Aktuelno
Bojkot prodavnica širom Balkana: Kad država ne može ili neće, narod mora
Kad država ne može ili neće, može i mora narod.
Evo, već godinama građani širom regiona, od Triglava do ispred Đevđelije, kukaju kako jedva preživljavaju zbog ekstremno visokih cena skoro svih proizvoda u hipermarketima četiri najveća trgovačka lanaca. Tromi državni mehanizmi sporo reaguju, a nije da vlade u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i Srbiji nisu znale da se njihov puk zlopati. U visokom procentu na ivici gladi. Onda su građani kroz udruženja poput udruženja potrošača, sindikalnih organizacija, pozvali ponižene i uvređene na bojkot – da na određeni dan ne kupuju u prokuženim hipermarketima!
Neverovatno, ti bojkoti su dali rezultat.
Građanska buna krenula je iz Hrvatske, odmah je zahvatila Sloveniju, a potom Srbiju, Crnu Goru i BiH.
U javnom govoru na prostoru bivše Jugoslavije dugo se vode uglavnom jalovi razgovori na temu – ko je kriv za skupu hranu? Rezultati tih razgovora ex katedre su surova, ali radosna vest – potrošači u regionu uzeli su stvar u svoje ruke i pokrenuli bojkot velikih trgovinskih lanaca koje smatraju odgovornim za visoke cene.
To što se desila narodna buna, ili buna sa ivice gladi i što je u startu donela određene rezultate, gde je recimo prvog dana bojkota u Hrvatskoj svih pet velikih trgovinskih lanaca znatno umanjilo cene 250 važnih artikala, ne umanjuje važnost pitanja – mogu li građani akcijom da pobede veletrgovce jer, kad je o velikom novcu reč, reč je i o velikoj moći i visokih državnih kapetana koji su lakomi na pare?
U Srbiji akciju bojkota velikih hipermarketa pokrenula je "Efektiva, udruženje za zaštitu potrošača“ 31. januara 2025. godine i već sutradan su se videli ozbiljni rezultati.
Zoran Nikolić iz Nacionalne asocijacije zaštite potrošača u poruci javnosti silno podržava akciju "Efektive“: "Mislim da je bojkot bio uspešan, zato što su ljudi bili spremni da i na ovaj način pokažu neku vrstu otpora prema onome što nam se dešavalo prethodnih meseci, a tiče se i postupka koji je Komisija za zaštitu konkurencije pokrenula. Mi smo došli do toga da ta komisija zna da u Srbiji postoji kartelsko udruživanje, nekakvi dogovori, te je morala da pokrene postupak.“
Svi u regionu, na pitanje uspešnosti prvog dana bojkota kažu da precizniji odgovor možemo dobiti sledeći primer Hrvatske, gde je Poreska uprava izašla sa zvaničnim podacima o fiskalnim računima i ostvarenim prihodima u trgovinama.
A Poreska uprava Srbije saopštila je da je tokom bojkota pet velikih trgovinskih lanaca 31. januara izdato ukupno 865.758 fiskalnih računa. To je za 21,5 odsto računa manje nego što je u ovim prodavnicama izdato dve nedelje ranije, u petak 17. januara. Podatke za petak između ova dva datuma Poreska uprava Srbije nije objavila, a tada su, podsetimo, studenti pozvali građane na generalni štrajk i opšti bojkot kupovine na svim prodajnim mestima.
U petak 31. januara 2025. godine broj izdatih fiskalnih računa je 865.758.
U četvrtak 30. januara 2025. godine broj izdatih fiskalnih računa je 1.157.985.
U petak 17. januara 2025. godine broj izdatih fiskalnih računa je 1.103.159.
U četvrtak 16. januara 2025. godine broj izdatih fiskalnih računa je 1.095.561.
Bojkot širom Balkana može da bude "žuti karton“ i za kompanije i za državne institucije, ocenjuje ekonomista Branimir Jovanović iz Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije za BBC na srpskom.
"Ne treba imati iluziju da će bojkot trajno smanjiti cene, da će se vratiti na nivo od pre godinu dana, da će se te firme opametiti i prestati da zloupotrebljavaju tržišnu moć. Ali, može da ih razbudi, da shvate da su ljudi nezadovoljni i gladni“, kaže Jovanović.
Prosečna stopa neto dobiti u maloprodaji u Srbiji je 2,8 odsto i "jedna je od najnižih u privredi“, kažu iz Grupacije trgovaca na veliko i malo Privredne komore Srbije.
"Znatan rast operativnih troškova poslovanja, u koje spadaju zarade, struja, gorivo, zakup i drugi“ jesu razlozi za visoke cene, tvrde.
