Biznis
22.11.2022. 12:05
Dragan Vesić

Kolumna

Legalizacija prostitucije - za i protiv

prostitucija
Izvor: Shutterstock

Prostitucija je stara koliko i svet – zato je valjda sinonim za nju najstariji zanat na svetu.

Legalizovana je u mnogim evropskim državama, ali na različite načine. Negde je legalna i zakonski regulisana kao u Nemačkoj, Austriji, Holandiji, Švajcarskoj, Grčkoj, Turskoj, Mađarskoj, i tamo su bordeli dozvoljeni.

Te države ubiru porez, prostitutke ne rade "na crno“ i imaju zdravstvene kartone. Cene su, naravno, manje, jer je ponuda veća, a opasnost od polnih bolesti je manja jer one idu na redovne lekarske preglede.

U drugim zemljama poput Belgije, Bugarske, Češke, Danske, Slovenije, Španije, Finske prostitucija je legalna, ali nije zakonski regulisana, što mu delimično dođe kao da je ilegalna jer nema sankcije, ali niti država ima korist. A prostitutke su prepuštene sebi jer rade na crno i nema zdravstvenih pregleda.

Taj model legalizovane, ali zakonski neregulisane prostitucije je besmislen jer se i tu otvara prostor za kriminal, odnosno za makroe, baš kao i tamo gde je ilegalna.

U Kraljevini Jugoslaviji, dakle do Drugog svetskog rata, prostitucija je bila legalna, a sada se kod nas vode polemike pro et contra: treba li je legalizovati ili ne.

Sa stanovišta morala, otkad je sveta, prostitucija svakako nije nešto što je moralno ispravno: za religiozne, ona je razvrat i blud, dakle greh, za ateiste, koji drže do univerzalnih moralnih vrednosti, ona je nešto nemoralno.

Ali, postoje vrednosti i postoje činjenice i ma koliko zatvarali oči pred činjenicama, utoliko gore, ne po činjenice, nego po one koji ih negiraju.

Prostitucija je činjenica kao što je činjenica da današnja epoha nema veze s moralom, pa je zato smešno kada se amoralni pozivaju na moral. Tada je reč o lažnom moralu, a ako imate u društvu neku činjenicu koja, sa stanovišta etike, nije moralna, ali je ne možete iskoreniti, onda je pametnije prihvatiti je i staviti u zakonske okvire.

Jer, ako je prostitucija legalna i zakonom regulisana, možete je držati pod kontrolom, ako nije, širom otvarate vrata korupciji i kriminalu.

Od toga nemaju korist ni država, ni prostitutke.

Naravno da država ne može da legalizuje kriminal, ali ga zabranom prostitucije, de facto legalizuje jer korist imaju kriminalci i korumpirani predstavnici zakona.

Pored onih koji su protiv legalizacije "najstarijeg zanata na svetu“, povremeno se oglase javne ličnosti i političke stranke koje se zalažu za legalizaciju prostitucije (naravno, na potezu su nadležne institucije).

Oni koji se zalažu za legalizaciju govore o licemerju, o lažnom moralu i o koristi države ako bi se sa ulica prostitucija preselila u bordele: država bi ubirala porez, a prostitutke bi bile zaštićene od nasilja.

Nemoralno bi, naravno, i dalje bilo nemoralno, ali bi bar bilo dekriminalizovano ako bi postalo legalno. Oni koji se zalažu za legalizaciju prostitucije potežu argument da prostitucija ne bi uništila porodicu i brak!? Zaboravljaju da ne možete uništiti ono što je već uništeno odnosno gotovo uništeno, jer u epohi gde razvodi imaju razmere pandemije i gde se promoviše sebičnost i egocentrizam kao vrhunac sreće ne možete govoriti o moralu, vrednostima i svetinjama: pojedinac je danas sam sebi svetinja.

Legalizacija prostitucije ne bi povećala prostituciju (oni koji nisu išli kod prostitutke, neće ići ni ako se legalizuje), nego bi je, naprotiv, smanjila jer ljudi vole zabranjene stvari – prostitucija ionako ne bi trebalo da bude kriminalno delo, jer nije, nego moralno nedelo, jer jeste, a pravo i moral nemaju dodirne tačke baš kao što ga nemaju pravo i pravda.

Hrišćani bi rekli da je prostitucija greh baš kao i preljuba.

