Život
31.07.2024. 20:00
Teodora Stojanović

Samo nek je veselo!

VAŠARI U SRBIJI: Od igranki i “pobegulja“ do rep muzike i potrošača bez radosti

Vašari
Izvor: Shutterstock / BalkansCat

Vašari se oduvek održavaju na dan nekog praznika, a njihov raspored po mestima možete pogledati i u crkvenom kalendaru. U ovom tekstu pisaćemo konkretno o vašaru u Varvarinu, varošici nadomak Kruševca. O ovom posebnom događaju koji se održava svake godine 12. jula, na Petrovdan, govoriće tri generacije.

Nažalost, kako vreme odmiče, sve one tradicije koje su negovane decenijama sada sve više gube smisao. 

Pravi primer toga može biti i vašar koji je nekada bio povod za okupljanje ljudi, trgovinu, zabavu i upoznavanje momaka i devojaka. Ukoliko niste odrasli na selu ili u manjem mestu u Srbiji, onda morate znati da ono što se održava na Beogradskom sajmu tokom novogodišnjih praznika nije ni “v“ od vašara.

Osim što vam je potrebno mnogo novca kako biste zadovoljili potrebe uzbuđenog deteta koje je tu došlo da isproba svaku vožnju, ta gužva u hali Beogradskog sajma nije ni približna onoj u selu.

Nekada se upravo ta gužva čekala, da malo “vidiš sveta“. Tu je i ringišpil i čuveno hvatanje igračke koju, ako uhvatite, dobijate nagradnu vožnju.

Uvek se tu vozila grupa momaka i devojaka, a prava prilika za udvaranje bila je upravo preko tih ljuljaški – sedneš iza devojke koja ti se dopada, pa svoje interesovanje i snagu dokazuješ tako što je guraš ka tom zecu ili medvedu koji visi pored.

Na autićima ili sudarnim kolcima (svako ima svoj naziv) pratite onu koja vam se dopada i udarate samo njen autić. Sve je to imalo mnogo veću dubinu nego sada, a “muvanja“ su bila iskrenija i nepredvidiva.

Vašari se oduvek održavaju na dan nekog praznika, a njihov raspored po mestima možete pogledati i u crkvenom kalendaru. U ovom tekstu pisaćemo konkretno o vašaru u Varvarinu, varošici nadomak Kruševca. O ovom posebnom događaju koji se održava svake godine 12. jula, na Petrovdan, govoriće tri generacije.

Vašari, Vašar
Izvor: Shutterstock

Ta treća sam ja, a vašar u rodnom mestu nisam propustila nikada. Ringišpil u Varvarin dolazi i 28. avgusta, kada je Velika Gospojina, ali on je tada znato manji. Nisam čak ni sigurna kada je tačno uveden taj drugi, više niko ne može ni da se seti.

Glavni je ovaj petrovdanski, a da se simbolika tog vašara promenila, dokaz je i njegovo ovogodišnje izdanje.

Kada ste dete ili tinejdžer, celo leto svodi vam se na tih nekoliko dana kada ringišpil stigne u vaš grad. Pun skver, društvo, vožnje, zatim kada malo odrastete izlasci koje organizuju lokalni kafići. Sve je to nešto što ostaje u lepom sećanju za celi život. Uvek je puno dece, momaka i devojaka, zabrinutih roditelja. Tu je i šećerna vuna koja je ranijih godina bila jedina poslastica na vašaru. Ona se nekada, verujte, čekala tokom cele godine.

Kada sada prošetate skverom u Varvarinu, taj osećaj radosti kao da ne postoji. Možda je i do odrastanja, ali što se tiče “duše“ koju poseduje ovogodišnji vašar, deluje kao da sve više podseća na onaj u hali Beogradskog sajma. A svakako da nije ni približan onome koji se održavao pre 60 godina.

“Za taj početak, kada sam ja bila dete (a to je bilo pre 60 godina), to nije bilo kao sada u centru Varvarina. Bio je veliki vašar koji se nalazio na obali Morave, a sada je tu autobuska stanica. Bio je ringišpil, mađioničari i sve ovo što donekle ima i sada.

Oduvek je bio na Petrovdan, a sećam se i da je vreme bilo toplo uvek. Mi smo bili deca, a u to vreme su šljive zrele i morali smo da ih oberemo kako bi nas pustili na vašar. Postojala je staza pored Morave koja je iz mog sela vodila do vašara u Varvarinu“, govori za “Ekspres“ Radica iz sela nadomak Varvarina.