Veliki lanci ne snose svu odgovornost za visoke cene na Balkanu jer je problem sistemski, ukazuje Jovanović.
"Dobavljači, trgovci na veliko i svi drugi podigli su cene“, kaže.
Državne institucije, "pre svega tržišne inspekcije i komisije za zaštitu konkurencije“ zato treba da ispitaju jesu li veliki trgovinski lanci zloupotrebili tržišnu moć, kao "u Evropskoj uniji prethodnih godina“, objašnjava.
Zašto je skupa hrana na Balkanu?
Cene hrane u Srbiji su na oko 95 odsto proseka Evropske unije, dok su plate zaposlenih na oko 40 odsto u poređenju sa članicama EU, ukazuje Jovanović pozivajući se na podatke statističke agencije "Eurostat“ za 2023. godinu.
U 2024. godini će "podaci verovatno biti i nepovoljniji“, ocenjuje.
Potrošači u Srbiji i na Balkanu izdvajaju oko 40 odsto budžeta na hranu, a u Evropskoj uniji oko 15 odsto, kaže Jovanović.
Problem su i "posrednici“ u lancu između proizvođača hrane i potrošača, u kojem više strana ostvaruje korist, a štetu snose krajnji kupci, dodaje Dejan Gavrilović iz "Efektive“.
Između aprila 2023. i marta 2024, rast cena u maloprodaji bio je "skoro duplo veći“ nego inflacija, saopštila je Komisija za zaštitu konkurencije (KZK) Republike Srbije, nezavisno kontrolno telo u ovoj oblasti.
Zbog "osnovane pretpostavke“ da su četiri lanca supermarketa međusobno dogovarali cene, KZK je 10. oktobra 2024. pokrenula postupak koji može da im donese novčane kazne.
"Efektiva“, udruženje za zaštitu potrošača u Srbiji, pozvala je građane da se okrenu malim privatnim trgovinskim radnjama te da bojkotuju velike trgovinske lance. Zvuči neverovatno, ali ova akcija uspeva. Vanja sa Banovog brda u Beogradu priča kako je u nedelju posle podne 2. februara svratila u mali market u komšiluku da kupi špagete.
"Videla sam pustoš u malom marketu. Devojke koje rade bile su veoma zadovoljne. Ja sam se se silno obradovala jer akcija da se bojkotuju veliki trgovinski lanci je očigledno uspela”, priča Vanja. Ona je, kaže, iz radoznalosti obišla još dva mala marketa u okolini i videla istu sliku.
Dragana iz Takovske kaže da je 1. januara posetila "Maksi“ u komšiluku.
"Bio je skoro prazan, nema kupaca. Pitam devojku koja tu radi – da li se oseća bojkot? Odgovorila je da se to baš vidi.“
Inicijativa "Efektive“ je očigledno uspela. Običan svet prepoznao je da je moć u njihovim rukama. Tako su našli odgovor kako je čokolada iz Srbije u Čikagu pet puta jeftinija nego u Srbiji i dokazali da tako više neće moći.
"Ljudi možda i dalje ne veruju, ali ako u ovom prvom koraku uspemo da smanjimo trgovcima promet tog dana, da ih makar kratkoročno nateramo da popuste, pokazaćemo da je moguće promeniti nešto“, objašnjavaju aktivisti u regionu.
Privredna komora Srbije saopštila je da deli zabrinutost potrošača zbog cena koje utiču na životni standard i privredu opterećuje troškovima.
Rešenja nema bez države i uključivanja svih učesnika u lancu, piše u saopštenju Komore.
Srbija se pridružila Hrvatskoj u kojoj je bojkot najvećih trgovinskih lanaca 24. januara doveo do snižavanja cena nekih proizvoda u velikim marketima.
Bojkot u Hrvatskoj je nastavljen i drugu nedelju zaredom.
Pozivi na bojkot pojedinaca i organizacija na društvenim mrežama objavljeni su i u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Severnoj Makedoniji.
Može li bojkot da snizi cene u Srbiji?
Marica Bjelobaba osetila je rast cena početkom pandemije korona virusa 2020, ali je primetila da joj se novčanik dodatno istanjio pred novogodišnje praznike.
"Podigli su cene kafe, kućne hemije, mesnih prerađevina, čokolade, slatkiša… Sada je 300 grama čokolade 700 ili 800 dinara, što nikad nije bilo, a dezodorans koji koristim je bio 400 dinara, a sada je 530″, opisuje.
Nada se da uspehu bojkota, ali samo pod uslovom da trgovci "osete posledice u sopstvenom džepu“.
"Pravljenje finansijske štete najvećim trgovcima jeste smisao bojkota, a rezultat će doći ako veliki deo potrošača makar privremeno pronađe alternativu u manjim prodavnicama“, kaže Dejan Gavrilović iz "Efektive“ za BBC na srpskom.
