PROBLEM KOJI TRAJE VEĆ 27 GODINA: Održana godišnja Skupština Udruženja vojnih beskućnika Srbije
Godišnja Skupština Udruženja vojnih beskućnika Srbije održana je danas u Domu ratnika u Beogradu.
Skupštini pored članova Udruženja prisustvovali su i gosti iz Ministarstva odbrane, načelnik uprave za tradiciju, standard i veterane, pukovnik Slađan Ristić; iz Generalštaba vojske Srbije, potpukovnik Zeković Željko; predstavnik Udruženja vojnih penzionera Srbije, general potpukovnik, Ljubomir Draganjac; predstavnik Kluba generala i admirala, general potpukovnik Milomir Miladinović; predstavnik SUBNOR-a Srbije, general Vidosav Kovačević; predstavnik penzionisanih podoficira Srbije, potpukovnik Jevtić Branislav i prijatelji Udruženja, general Božo Novak, general Ljubomir Bajić, pukovnik Aleksandar Mihajilović i Saša Jeremić predstavnik Pokreta Snaga Srbije BK, predstavnici SNS, podpredsednik Milenko Jovanov i poslanik SNS u Skupštini AP Vojvodina, Đedovac Aleksandar.
Foto: Udruženja vojnih beskućnika
Inače, ove godine se navršava i 20 godine postojanja Udruženja vojnih beskućnika Srbije koje okuplja penzionisane doktore nauka, magistre, pilote, lekare, inženjere i ljude različitih zanimanja i specijalnosti koji su značajni za Vojsku Srbije.
Na jubilarnoj dvadesetoj Skupštini Udruženja, opet su se čuli isti problemi i isti vapaji za oduzetim domom.
Foto: Udruženja vojnih beskućnika
" I dalje smo smešteni u različitim vojnim kolektivnim centrima zatvorenog tipa, gde su nam maksimalno ograničena sva ljudska prava. Stanujemo u uslovima nedostojnim čoveka, a što je najstrašnije i u kućama od azbesta koji je zabranjen u izgradnji zbog kancerogenog dejstva. Samo u Beogradu ima 11 ovakvih kolektivnih centara. Jedno od njih je Sportsko rekreativni centar Surčin u kome odavno ne postoji ni ulično osvetljenje, a prva prodavnica i prva apoteka udaljeni su najmanje 5 km. Međutim, ni do njih nije lako doći zbog nedostatka autobuske linije, pa naša deca
i stari po zimi i kiši veći deo puta pešače do škole ili prodavnice. Jedan od centara je i Hotel Bristol gde „stanovnici“ čekaju na iseljenje zbog gradnje Beograda na vodi, a niko ne zna gde će oni otići, ističe Vlado Đukić, predstavnik Udruženja vojnih beskućnika.
Skupština počinje od 9 minuta i 30 sekundi
On podseća da još 1991. i 1992. godine, na osnovu Rezolucije Saveta bezbednosti broj 752 i po Naredbi najviših
državnih i vojnih organa premešteni smo sa teritorija republika bivše SFRJ u Republiku Srbiju.
Foto: Udruženja vojnih beskućnika
" Preko Mininstarstva odbrane država je bila u obavezi da našim porodicama obezbedi dom. Umesto toga ultimativno su nam uzeli našu imovinu i oduzeli Ustavom zagarantovana prava. Ministarstvo odbrane ne pokazuje dobru volju da za još 2.648 svojih pripadnika i njihovih porodica, u duhu Ustava i Zakona Republike Srbije, obezbedi dom i zdrav život. Mi i naše porodice smo postali vlasnišvo Ministarstva odbrane. Takav neljudski kolektivni smeštaj, protivzakonito plaćamo i do 30.000 dinara mesečno kroz struju i ostale dažbine koju ne plaćamo kao i ostali građani EPSu i drugim nadležnim preduećima, već Vojsci Srbije. Iako smo napustili svoje domove i došli u Republiku Srbiju sa zavežljajem, nikada nismo imali status izbeglih lica. S druge strane, onemogućeni smo da budemo i ravnopravni sa ostalim građanima Srbije, naglašava on.
Na Skupštini je takođe doneseno više odluka i zadataka, a najvažniji zadatak je:
Konačno rešavanje stambenog pitanja do poslednjeg vojnog beskućnika, u duhu Ustava i zakona, a glavni cilj ovog Udruženja je da se konačno ugasi.