikost tada nije postojala. Međutim, to ne može biti dalje od istine. Kroz istoriju postoje sačuvani odevni predmeti sa obimom struka od 63 do 132 cm, koji to dokazuju.
U čemu je, onda, stvar?
Odgovor leži u tome da uređivanje fotografija postoji gotovo onoliko dugo koliko postoji fotografija.
Tehnike uređivanja nisu nešto što je nastalo u modernoj eri. Danas imamo Photoshop, FaceApp i filtere na Instagramu kojima se menjaju fotografije, a nekada su ljudi manipulisali negativima koristeći olovku i tehnike struganja kako bi crtali, brisali i ispravljali uočene nedostatke. Knjige iz tog perioda, poput "Umetnosti retuširanja fotografskih negativa" (1898), imaju posebna poglavlja o tome kako izmeniti poprsje, vrat, ruke, usta, kosu, oči i haljinu.
U članku "Pitanje struka" objavljenom 31. marta 1892. godine, u listu "Fotografija, časopis amatera, profesija i zanat", autor teksta objašnjava kako preoblikovati struk "nanošenjem olovke za retuširanje, bilo tačkastim ili potezima nalik zarezima".
"Napravite zakrivljenu liniju koja počinje otprilike na pola puta između ruke i struka, postepeno skidajući više figure dok se ne dođe do struka, a zatim se naglo ponovo savija ka spolja preko kuka, postepeno se sužavajući sa linije. Nakon što se napravi ova graciozna kriva, potrebno je olovkom tačkati deo haljine koji je odsečen, kako bi se što više poklapao sa pozadinom.“
Ove fotografije su uređene kako bi pokazivale ono što je društvo želelo da vidi, baš kao što su današnje fotografije uređene i filtrirane da bi odražavale ono šta želimo danas. Ono što je percipirano kao mana, bilo bi precrtano i retuširano kako bi se projektovao ideal lepote tog vremenskog perioda.
Međutim, činjenica je da su mnoge žene nosile tesne korsete, a neke su čak primenjivale tehniku čvrstog vezivanja, što znači da su namerno previše zatezale korset tokom dužeg vremenskog perioda kako bi preoblikovale svoje telo. Na taj način se čak mogao deformisati skelet. Ali te žene su bile u manjini.
Oduvek se smatralo da je to užasna praksa, a postoje članci iz 19. veka koji upoređuju čvrsto vezivanje korseta sa varvarskim običajima oblikovanja lobanje ili vezivanja stopala.
Izvori: Lancaster History, Hannah Fry