Zašto na meti nisu svi trgovci?
"Bitno je da se tog dana pokaže solidarnost, a ne da se odmah proizvede ogromna šteta po trgovce.
"Ako bude solidarnosti, biće jasno i čelnicima trgovinskih lanaca da to ubuduće može da im nanese veću štetu“, objašnjava Gavrilović.
Zašto je skupa hrana na Balkanu?
Visoke cene namirnica u Srbiji proizvod su "kombinacije više faktora“, smatra Gavrilović iz "Efektive“.
"Kod nas je Eldorado za trgovce i, kad neko dođe na takav teren, razmišlja ʼšto bih ja bio pošten, kad mogu više da zaradimʼ“, kaže Gavrilović.
Mnogi potrošači nisu svesni prava koje imaju, a zakoni i institucije koje ih štite nisu dovoljno razvijene, ocenjuje on.
Oni koji se protive bojkotu navode da profitne marže trgovinskih lanaca nisu previsoke i da je krivica pre svega na državi, zbog manjka domaće proizvodnje i visokih poreza.
Ali, uvidom u podatke poslovanja najvećih 50 kompanija na maloprodajnom tržištu Srbije, Jovanović primećuje veliki porast ukupnog profita tokom prethodnih godina – sa oko 60 miliona evra 2019, na više od 200 miliona 2022.
"U istom periodu, plate radnika tih kompanija povećane su za 30 odsto, a profiti za više nego 300 odsto.
"To jasno govori da su povećali cene više nego što je opravdano i potrebno“, zaključuje Jovanović.
Problem su i "posrednici“ u lancu između proizvođača hrane i potrošača, u kojem više strana ostvaruje korist, a štetu snose krajnji kupci, dodaje Gavrilović.
Akcija je, očigledno, uspela. O tome pričamo sa Jovanom Ristićem, pravnikom iz "Efektive“.
"O tome koliko je naša akcija uspela zvaničnih rezultata još nemamo. Trebalo je da se u utorak 4. februara sastanemo sa ministrom Sinišom Malim, ali do toga nije došlo. Umesto toga, dobili smo saopštenje Poreske uprave o borju izdatih fiskalnih računa, ali ni to nije skroz zadovoljavajuće. U suštini, najsigurnije je da se takav podatak potraži u poreskoj upravi jer tamo se slivaju prihodi od PDV-a. Tamo se odmah vidi da li su ti prihodi manji i koliko. E sada, za mnoge stvari treba biti malo oprezan. Jer, jeste da su u petak prodavnice bile prazne, ja se samo nadam da građani nisu sledećeg dana jurnuli u iste te markete da kupuju jer onda su anulirali sve.
Što se tiče solidarnosti ljudi, vrlo sam zadovoljan. Zadovoljan sam jer sam video prazne prodavnice, drugo zato što sam video da se stvarno veliki broj ljudi javlja, čak imaju svoje predloge. Stvarno sam oduševljen. To jeste i ekonomski, ali ima jedan mnogo širi problem: raspadom bivše Jugoslavije nastalo je šest država mi smo najveće tržište, znači mi bi trebalo da imamo i najveću konkurenciju. Mi imamo najveći problem. Taj problem je utvrdila, između ostalog, i antimonopolska državna komisija pre četiri meseca, što je dobro da se, posle svih ovih godina, setila to da uradi. Jer, ovo nije problem koji postoji od juče, on postoji godinama. Godinama se mi žalimo da je hrana nama ovde skupa, a to se najviše videlo posle 2020. godine, prvo zbog kovida, a posle zbog problema sa trgovinskim lancima za transport, pa je potom bio rat u Ukrajini koji je dodatne stvari poremetio. To je bila globalna stvar. Očigledno da mi imamo neku lokalnu.“
Na naše pitanje ili sugestiju da "Efektiva“ i građani bez države to ne mogu da završe, gospodin Ristić za "Ekspres“ kaže:
"Pitanje je dobro. Recimo, protiv ove stvari se borite ili potrošačkom inicijativom pred organima države, ili se na kraju borite bojkotom, kada vam ništa ne ostane. ’Potrošačka kolektivna tužba’ jednom sumanutom odlukom Ustavnog suda ukinuta je 2013. godine. Što znači da nijedno potrošačkom udruženje u ovoj zemlji ne može da pokrene kolektivni spor protiv trgovaca za koje postoji osnovana sumnja da dogovaraju cene.