Priča dalje i o čuvenim igrankama koje su se tokom vašara održavale u porti crkve, a priseća se i zabranjenih ljubavi, odnosno zaljubljenih momaka i devojaka koji su baš taj dan čekali kako bi se ugledali. Ukoliko ste gledali Zonu Zamfirovu, sigurno znate za izraz “Zone pobegulja“, ali “pobegulja“ je postojala i pre 60 godina u Varvarinu. Bežala je baš tada kada je bio vašar.

“Pored porte se preko dana igralo kolo, a bio je tu i harmonikaš. Tu su se momci i devojke upoznavali, a majke i tetke gledale koji se momak za koju devojku ’uhvatio’. Gledalo se da li će biti neka prilika za udaju. To su bile čuvene igranke, a pune su priča o zabranjenim ljubavima gde su se sretali zaljubljeni momak i devojka iz različitih sela. Pa se onda desi da momak ukrade devojku i odu zajedno, a one su se onda zvale ’pobegulje’“, priseća se Radica.

Vašari, Vašar
Izvor: Shutterstock / BalkansCat

U to vreme još se insistiralo na ugledu, tražila se prilika i domaćinstvo za udaju, a ukoliko je momak neki mangup ili iz siromašne porodice, roditelji tu ljubav nisu dozvoljavali. Međutim, pošto su tih dana bile gužve i dosta naroda, zaljubljeni parovi koristili su priliku kako bi pobegli zajedno.

Ukoliko sada na Petrovdan prošetate Varvarinom, videće veliku pijacu koja se prostire oko skvera. Na njoj ima svega, od klompi i odeće do sladoleda na točenje, limunada i opreme za kuću. Pre 60 godina toga nije bilo. Prodavale su se stare stvari, a kako se vremenom razvijalo postajao je korzo, buvljak…

Ono što se takođe promenilo jesu kafane. Sada su vam na skveru kafići u kojima sede mladi, i momci i devojke. Neki od tih kafića organizuju i muziku, pa posle vožnji svi odete u izlazak.

Tu dolaze i oni iz okolnih sela pa bude gužva, nekada i tuča. Pre šest decenija znalo se ko ide u kafane, isključivo muškarci i trgovci.

“Bilo je tada kafana gde su se pekli prasići i pevale su pevačice, ali tada su se tu okupljali muškarci i trgovci. Oni su na pijaci prodavali, a posle išli u kafanu i uz piće i ručak ugovarali poslove. To je bilo pre više od 60 godina, a vremenom se to gubilo i modernizovalo. Sada je šetnja oko skvera, a uglavnom su tu kafići gde izlaze mladi, uključujući devojke i decu“, priča Radica.

Ono čega se naša sagovornica priseća jeste i održavanje takmičenja u pevanju. Opština je u čast vašara na veliko igralište dovodila poznate pevače, a održavao se i “Prvi glas Pomoravlja“ u kome su se takmičili amateri. Toga dana igralište u Varvarinu uvek je bilo krcato publikom.

Bilo je tada dosta naroda, a samim tim i različitog sveta, pa su se dešavale mnoge stvari koje su ovaj dan činile i opasnim. Ono čega se Radica seća jeste krađa dece. Otimači su upravo tu gužvu koristili kako bi iz ruku roditelja otrgli dete. Upravo je njen deda svedočio takvoj situaciji pre više od 60 godina, a zahvaljujući njemu jedna mala devojčica vraćena je roditeljima.

Vašari, Vašar
Izvor: Shutterstock

“Na tim ranijim vašarima bilo je dosta različitog sveta i krala su se deca. Da se razumemo, krađa dece u gužvama dešava se i sada, ali nekako je to sada ’kulturnije’. Tada su se otimala deca iz ruku roditelja, a moj deda je spasao jedno dete koje su ukrali. Kada je išao kroz tu pijacu video je kako dete plače i kako ga vuku. Sećam se, prošlo je bilo 20, 30 godina od tada, a ta mala devojčica koja je već postala žena nije više živela u Varvarinu. Neko joj je ispričao tu priču i ona je jednog dana zakucala na vrata sa majkom, došla kod mog dede da mu zahvali i da se pobratimi. Nju je tada, pre više od 60 godina, majka vodila za ruku, a oni su počeli da je otimaju. Krali su sve pred sobom“, govori Radica.

Ovako je izgledao vašar u Varvarinu pre šest decenija, a o tome da li je i koliko napredovao posle 20 godina govori naša sledeća sagovornica. Ona, konkretno, za “Ekspres“ objašnjava značaj i ulogu vašara u malom mestu, ali pre 30 i 40 godina.

