Intervju Bojan Stanić
"Evropski odgovor može nas koštati više od Trampovih carina"
Od kako je američki predsednik Donald Tramp pre desetak dana objavio da uvodi nove, recipročne carine na robu iz više od 180 zemalja, svet je, izgleda, ušao u novu fazu koja iz svetskog carinskog rata preti da preraste u svetski trgovinski rat. I kao u svakom ratu, ne nastupaju svi sa istih pozicija.
Oni koji ga počinju veruju da su se dobro pripremili i ukalkulisali i moguće gubitke, dok u konačnici računaju na gubitak. Oni veći igrači koji su u rat uvučeni spremaju odgovor, trudeći se da bude brz, ali ne i brzoplet.
A šta da rade oni koji takav rat niti su želeli, niti su se za njega spremali, niti na njegov ishod mogu da utiču. Stara izreka kaže da kada se slonovi tuku, najviše strada trava. Zbog toga je naše pitanje za Bojana Stanića, pomoćnika direktora Sektora Privredne komore Srbije za strateške analize, usluge i internacionalizaciju, hoće li Srbija da bude "trava“ dok se tuku ekonomski slonovi, pre svega SAD, Kina i Evropska unija.
"Ne samo mi. Praktično su sve zemlje sveta uključene u te nove carine koje je uvela administracija u Vašingtonu. A sve to posebno pogađa one zemlje koje su u razvoju i koje su siromašnije, kao što je na primer, Lesoto. Zemlja koja je jedna od najsiromašnijih na svetu, nalazi se na jugu Afrike, i ona je dobila najveće carine od oko 50 procenata“, kaže na početku razgovora za "Ekspres“ Bojan Stanić, pomoćnik direktora Sektora PKS-a za strateške analize, usluge i internacionalizaciju.
Deluje besmisleno.
"Da, deluje besmisleno. A opet i te statistike po kojima oni računaju svakako su problematične, zbog čega mi sada beležimo jako visok deficit. Mi beležimo sa njima deficit, po našoj statistici od oko 60 miliona, a Amerikanci kažu da oni zapravo imaju deficit do 600 miliona. Problem je u tome što će ovde to osetiti ne samo ’trava’, dakle, veoma male zemlje u ekonomskom potencijalu, nego i oni veliki igrači kao što je, na primer, Evropska unija. Imajući u vidu da se Evropska unija sada nalazi u jednoj vrlo nezgodnoj poziciji, da je usred tog sukoba trgovinskog između Amerike i Kine, a pritom je na neki način zavisna od saradnje sa oba ova velika igrača, dve vodeće ekonomske sile.
Međutim, ono što je bitno jeste da je ovo politička odluka. I ta politička odluka ide u prilog onom zaključivanju većine analitičara da se svet kreće ka fragmentaciji, odnosno da smo sada u jednom obrnutom procesu od globalizacije, što se tiče slobodne trgovine, što se tiče saradnje između zemalja. I jedan naš političar je rekao svojevremeno da se sada dešava zatvaranje u sopstvene torove. Međutim, ti torovi su svakako veliki, imajući u vidu koliko je unutrašnje tržište Amerike, imajući u vidu kolika je Kina kao ekonomska sila itd.“
I to opet ide u prilog onim velikim igračima, a mi mali možemo da se češkamo?
"Ne ide u prilog čak ni velikima. U kratkom roku čak i administracija u Vašingtonu očekuje da će doći do negativnih uticaja na njihovu privredu, da će doći do, naravno, smanjenja obima spoljne trgovine. Oni računaju, na primer, administracija u Vašingtonu je to vrlo površno računala, kada su rekli da će oko 700 milijardi dolara kroz te carine doći u njihov budžet. Međutim, to bi bilo ako uopšte ne bi osetila njihova spoljna trgovina sa svetom, odnosno...“
Kada svet ne bi reagovao uvođenjem carina na američku robu.
"Ne samo svet da reaguje u smislu kontramera, nego i kada bi firme nastavile da posluju na tom tržištu bez obzira na to što su opterećeni u proseku od 20 do 25 posto carinom, što svakako nije realno za očekivati. Samim tim ti dodatni prihodi neće biti toliki u budžetu. I ono što je bitno, doći će do porasta nezaposlenosti, doći će možda čak i do inflatornog pritiska, koji je naravno posledica toga što će roba koju oni budu proizvodili u zemlji, ili koja bude dodatno carinjena, biti skuplja.“
Dakle, rast cena...
"Rast cena. Tu imamo dva problema, odnosno dvostruki uticaj na cene. Imamo zbog porasta carina pritisak na rast cena, rast inflacije. Međutim, upravo zbog toga što su sada opterećeni većim cenama, upravo zbog toga što su sada i investicije destimulisane da idu između ovih velikih igrača, čuli smo nedavno izjavu francuskog predsednika koji je rekao da treba obustaviti evropske investicije u Americi, sve to će uticati na pad cena. I kao što ste videli možda, na međunarodnom tržištu energenata nafta je značajno pala jer su očekivanja da će biti manje prometa trgovinskog, samim tim da će biti manje potrebe za brodovima da se kreću po okeanu i da manje troše nafte. Tako da imate dvostruki uticaj. Pitanje je kolika će na kraju biti inflacija. Ne očekujemo zaista da se ponovi nešto iz 2022-2023. godine, ali definitivno nešto što će obeshrabriti centralne banke da obaraju kamatne stope.“
Mislite li da se Tramp preračunao ili da on ide na neki uračunati gubitak sa ciljem da eventualno vrati industriju u Ameriku, da otvori nova radna mesta...
"Oni su u svakom slučaju zagrizli veliki zalogaj, da kažemo, imajući u vidu da se praktično tu nije pravila razlika. Svima su uvedene sankcije. Čak su uvedene carine i onim zemljama sa kojima Amerikanci imaju sporazume o slobodnoj trgovini. S druge strane imate apsolutno sve zemlje sveta koje tu imaju isti problem. Dakle, manja je konkurentnost njihove robe na američkom tržištu i oni praktično da će reagovati, ne u smislu dogovora, ali jednostavno reakcije će biti praktično slične od zemlje do zemlje.
Videli smo da je Kina već rekla da će odgovoriti recipročnim merama i da one startuju već od 10. aprila, isto 34 posto na svu robu koja iz Amerike ulazi u Kinu. Međutim, političke odluke ne možemo da komentarišemo, zato što nismo politički analitičari. Ali neki značajni i svetski i domaći analitičari u političkom smislu smatraju da bi bez obzira na to što se desila promena vlasti u Americi, dakle došla je druga administracija, veruju da bi to zatezanje između Amerike i Kine bilo nastavljeno. Dakle, to je sada strateška stvar Amerike, imajući u vidu da su oni upravo u svojim strateškim dokumentima rekli kako je Kina najveći izazivač dugoročno i kako se u tom smislu mora ići na obuzdavanje Kine.
To obuzdavanje Kine znači smanjenje njihovog prostora za slobodnu trgovinu u kojoj oni imaju prednost kao privreda zato što su ’svetska fabrika’. Sve proizvode izvozili su tamo i imaju vrlo visok suficit. Amerika sa druge strane ima deficit. Kinezi iz tog profita mogu da finansiraju sve, i obrazovanje i istraživanja, razvoj, subvencije privredi i naravno, na kraju, i naoružanje. Amerika, koja ima taj minus, kontinuirano se zadužuje prema inostranstvu i deo tog duga mora finansirati kroz štampanje dolara. Taj dolar više nema onu moć koju je imao pre 10-15 godina. Dolar je najznačajnija valuta ubedljivo u međunarodnim plaćanjima, ali njegov udeo postepeno opada sa nekih 80 posto, palo je na 70, pa sada kažu da se kreće oko 65 odsto. Naravno da će u dogledno vrede i dalje biti najznačajnija valuta, ali štampanje veće količine dolara opet izaziva inflatorni pritisak, ne samo u Americi nego i u svetu. I ti analitičari, pre svega ekonomski, slažu se da je upravo velika emisija novca, vrlo ekspanzivna monetarna politika vodećih centralnih banaka i doprinela toj inflaciji iz 2022-2023. godine. Tako da u tom pogledu da li se Amerika...“
To je bilo i posle da kažemo carinskog rata za čelik i aluminijum.