Sličan problem imate pred Ministarstvom trgovine, to je katastrofa kako to izgleda, a sada su se izuzeli pre tri, četiri godine od toga, da se bave kolektivnim postupcima za nepoštenu poslovnu praksu, jer ovo je nepoštena poslovna praksa. I dalje, nemamo to. Pomenuta državna komisija uradila je svoj posao, ja mogu da kažem sa zakašnjenjem, jer svi smo već toliko godina u problemu i pretrpeli smo ozbiljnu štetu. Drugo, ta komisija utvrdila je da je stopa inflacije duplo manja od rasta trgovačkih marži. Tu imate i zvanične podatke, savetujem vam da pogledate stranicu Komisije, pogledajte njihove nalaze, to je prava optužnica na njihov račun. Evo, četiri meseca mi čekamo, činjenica je da ne postoji zakonska obaveza da komisija o jednom tako ozbiljnom postupku donese odluku svetlosnom brzinom. Ona ne postupa po principu – eci, peci, pec, ti se meni ne dopadaš, evo tebe ću da napadnem. Ne. Ovde je prethodila jedna ozbiljna istraga.“
Indikativno je da se buna podigla u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Crnoj Gori i Srbiji. Da li tu ima sumnji da država, odnosno mehanizmi države ili nisu hteli da vide problem, ili su sa veletrgovcima možda u nekom dilu?
"Srbija je zemlja sa najvećim tržištem i sa očigledno najproblematičnijim. Ko se prvi pobunio? Pa nije Srbija. Prvi su se pobunili Hrvati jer i oni imaju problem, jer i oni kupuju u Trstu, i pričaju slične priče kao mi. Evo, sada idu na sedam dana bojkota. Pa se onda pobunila Crna Gora. Onda se oglasila Bosna i Hercegovina, pa se oglasila Slovenija i najnovija vest i Rumunija“, kaže Ristić.
Na naše pitanje kojim putem će dalje ići ova inicijativa i šta je potrebno da ona uspe, jer je "u Srbiji svako čudo za tri dana“, gospodin Ristić kaže: "Ono što smo mi ljudima uvek crtali, pošto su ovde ljudi malo izgubili veru u sebe. Svuda po zemljama regiona ljudi digoše glas za sebe. Pa što smo mi budale? Pa mi treba sebe da poštujemo. Kada više nemate drugog načina da se borite, šta vam ostaje, pa bojkot.
Ispostavilo se da su se ljudi odazvali. Mnogo toga zavisi od navika naših potrošača i to da li su oni spremni da ih menjaju na malo duže staze. Znači, da prvo počnu da razmišljaju novčanikom. Glasaš novčanikom. Glasaš kada treba da biraš na tržištu, to je neka vrsta glasanja. Nisu Amerikanci glupi, oni glasaju novčanikom. E, ako ću ovde da platim i da me razvale, otići ću na drugo mesto. To što oni mogu da se dogovaraju na tržištu, neka se dogovaraju pa neka vide kako će dalje, kako će profiti da im stradaju.“
U ovoj akciji "Efektive“ svakako je veoma važna medijska podrška. "Kažemo, nje je u startu bilo, ali kako vreme odmiče, podrška jenjava. Na kraju, mediji od oglašavanja trgovinskih lanaca kod njih, zarađuju određene sume novca“, kaže Ristić. "Vidim da je ima. Veoma me raduje što vidim da u medijima ne prave razliku. To treba da se nastavi jer svako ima svoj novčanik, ima svoj džep. Za koga on glasa nebitno je, svi mi kupujemo, svi mi plaćamo struju, svi mi pijemo vodu, svi smo ranjivi na istom mestu i to mora svako od nas da prepozna.“
Pomenuta državna komisija je u neku ruku odškrinula vrata za ovu akciju, na šta on odgovara: "To je dobro. Znam gde živim, mogu samo da zamislim na kakav je kapital udarila njihova istraga. Mnogo je onih koji priželjkuju da se tu ništa ne dogodi. Ali, kazna, neki smatraju, nije adekvatna, ja mislim da je prilično ozbiljno da ti neko po kazni uzme do 10 odsto godišnjeg profita... Postoji još jedna stvar i ona meni dosta govori o tome kako razmišljaju veliki trgovci. Četiri meseca traje kako je pokrenut, za ta četiri meseca ja ne videh nijedno zrno pokajanja, ja ne videh da je krenulo neko ozbiljnije obaranje cena. Očigledno misle da oni nisu ništa pogrešno uradili.
A u Srbiji, upravo smo dali primer čokolade – Nemačka 300 dinara, a ovde 800 dinara, šlogirala se novinarka. Kako može? Ona velika čokolada... Pa naši ljudi putuju po svetu, kažu mi da je u Rimu, a tek u Milanu hrana jeftinija i do 30 odsto“, završava gospodin Ristić.