Cena ćaskanja sa GPT-5
Koliko VODE troši svaki AI odgovor
U eri digitalne komunikacije, dok korisnici širom sveta svakodnevno razmenjuju poruke sa veštačkom inteligencijom, iza kulisa se odvija proces koji ima iznenađujuće fizičke posledice: potrošnju vode.
Prema analizi, svaki kratak razgovor sa AI modelima poput GPT-3 može zahtevati i do 500 mililitara vode – količinu koja odgovara jednoj flaši za jednokratnu upotrebu.
Ova potrošnja ne dolazi direktno iz softverskog koda, već iz infrastrukture koja omogućava rad AI sistema. Voda se koristi u dva ključna toka: za hlađenje servera u data centrima i u proizvodnji električne energije u termoelektranama, nuklearnim postrojenjima i hidrocentralama.
Studija Univerziteta u Masačusetsu pokazuje da sezona i klima značajno utiču na potrošnju: zimi se troši upola manje vode nego leti, a data centri u hladnijim regionima poput Irske mogu raditi gotovo bez vode. Tehnološki giganti poput "Majkrosofta“ ulažu u sisteme koji obećavaju nultu potrošnju vode za hlađenje, ali većina operatera i dalje koristi konvencionalne metode.
Zanimljivo je da se potrošnja vode razlikuje i među AI modelima. Na primer, prosečan odgovor GPT-5 može zahtevati oko 39 mililitara vode, dok efikasniji modeli poput GPT-4o troše svega 3,5 mililitara. "Gugl“ je objavio da njihov "Džeminaj“ sistem koristi tek 0,26 mililitara po odgovoru, što pokazuje koliko optimizacija može smanjiti ekološki otisak.
U poređenju sa svakodnevnim ljudskim aktivnostima, ukupna dnevna potrošnja vode AI sistema i dalje je manja od one koju Amerikanci troše na zalivanje bašta. Ipak, sa milijardama AI upita dnevno, kumulativni efekat postaje značajan. Transparentnost u izveštavanju i ulaganje u održive tehnologije ključni su za balansiranje inovacija sa ekološkom odgovornošću.
Veštačka inteligencija možda ne pije vodu u doslovnom smislu, ali njena žeđ za resursima je stvarna – i zahteva pažnju javnosti, industrije i kreatora politika.