Uostalom, u sekularnom društvu, švaleracije imate koliko hoćete i ona nije zabranjena, a ona je mnogo nemoralnija nego prostitucija: preljuba ponižava, ona je licemerna, prostitucija nije. Ona je samo posao koji ne degradira ženu (ni muškarca jer, u epohi rodne ravnopravnosti, imate i mušku prostituciju) ako ona dobrovoljno prodaje svoje telo i od toga živi.

Uostalom, mnoge žene, radi posla i karijere, spavaju s nekim moćnikom dobrovoljno. Pri tom niko ne spori da su mnoge žene izložene seksualnom mobingu na poslu – ucenama itd. – i svako normalan osuđuje nasilnike koji zloupotrebljavaju položaj: oni bi trebalo da odgovaraju pred zakonom koji bi trebalo da važi za sve.

Niko ne bi trebalo da bude nedodirljiv: ako su moćnici iznad zakona, onda u državi nema vladavine prava.

Anketa

Što se prostitucije tiče, bar kod nas stvari stoje ovako: ako je prostitutka elitna (starleta), zaradiće više za nekoliko sati nego kolumnista za nekoliko meseci. Ako nije baš elitna, opet će za nekoliko sati zaraditi više nego prodavačica za mesec dana.

Kad smo kod preljube, ona je, u biblijska vremena, bila jedini razlog za razvod braka. Danas su, u svetu bez ljubavi, razlozi banalniji: umesto da emancipovana žena lepo kaže da ne podnosi muža i civilizovano se razvede, ona ga prijavi policiji za psihičko zlostavljanje jer on gleda Ligu šampiona i pije "hajneken“ (umesto da pije "amstel“, na primer, u inat sponzoru) pa je na taj način zapostavlja odnosno zlostavlja – dakle, ona mu nije centar sveta. Zašto moderna žena to radi? Da bi sebe predstavila kao žrtvu, a njega kao nasilnika i psihopatu.

Ali, razvod nije tema, ni feminizam, nego prostitucija.

Dakle, "prijateljice noći“ imaju više morala nego udate žene koje varaju muževe, a glume fine, uzorne – takoreći čedne – i smerne supruge.

Naravno da postoji reciprocitet (ne zbog radikalnih feministkinja, nego zbog objektivnosti). Isto važi i za oženjene muškarce koji varaju supruge, a glume porodične ljude, starinski rečeno – domaćine. U takvom slučaju, bolje razvod nego preljuba.

Sad, ima tu jedan paradoks u vezi s radikalnim feministkinjama: po pitanju prostitucije, one su podeljene – lezbofeministkinje su protiv prostitucije jer se tu po njima radi o nasilju nad ženama, eksploataciji i degradaciji jer je žena svedena na seksualni objekat, dok heterofeministkinje nemaju ništa protiv prostitucije pošto ona omogućava ženi da bude samostalna, jaka, dominantna, nesputana patrijarhalnom tradicijom i kao takva može da izrazi svoje kreativne potencijale. Drugim rečima, ne krše se njena prava jer može da radi šta hoće.

Mediji, naročito tabloidi, puni su naslova o elitnoj prostituciji, koja je ekskluzivitet društvene elite. Povremeno privedu neku starletu zbog elitne prostitucije ne bi li se u javnosti stvorio privid borbe protiv prostitucije, pa je iz pritvora pošalju u rijaliti – narod prosto obožava takve tabloidne stvari: ne čita nego "guta“ te pikanterije, bilo da je reč o prostituciji, razvodima poznatih, skandalima sa estrade, i to mu je duhovna hrana: panem et circensas.

Zato imate rijaliti programe koji promovišu promiskuitet, prizemnu seksualnost i vulgarnost i nasilje jakih žena nad muškarcima: to se danas zove emancipacija. To što su "žrtve“ nasilja uglavnom pevači u pokušaju ne menja suštinu.

Tako je rijaliti postao azil za polusvet s kojim se gledaoci identifikuju – sa svojim idolima.

Suštinu uništenog sistema vrednosti ne menja ni to što živimo u epohi gde se mora biti prisilno srećan, što samo uvećava patnju ljudima od duha, koji žele nešto više od prizemnog, pukog hedonizma. Površno ne vodi do smisla i zato su oni neispunjeni, iznutra prazni, što za površne ne važi: njima je lepo. Prostitucije ima u svim epohama, a ovo je epoha bez duha i bez morala.

Ali, danas ima mnogo nemoralnijih stvari od prostitucije – nećemo biti moralniji ako ne legalizujemo prostituciju koja je stara koliko i svet.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
9°C
20.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve