"Voli me..."
O čemu piše Mira Furlan u svojoj autobiografiji
Autobiografija čuvene glumice Mire Furlan pod nazivom "Voli me više od svega na svijetu" objavljena je u Srbiji, zahvaljujući izdavačkoj kući "Booka" iz Beograda.
Autorka u ovoj emotivnoj knjizi uvodi čitaoce u lični svet, u svoje intimne drame i razmišljanja, opisujući život i karijeru pune uspona i padova.
Otvoreno ranjiva i samokritična, Mira Furlan bez zadrške i ne štedeći nikog govori o svom životu, o licu i naličju slave, o razočaranjima i nepravdama koje je doživela, o emigrantskom životu, kao i o sunovratu demokratije i ideala u današnjem svetu.
Dobitnica dve "Zlatne arene" na Filmskom festivalu u Puli, istovremeno oživljava vreme koje je nestalo u ratu, generaciju i pojedince koji su verovali u bolji i srećniji svet i za koje, naročito ako su bili nadnacionalni kao glumica, na početku sukoba u bivšoj Jugoslaviji, više nije bilo mesta u novim državama.
Kako navode iz izdavaštva "Booka", u pitanju je veoma emotivna, moćna proza, uz visprene, duhovite i cinične uvide, više je od obične autobiografije - ona je svedočanstvo o osećanju nepripadanja, o tome šta znači biti žena u ovom svetu i o snazi koju bezuslovna ljubav pruža.
Knjigu otvara pismo Mire Furlan svom sinu Marku: "Da li pišem ovu knjigu za tebe? Da bi ti mogao razumjeti što se dešavalo prije tebe? Kako bi mogao proviriti u daleki, davno nestali svijet iz kojeg su potekli tvoji roditelji? Da li uopće želiš znati nešto o tome? Da li ti treba ta teška prtljaga, prtljaga koju tvoja majka vuče sa sobom cijeli svoj život, ne nalazeći načina da je bar načas odloži? Ili pišem za sebe, sebi? Zašto? Da li zato da "bolje razumijem samu sebe" pokušavajući detektirati skrivenu "priču" u raštrkanom, nelogičnom, kaotičnom narativu svojega života?“.
Mira Furlan (1955-2021), filmska i pozorišna glumica, rođena je u Zagrebu i sa 22 godine diplomirala je na Akademiji dramskih umjetnosti u tom gradu, te ubrzo dobila stalni angažman u Hrvatskom narodnom kazalištu.
Afirmaciju je stekla ulogom Kate u seriji "Velo misto" (1980), a dve "Zlatnearene"je osvojila za najbolju glumicu u filmovima "Kiklop" (1983) i "Lepota poroka" (1986).
Svetska javnost je upoznala Furlan u filmu Emira Kusturice "Otac na službenom putu", koji je osvojio Zlatnu Palmu u Kanu 1985. godine.
Imala je veoma zapaženu karijeru i nezaboravne role u filmovima - "Braća po materi", "U raljama života", "Za sada bez dobrog naslova", serijama "Bolji život", "Smogovci", "Putovanje u Vučjak".
Krajem 1991. sa suprugom, režiserom Goranom Gajićem, emigrirala je u SAD, gde se istakla ulogama u popularnim američkim TV serijama "Vavilon 5" i "Izgubljeni" (Lost).
Glumila je u brojnim američkim predstavama i filmovima, a od početka novog milenijuma i u ostvarenjima i pozorištima u zemljama bivše Jugoslavije (filmovi "Cirkus Kolumbija" (2010) Danisa Tanovića, "Turneja” (2011) Gorana Markovića, gostovanje u seriji “Vratiće se rode” (2008) svog muža Gorana Gajića).
Preminula je iznenada od kraće bolesti, 20. januara 2021. godine u Los Anđelesu.
Autorka je drame "Dok nas smrt ne razdvoji" koja se duže vreme igra u JDP-u u režiji Predraga Mikija Manojlovića, a takođe je objavila i knjigu kolumni "Totalna rasprodaja" (2010), koje je pisala za hrvatski list "Feral tribjun".
Autobiografiju "Voli me više od svega na svijetu" posthumno je objavio njen suprug.