INTERVJU ADVOKAT DARMANOVIĆ: Policija i tužilaštvo se nijesu miješali u svoj posao

Advokat Budimir Darmanović, koji je zastupnik oca i brata ubijenog Duška Jovanovića kaže za "Ekspres" da razloge što se za 15 godina od zločina, izuzev Damira Mandića koji je pravosnažno osuđen, nije došlo do ostalih učesnika, ni do nalogodavaca, treba tražiti u lošoj istrazi i lošem radu državnih organa u Crnoj Gori.
Što bi naš narod rekao, državni organi u Crnoj Gori (policija i tužilaštvo) "nisu se miješali u svoj posao ili nisu htjeli da se miješaju u svoj posao". To je po meni jedini razlog što je zločin ostao nerasvijetljen.

Koje su Vaše glavne primedbe i zamerke na vodenje istrage i sudski postupak?
"Više puta sam isticao da je jedan od najvećih nedostataka u radu policije to što službena zabilješka koja je sačinjena prilikom iskaza Damira Mandića u policiji, nije potpisana od strane inspektora koji su tada vodili razgovor sa Mandićem, nije pečatirana niti je zavedena u djelovodni protokol jer bi samo tako bila validan dokaz na sudu. Napominjem da je Damir Mandić prilikom tog saslušanja priznao izvršenje krivičnog djela i označio osobe koje su bile sa njim. Što je još gore, a prema navodima Komisije za istraživanje napada na novinare, te zabilješke sada i nema, jednostavno je nestala. Da li je ovo sve slučajnost ili nečija namjera da se ovaj zločin nerasvijetli ostavljam na razmišljanje kako stručnoj, tako i laičkoj javnosti. Ono što napominjem, da postupak nisu vodili neiskusni operativci već ljudi sa dužim radnim iskustvom a po vokaciji diplomirani pravnici ili kriminolozi. Da je urađeno ovako kako navodim siguran sam da bi na optuženičkoj klupi za ubistvo Duška Jovanovića sjedjelo još optuženih."

Da li svi ti propusti i opstrukcija postupka ukazuju da je vlast ili neko blizak vlasti bio umešan u zločin ili je imao neki drugi interes da se ne dođe do svih učesnika u ubistvu?
"Duško Jovanović je bio javna ličnost. Prije ubistva narodni poslanik u Skupštini Crne Gore i to kao član opozicione partije SNP-a, koja je nastala razdvajanjem od tada jedinstvene vladajuće partije DPS. Jovanović je bio jedan od najžešćih kritičara vlasti, a bio je u momentu ubistva suvlasnik dnevnog lista „Dan", u čijim tekstovima su se žestoko kritikovale sve anomalije u crnogorskom društvu. Znači, Duško Jovanović nije bio narko-diler i motive njegovog ubistva, a što je jasno i studentima prve godine Pravnog fakulteta, treba tražiti u njegovim naprijed navedenim aktivnostima. Da li je on smetao ljudima iz vlasti ili ljudima koji su ekonomski jaki a bliski vlasti, o tome kod ovako aljkave istrage možemo samo da nagađamo. Ali, po meni, motive Duškovog ubistva treba tražiti u njegovim redovnim aktivnostima i djelatnostima koje sam naveo."

Zašto, po Vašem mišljenju, nisu otkriveni naručioci ni motiv ubistva?
"Na sve naše pisanije i primjedbe u toku istražnog postupka nismo dobili nikakve odgovore iako su primjedbe bile brojne. Motiv je jasan, Duško Jovanović je likvidiran jer je bio jedan od žestokih kritičara vlasti. Očito da je država zatajila u ovom slučaju pa se postavlja opravdano pitanje da li su policija i tužilaštvo bili sposobni da vrše svoj posao ili nisu htjeli da rade kako treba?"

Pričalo se da je Duško Jovanović bio praćen i prisluškivan od strane SDB uoči ubistva. Tužilaštvo je zatim demantovalo da je Jovanović imao dosije, ali je sadašnji premijer Duško Marković, tada šef ANB u sklopu te priče izjavio da je Služba imala saznanja da je Jovanoviću bila ugrožena bezbednost. Marković je zbog toga dao izjavu u tužilaštvu. I šta je na kraju istina? Zašto Jovanović nije bio zaštićen, ako su postojale te informacije?
"Duška Jovanovića su prije ubistva, u ulazu zgrade u kojoj je stanovao, napala trojica napadača. O tome je obaviještena policija. Za vrijeme dok je ministar unutrašnjih poslova u Crnoj Gori bio Andrija Jovićević, Duško Jovanović je imao zaštitu, a tu činjenicu saopštio je Andrija Jovićević kada je saslušavan na glavnom pretresu u svojstvu svjedoka pred Višim sudom u Podgorici. Poslije toga, kad Jovićević više nije bio ministar unutrašnjih poslova, koliko sam ja upoznat, Duško Jovanović nije imao zaštitu. Zašto ako, kako Vi u pitanju tvrdite, da je premijer Marković istakao da je Služba imala saznanja da je Jovanoviću bila ugrožena bezbjednost, to je pitanje za nadležne organe u Crnoj Gori, a javnosti ostavljam neka donese svoj sud."

Milo Đukanović je javno izjavio da su za smrt Jovanovića krive srpske bezbedonosne i obaveštajne službe u vreme Vlade Vojislava Koštunice. Da li je ta izjava proverena?
"To je čisto politikanstvo i kao profesionalac i čovjek iz struke uopšte ne želim da se bavim takvim izjavama pa makar one bile izgovorene i od prvog čovjeka u državi Crnoj Gori. Mislim, da je ovakva izjava nezbiljna kod činjenice da je život izgubio mladi čovjek, poslenik javne riječi, a državni organi u Crnoj Gori gotovo ništa nisu uradili na rasvjetljavanju ovog zločina. Rad, odnosno nerad državnih organa je ono što treba da brine gospodina Đukanovića u konkretnom slučaju."

Godine 2014. pojavila se osoba koja se tužilaštvu ponudila kao zaštićeni svedok. Šta je bilo sa tom osobom, ko je ta osoba, da li je dala izjavu, koliko je ta izjava bila verodostojna?
"Kao punomoćniku oštećene porodice Jovanović, danom pravosnažnosti presude osuđenom Damiru Mandiću, moje aktivnosti u ovom predmetu su prestale. Kako u međuvremenu nije procesuiran postupak ni protiv koga drugog, ja nisam imao nikakvog kontakta sa tužilaštvom, a u vezi zaštićenog svedoka me niko nije obavještavao."

Podneli ste krivične prijave protiv policajaca za zloupotrebe tokom istrage. O kakvim zloupotrebama se radi? Kako su okončani ti postupci?
"Nisu bile u pitanju krivične prijave već smo koleginica Božović i ja predočavali tužilaštvu brojne primjedbe o radu policije i inspektora koji su bili uključeni u taj postupak. Predlagali smo njihovo saslušanje pred Višim sudom u Podgorici i neki od njih su saslušavani i davali iskaze. Tužilaštvo nije našlo da su se u njihovim radnjama stekli elementi bilo kojeg krivičnog djela i kao što je poznato ni protiv koga nije pokrenut krivični postupak."

Postojala je preporuka da se angažuju inostrani stručnjaci koji bi uradili istragu istrage atentata. Zašto do toga nije došlo?
"To je bila preporuka Komisije za istraživanje napada na novinare čiji je predsjednik gospodin Nikola Marković, zamjenik glavnog i odgovornog urednika u dnevnom listu „Dan" i koliko znam ta preporuka nije prihvaćena. Takav odnos državnih organa me ne čudi jer što bi rekao naš narod „sebi bi uskakali u stomak" jer bi tada neko treći mogao da utvrdi sve propuste i manjkavosti rada državnih organa, prevashodno policije."

Ostala je sporna uloga Vuka Vulevića, kao učesnika zločina. Zašto? Po Vašim podacima kakva je bila njegova uloga u atentatu?
"Kako navode čelnici državnih organa postupak rasvjetljavanja ubistva Duška Jovanovića još traje tako da ne bih se izjašnjavao u tom pravcu u dijelu da eventualno ja ne ugrozim tok istrage. Ali ću Vam predočiti jednu činjenicu da je predsjednik Komisije za istraživanje napada na novinare, gospodin Nikola Marković, izjavio da je Više tužilaštvo u Crnoj Gori Institutu u Visbadenu - Njemačka dostavilo uzorke druge osobe, a ne Vuka Vulevića, ali je viša državna tužiteljica Vesna Jovićević to demantovala."

Po Vašem mišljenju, koliko je danas ugrožena sloboda izražavanja u Crnoj Gori i da li na takvo stanje ima uticaj to što ubistvo Jovanovića nije rešeno?
"Treba pročitati samo izvještaj Evrospke komisije u kome je jasno naznačeno da je danas u Crnoj Gori ugrožena sloboda izražavanja, da se poslenici javne riječi napadaju, slučaj Olivere Lakić itd. Sigurno da nerasvjetljavanje ovog zločina jeste vjetar u leđa kriminogenim strukturama za napade na poslenike javne riječi."