Gradonačelnik
Čovek koji je PROMENIO Beograd i dao mu DUŠU
Duško Radović je svojevremeno znao da kaže da je “Beograd opet ogrejalo sunce, jer niko drugi nije hteo”. Ova njegova čuvena rečenica je često, kroz istoriju, oslikavala stanje u glavnom gradu.
Danas, kada Beograd ponovo menja svoje ruho, mnogi Beograđani sa setom citiraju Duška Radovića. Promene kroz koje glavni grad Srbije prolazi sukobile su mišljenja njegovih građana. Dok jedni u promenama vide Beogard iz budućnosti, oni nostalgični kažu da Beli grad gubi svoj identitet.
Priču o identitetu Beograda nemoguće je ispričati bez pominjanja jednog od njegovih glavnih junaka – Branka Pešića. Jer čovek koji je rođen na današnji dan 1922. godine jedan je od najzaslužnijih za to što Beograd danas izgleda baš ovako.
Branko Pešić je čovek koji pre svega nije verovao da je u životu dovoljno samo probuditi se u Beogradu. Kao što, verovatno, nije verovao da je za kriterijume istorije dovoljno da neko bude samo gradonačelnik Beograda. Jer do sada je bilo mnogo njih koji su mogli da se pohvale ovom prestižnom titulom, ali Beograđani malo njih pamte, naročito sa osmehom.
A, Branka Pešića pamte, i to ne samo kao gradonačelnika njihovog grada već i kao čoveka koji je Beogradu dao dušu.
Pešić je ukupno trinaest godina vršio funkcije u samom vrhu gradske vlasti, dok je na čelu Beograda bio punih devet godina od 1965. do 1974. što ga čini gradonačelnikom sa najdužim stažom. baš u ovom, burnom, period posleratne istorije, Beograd narasta sa 600.000 stanovnika na skoro 900.000 i dobija svoj prepoznatljiv identitet.
Za vreme Branka Pešića u Beogradu su izgrađeni mnogi prepoznatljivi simboli Beograda: Beograđanka, hotel Jugoslavija, most Gazela i Mostarska petlja, te istog dana otvoreni autoput kroz Beograd i Terazijski tunel, Hala Pionir, SRC 25. maj, hala Pinki, Olimp, bazeni na Košutnjaku, Tašmajdanu, Banjici. Za to vreme podignuto je oko 86.000 stanova, uređena je Ada Ciganlija, a započeta je i izgradnja istočne i zapadne kapije Beograda.
Za vreme Branka Pešića pokrenute su manifestacije BITEF (1967) i FEST (1971), svojim angažmanom doprineo je osnivanju gradskog studija B, Beograd je dobio svoju Aleju zaslužnih građana...
Sve što je nabrojano bilo bi dovoljno da Pešić zauvek bude upamćen. Ali to nije sve… Njegovo ime i prezime i danas sa sa poštovanjem izgovara pre svega što on nije bio samo gradonačelnik, odnosno političar. U njegovoj biografiji možda piše da je rođen i odrastao u Zemunu, da se već sa 20 godina pridružio partizanima, da je učestvovao u bici na Sutjesci u Drugom svetskom ratu, da je bio ranjen i komunista… Ali Pešić je pre svega bio građanin Beograda, pa tek onda funkcioner.
Bio je omiljen među običnim svetom, ne samo intelektualcima… Radio je u interesu građana, umeo da komunicira sa njima, učestvovao je lično u gašenju požara, a pojedini Beograđani su znali njegov broj telefona.
Ko je bio Branko Pešić, verovatno, je najbolje opisao baš Duško Radović.
"Obijao je banke, provaljivao u radne organizacije, silovao gospođice iz aparata, tapkao pred SIV-om, džepario po GSP-u, lažno se predstavljao, falsifikovao dokumenta, poturao lažne novčanice, prodavao rog za sveću, varao na kartama, podmićivao - samo da bi naš Beograd bio veći i lepši.
"Hvala mu".