“Vašar je bio na igralištu, nikada nije bio u centru, kao što je slučaj poslednjih godina. Od ringišpila bile su samo te čuvene ljuljaške, a najviše mi je u sećanju ostala šećerna vuna koju sam čekala tokom cele godine. U principu, vašar je zadržao svoju formu koja je bila pre 40 godina, ali ranije je bilo mnogo više sveta“, govori za “Ekspres“ Jelena iz okoline Varvarina.

Kako se priseća, tada su ljudi čekali vašar zbog velike pijace kako bi kupili nešto jer u to vreme nije bilo mnogo velikih tekstilnih prodavnica i butika. Ono čega nema ovih godina, a bilo je tada, jeste velika stočna pijaca.

“Dolazili su ljudi iz okolnih sela, bilo je mnogo više sveta, zbog kupovine. Sada imate mnogo ponuda, ali tada si morao da čekaš vašar kako bi nešto pazario. Bili su postavljeni štandovi na kojima se prodavala limunada i kabeza, a deca su stajala u velikom redu da kupe šećernu vunu ili ušećerene jabuke. U principu, osim veće ponude u vidu ringišpila za decu i te stočne pijace, nije velika razlika u odnosu na ovaj danas.“ Jelena se priseća i udvaranja momaka devojkama, samo što je to daleko od slučaja “pobegulja“.

Sada dolazimo do modernog doba u kojem, nažalost, nema zanimljivih priča kao od pre 60 godina. Nema igranki u porti crkve, nema naroda u tolikom broju, a zbog velikih ponuda u svakodnevnom životu više ni ta pijaca nije toliko značajna. Sada je glavno dešavanje u samom centru.

Moja najbolja drugarica i ja sa uzbuđenjem smo čekale da stigne vašar, pre 10 ili 15 godina, i to je za nas dve bilo nešto posebno. Ne sećam se ja toga, ispričali su nam, jedne godine nisu mogli da nas pronađu, a ona je morala da krene na more. Nakon sat vremena potrage, neko od poznanika nas je ugledao na čuvenoj balerini. Ispostavilo se na kraju da, od trenutka kada su nas ostavili u centru pa sve dok nas nisu pronašli (bilo je neka dva sata sigurno), nas dve nismo sišle sa tog ringišpila.

Vašari, Vašar
Izvor: Shutterstock / ZoranKrstic

Bilo je tu društva sa kojim sam odrasla pa smo svi išli i na ljuljaške i utrkivali se za nagradu. Mada, konkretno ja, nisam volela sam dan vašara. Draži su mi bili onih ostalih šest dana jer je 12. jula bilo previše ljudi i redovi za vožnje bili su veliki. Da napomenem, ono što nas je ljutilo, vožnje su toga dana trajale duplo kraće. Sve u svemu, uvek će vašar u rodnom gradu biti poseban, makar to što mi je ostalo u sećanju.

Ove godine, mada sam otišla dan kasnije, nije bilo mnogo ljudi, a muzika je bila kao u diskoteci. Priznajte, malo je čudno da na vašaru slušate rep i ovu “modernu“ muziku. Tokom vožnje na balerini, koju sam najviše volela kao mala i svake godine priželjkivala da stigne, osećala sam samo strah. To je, verovatno, zbog nesreća koje su se u skorije vreme događale na vašarima u drugim mestima.

U maju ove godine, u Kuršumliji, iznenada se otkačio ringišpil i za sobom ostavio više povređene dece. I to nije jedini slučaj, bilo je sličnih ranijih godina u izletištu Borići u Sokobanji, u selu kod Sombora, Grockoj, Lazarevcu… Bilo je tragedija i u drugim zemljama, a posebnu pažnju privlači ona koja se dogodila na Floridi kada je dečak pao sa visine od 120 metara tokom vožnje na visokom tornju koji se naziva “Slobodni pad“.

Kao dodatak na moj strah da ne poletimo kao frizbi ako se nešto otkači na balerini bila je i rečenica mog prijatelja: “Vozim se skoro 20 godina na ovoj balerini, svake godine je tu, mislim da joj ni ovu haljinu nisu promenili.“

I tako smo od igranki, pogleda zaljubljenih parova i iščekivanja šećerne vune stigli do vašara na kome slušamo rep muziku i vozimo se na balerini koja nije “promenila haljinu“ gotovo dve decenije.

Postali samo potrošači svega što nam se nudi, a kako godine prolaze gubi se duh svega što je nekada predstavljalo radost. Možda je problem i u tome što nam je sve dostupno tokom cele godine pa više nemamo šta da čekamo.

Nema zabranjenih ljubavi, udvaranja su se prebacila na društvene mreže, a deca su prešla na telefone. Vašar je zaista jedan fenomen ili je to bio nekada.

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
clear sky
0°C
16.02.2025.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve