Urbane legende
Uloga Gavra Mašanova u svjetskoj revoluciji
Bilo je to 1905, dvor kralja Nikole, gospodara Crne Gore. Stigla je vest da je Rusija odlučila da postane ustavna monarhija. Kralj Nikola sedne i napiše Ustav. Izađe na terasu i obrati se okupljenim Cetinjanima.
"Đeco moja, moji Crnogorci, evo, poklanjam vam moje najmilije čedo – Ustav. Od sada nismo obična, već ustavna monarhija."
Posle mesec dana stignu tri crnogorska studenta iz Srbije kod gospodara. On ih primi, a oni kažu: "Došli smo da osnujemo Socijalističku partiju Crne Gore."
"Ako, đeco, ako, mi smo ustavna monarhija. Eto vam Zetski dom, pozorište, pa osnivajte partiju."
"Ali mi hoćemo da vas rušimo!"
"Samo rušite!"
Kad su otišli, pozove kralj svoje perjanike (policiju) i kaže: "Ne mogaše nam ništa Turci na Krusima, Fundini, Carevom lazu, Vučjem Dolu, ali će nam ova nesretna demokratija doći glave. Nego, sjutra svi u civilnu robu i da mi demokratski izvičete Gavra Mašanova, kapetana perjanika, za predsjednika socijalista."
Gavro Mašanov bio je visok dva metra i deset. Imao je glavu na koju nijedna crnogorska kapa nije mogla stati. Brkove do toka.
Kad se na skupštini pojavio, čak su i nesretni studenti iz Srbije istina nevoljno glasali za njega.
Kako je funkcionisala ta Socijalistička stranka Crne Gore nema pisanih podataka sem vesti u "Glasu Crnogorca" da je osnovana. I to na naslovnoj strani.
Gavro je imao samo jednu muku. Žena mu je rodila sedam kćeri i sina jedinca.
Kad mu je sin jedinac poginuo na Tarabošu, vratio se na svoje imanje u Ćor Budžak na Durmitoru i nikad više bradu obrijao nije.
Prošlo je od tada četrdeset godina. Te 1945. uhvate partizani na Zidanom Mostu Gavra Mašanova sa bradom do sedmog rebra i kokardom na kapi. Oće da ga strijeljaju. Đed Gavro izvadi člansku kartu br. 1. Socijalističke partije.
Ne samo viđen, već i mudar je bio Gavro Mašanov.
"Zar ćete ubiti najstarijeg crnogorskog socijalistu?"
"Mogo bi se od njega napravit neki crnogorski Dimitrije Tucović", misli komesar.
Odluče da ga obriju i pošalju za Beograd.
"Glavu dajem al’ bradu ne dajem. Nosim je za sinom jedinkom, a ne zato što sam se uputio u Italiju da zapalim gospodaru svijeću na grobu i da se sa njim oprostim."
Nevoljno komesar koji je već najavio dolazak najstarijeg crnogorskog socijaliste u Beograd pristane.
Spreme Gavra u Beograd u agitprop kod Đilasa.
Naspe mu Đido rakiju pa pita: "Dobro, đede Gavro, kakav je bio taj program socijalista?"
A đed Gavro, ohrabren, digne drenovu štapinu od koje se nije odvajao i zakukuriječe: "Kakav program, kakav program!? Kako gospodar kaže!"