"Tako je. Ali ono što je pokrenulo tu inflaciju bio je pre svega jedan nesporazum iz 2021. godine. Odnosno, nije to bio nesporazum, to je jednostavno bila veća potražnja za energentima u Kini. I pošto je tamo bila cena bolja, američki proizvođači i izvoznici su se, umesto da se orijentišu na Evropu, orijentisali na Kinu. Samim tim došlo je do pada, da kažemo, ponude energenata u Evropi, što je značajno podiglo cenu, i to je bio jedan od glavnih okidača, na koji se posle nadovezao i rat u Ukrajini. Mislim da je to bio oktobar-novembar 2021. godine.“
Da li ulazimo ili smo ušli već u svetski carinski rat, koji preti da postane trgovinski rat?
"Definitivno. On je, praktično, trgovinski, može se reći. Nije to samo stvar u pitanju ograničenja kroz carine, nego se tu govori o investicijama, tu se govori o povlačenju proizvodnje. Prošle godine, ili 2023. godine, Kina polako i beleži negativan priliv stranih investicija. Imajući u vidu da je, recimo, dosta Japan povukao, mnogo su Amerikanci povlačili i to povlače, na primer, u Indiju koja je zemlja, ogromna je, ima veliku radnu snagu...“
Najmnogoljudnija.
"Najmnogoljudnija je trenutno, ali opet ima stanovništvo koje je naviklo na mnogo niže zarade nego što su u Kini.“
Što znači jeftiniju proizvodnju.
"Jeftinija je proizvodnja, a opet, sa druge strane, imate zemlju koja se smatra, oni je tako zovu, ’najveća demokratija na svetu’, dakle, zemlja koja nema određene političke aspiracije, kao što ih imaju neke druge. To je zemlja u kojoj oni ne vide protivnika, nego vide nekog partnera, gde će u dugom roku moći da koriste njenu jeftinu radnu snagu i da samim tim povrate deo konkurentnosti. Plus, ono što hoće da vrate u svoju zemlju dosta proizvodnje, da revitalizuju svoju industriju i da upravo kroz to smanje deficit spoljne trgovine koji je ogroman, koji se povećava i koji je praktično neodrživ.“
Da se vratimo na Srbiju. Osetićemo posledice Trampovih carina, ali ćemo verovatno osetiti i posledice evropskog odgovora na njih.
"Što se tiče evropskog odgovora, neke vrste odgovora mora biti, kako bi Evropa ipak pokazala da zaista nije neki nebitan politički faktor u svetu. Ona nije toliko uticajna kao što je, na primer, Amerika, niti može biti, u dogledno vreme. Opet, sa druge strane je sada stvar da se opravda jednostavno postojanje takvog entiteta koji je nadnacionalni i koji nastoji da pređe u nešto što je mnogo čvršće, u smislu povezivanja tih članica. Ne samo da to bude zajedničko tržište, monetarna unija, fiskalna unija, nego da to bude jedna praktično politička konfederacija ili možda čak u jednom momentu i federacija kao što su to Sjedinjene Države. Neki odgovori će uslediti, ali je pitanje kakvi. Evropa nema taj prostor kao što ga, na primer, ima Kina.
Sa druge strane, ona je ipak daleko zavisnija od saradnje sa Amerikom nego što je to Kina, imajući u vidu da zavisi od uvoza energenata, da zavisi od uvoza tehnologije, da zavisi od bezbednosnog sistema koji Amerika pre svega formira i održava. Oni su rekli da neće ići odmah na reciprocitet, odnosno to je tako protumačeno na osnovu različitih izjava njihovih zvaničnika, nego će se ići na ograničenje uvoza alkoholnih pića, automobila i sličnih proizvoda, gde bi to bio deo ukupne razmene koji oni imaju sa Amerikom. A ukoliko Amerika ne bi popustila, ukoliko se ne bi selo i dogovorilo šta može da se usaglasi, da bi onda mogao ići puni reciprocitet, što znači 20 odsto. Amerika je, međutim, odmah odgovorila da bi bilo najbolje da se ne donose brzo te mere odgovora, nego da se sedne, da se sagleda da se vidi otprilike koliko su oni u pravu, a koliko je Brisel u pravu. Da se jednostavno ne ide brzopleto u to jer može na ovome da se zaustavi, odnosno na tim carinama koje su oni uveli. A može i da eskalira i onda su, na primer, pominjali da bi na francuska vina i uopšte na vina iz Evrope mogla da ide carina i 200 odsto. Naravno, vi kada uvedete carinu i od 100 odsto, osim ako niste Kina, vi ne možete biti konkurentni ni sa 50 odsto carinama.
Pitanje je, recimo, za Srbiju oko tih 37 posto, dosta firmi koje smo već kontaktirali smatra da bi to bilo apsolutno neodrživo za njihovo poslovanje tamo. Međutim, Kinezi imaju taj kapacitet, posebno u auto-industriji, zato što kada im opteretite i maltene 100 odsto ove hibridne automobile i ove na potpuno električni pogon, i dalje je cena jeftinija nego što su u Evropi ili u Americi čak. Tako da u tom pogledu odgovora Evrope će biti, ali će on biti vrlo oprezan, zato što znaju da ukoliko bi zategli u potpunosti odnose sa Amerikom, u ovakvom vrlo riskantnom geopolitičkom okruženju, to svakako ne bi bilo dobro za njihovo tržište.“
Kako bi uticao na nas taj njihov odgovor?
"Na nas bi uticao slično kao 2019. godine. Naravno, tu postoji sada prostor za diplomatiju. Sećate se 2019, kada su Amerikanci uveli carine na čelik, pa se onda Evropljani našli pod pritiskom kineskog čelika koji je samo promenio tržište i bila je ugrožena njihova bazna industrija. Onda su oni uveli ograničenje carine, kvote šta već, za Srbiju su se odnosile kvote, za sve ako pređe određeni iznos mora se posle cariniti sa 25 posto, iako imate sporazum o slobodnoj trgovini.
E, onda se postavlja pitanje, a zašto je, ako je te 2021. godine tadašnja administracija u Vašingtonu na čelu sa Bajdenom ukinula te carine prema Evropi, Evropa do dan-danas nama ostavila te kvote. I sada se na primer slično desi, ako kineska roba jednim delom krene da preplavljuje evropsko tržište, jer je u odnosu cena – kvalitet konkurentnija, verovatno će Evropa morati nešto slično da uradi. Ali ne može reći tačno da je to protiv Kine, nego će morati da uvede širi skup zemalja i moguće da opet kači nas, bez obzira i na sporazum o spoljnoj trgovini i bez obzira na našu aspiraciju da postanemo članovi Evropske unije. U tom pogledu to je ono što je indirektno i što može da nas košta daleko više nego ova šteta koju smo imali od carina prema Americi.“
Pominje se uticaj na rast BDP-a da će da bude manji, čak i do jedan odsto, to su neke procene.
"Različite procene su u opticaju, analitičari razne stvari komuniciraju. Međutim, nije suštinski naš izvoz za Ameriku. Amerika je 19. tržište po značaju za nas. Mi tamo izvozimo 620 miliona evra, 20 procenata više u odnosu na 2023. godinu, ali carine se ne uvode na usluge, one nastavljaju bez carina. Samo prošle godine izvezli smo u pogledu usluga 1,8 milijardi.“
To je IT pre svega.
"IT pre svega. I to su njihove firme koje su uradile takozvani softver outsourcing, odnosno prebacili su deo svoje uslužne delatnosti u Srbiju jer je tu jeftinija.“
Znači, ljudi odavde rade za njih tamo.
"Da. I to njima doprinosi, njihovoj konkurentnosti, njihovoj profitabilnosti. Dakle, to je interes njihovih kompanija. Naravno, ne samo da su tu osnovane kompanije sa američkim kapitalom, imate tu i srpskih kompanija, sa srpskim kapitalom, koje izvoze isto na tržište Amerike. U svakom slučaju, da li će pasti BDP jedan posto, tu imate sada različitih faktora. Imate i to što usporava evropska privreda, imate političku krizu u Srbiji, sada te carine i dalje fragmentisanje srpske privrede, a pritom pad tražnje u Evropi... Ne možete da imate održive stope rasta niti ekspanzivne, osim ako ih ne poduprete nekim internim faktorima, kao što je u slučaju Srbije, to su infrastrukturni projekti, ulaganje u infrastrukturu, Ekspo 2027, oporavak... I dalje mi imamo taj rast kupovne moći u Srbiji, što je malo raslojeno, ali ipak prosek je takav, raste. A u Evropskoj uniji oni se slično sada odlučuju da podstaknu svoju privredu tako što će ulagati u infrastrukturu, a i sa druge strane u vojsku.“
Novac za ulaganje opet dolazi iz kredita, iz novog zaduživanja...
"Mi sada imamo povoljniju situaciju nego što je to ranije bilo. Stabilnost javnih finansija je jedna od osnova makroekonomske pozicije Srbije koja je okarakterisana kao ključni doprinos porastu poverenja za ulaganja u Srbiju, kroz kreditni rejting koji se ocenjuje. Međutim, kad god imate deficit u budžetu, vi morate da se zadužite da biste taj deficit pokrili. I iz tog razloga vi kontinuirano povećavate javni dug, bez obzira na to što on opada u odnosu na BDP, zato što BDP značajno raste. Apsolutna cifra duga raste, i mi se sada krećemo da je negde blizu 30 milijardi evra dug porastao. To je otprilike celokupna vrednost našeg godišnjeg izvoza.
Naravno, opet činjenica je da vi sada imate tu stopu budžetskog deficita negde oko 2 do 2,5 posto, moguće da će ona biti veća, moguće da će stopa rasta biti manja. Procena je bila inicijalno 4,2, sada su je spustili na jedno 3,9 međunarodne institucije, MMF i Svetska banka. Međutim, banke komercijalne u Srbiji su čak malo pesimističnije i onda tu govore o oko 3–3,2 odsto, ako se još nešto nepredviđeno ne desi u toku godine.“
Kako to može da se odrazi na kurs dinara?
"Na kurs dinara? Trenutno nema depresijacijskih pritisaka iz prostog razloga što je i dalje... Kada je Narodna banka intervenisala na tržištu, povlačeći, kupujući devize, to je uradila da bi kupovala naftu jer se očekivalo da će zbog situacije sa NIS-om doći do određenih problema oko snabdevanja. Zbog toga su onda gomilane rezerve nafte. Naravno, uspelo je da se kroz diplomatiju odloži primena sankcija protiv NIS-a, a videće se šta će biti dalje na isteku ovog meseca što je sada u toku. Ali nadamo se da će naravno da opet odlože ili da možda čak i skinu NIS sa liste sankcija. Međutim, svi se slažu, i opet dolazimo do tih političkih analitičara koji govore, verovatno imajući u vidu kontakte između Vašingtona i Moskve, da je to dalo prostor da i Srbija izloži svoju diplomatsku poziciju i da objasni zašto je bitno da Srbija može da funkcioniše sa svojom naftnom industrijom, koja funkcioniše praktično po evropskim standardima. Međutim, naravno, to su sada razna pitanja.“
Da li diplomatija, da se vratimo na carine, može da pomogne oko njih?
"Da, upravo to. Po toj analogiji. To se očekuje. Međutim, sećate se i da je skoro predsednik Amerike rekao da on može da spusti te carine ukoliko dobije nešto fenomenalno zauzvrat. Šta to znači fenomenalno, da li su to u pitanju neki poslovni objekti ili neki specijalni tretman...“
Deluje kao ucena, ili kao mito, ili kao ne znam ni ja šta.
"Deluje u svakom slučaju kao jedna politička trgovina.“
Što nije baš fer.
"Nije baš fer, svakako, posebno za one zemlje koje su daleko manje ekonomske snage i koje su neuporedive praktično. Ne možemo sada ni da verujemo da će preovladati neki ekonomski razum, odnosno racionalnost, imajući u vidu da su te političke odluke na taj način donesene da one apsolutno prihvataju ekonomske gubitke. Međutim, ekonomski gubici zarad određenih političkih poena koji su kratkoročni mogu da budu veliki i da jednostavno naruše celokupnu privrednu strukturu i njenu održivost.“