Nova knjiga Vedrane Rudan "Kao da me ima"

Ovo nije klasična zbirka priča, već svojevrsni autorski „best of“ – širok i vrlo ličan presek tema koje su je se ticale, svojevrsni rezime njenog višedecenijskog pisanja: od društvene i feminističke provokacije do vrlo intimnih tekstova o porodici, prolaznosti i smrti.

Knjigu tekstova koji su objavljivani u Feral tribjunu, Nacionalu, na njenom blogu, otvara rečenica: „Ja sam carica, ostat ću carica uvijek i zauvijek“. Tekstovi odišu njenim prepoznatljivim glasom, koji istovremeno ume da bude vulgaran, duhovit, brutalan, političan, dirljiv i duboko ličan.

Kako je u predgovoru knjizi istakao Vedranin sin Slaven, početkom 2026. godine predložio joj je da pripreme zbirku najboljih tekstova: „Složila se da je to dobra ideja, zastala na trenutak i dodala: ’To će se dobro prodavati kad umrem.’ Tada joj nisam rekao da sam imao i skriveni motiv. Naime, mama je prije svega voljela pričati o poslu. Na kojem tekstu je radila, koji je bio zaplet sljedeće knjige, što je planirala za nastup na TV-u, gdje su bile dogovorene promocije… Ali u tom trenutku već se dvije godine borila s neizlječivim rakom. Razgovori su nam kružili oko uvijek istih tema: ’Kako si, kad ti je sljedeći tretman, piješ li dovoljno vode?’ Nova knjiga dala nam je zdraviju temu od zdravlja.“

Knjiga obuhvata tekstove nastajale od kasnih devedesetih do 2026. godine, iz različitih faza njenog novinarskog, kolumnističkog i književnog rada. Teme su bliske širokoj publici – ljubav, brak, majčinstvo, porodica, starenje, bolest, smrt, muškarci i žene, ali i politika i društvo.

Emotivna završnica daje zbirci posebnu težinu – uz karakterističnu ironiju i crni humor, kasniji tekstovi otvaraju vrlo lične teme bolesti, umiranja, porodice i oproštaja, pa knjiga dobija i karakter svojevrsnog autorskog testamenta.

Kako je istakla Vedranina dugogodišnja bliska prijateljica i književna kritičarka Jadranka Pintarić, „naravno da je ima, i bit će je. Usprkos tvrdnji da su svi zamjenjivi, rijetki nisu – ona je takva, jedinstvena, dovoljno je reći: Vedrana. Njezina su brutalna ticala secirala sve naše patologije, intimne i javne. Slavenov izbor maminih antologijskih tekstova, uz njezin blagoslov, ostaje opomena o tome tko/što/kakvi smo dok postoji to u čemu živimo. 

Tatjana Mandić Rigonat ističe da je znak uzvika bio pratilac u svemu što je na umetničkoj i medijskoj sceni Vedrana decenijama stvarala: „Kao književnica, performerka, novinarka, bila je ona vrsta prestupnice, koja se usudila da govori o najosetljivijim temama, originalno, hrabro, slobodno, istinito, do suza duhovito, jezički-stilski provokativno i slikovito. ’Kao da me ima’, njeni odabrani tekstovi, post mortem nastavljaju ’Ples oko Sunca’, život Vedranin. Onaj, koji se ne miri sa ravnom linijom srca.“

I Severina se svrstava u red poštovalaca Vedrane Rudan: „Oduvijek je pisala životno i uvjerljivo, uvijek iz ženske perspektive. O onome o čemu se uglavnom šutjelo, a nju je baš bilo briga. Nije bilo teško poistovjetiti se s njezinim energičnim ’propovijedanjem’ ženskih svakodnevnih realnosti, a zapravo upornim zazivanjem ženske emancipacije. Znala je kako razgolititi sve licemjerje frustriranog i posljedično bijesnog malograđanskog patrijarhata. Zato ćemo se sigurno vraćati njezinoj ne samo književnoj ostavštini već i snažnim porukama o osvještavanju vremena i područja u kojem živimo.“ 

Novu knjigu Vedrane Rudan „Kao da me ima“ možete pronaći od četvrtka 29. oktobra u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs i na sajtu laguna.rs.