Scena
27.08.2024. 23:05
Nebojša Jevrić

Kolumna

Urbane legende: Glava

Knjiga
Izvor: Shutterstock/Anelina

Jurodivi Osman je pred zoru stigao u srpsko selo na visoravni između Jahorine, Treskavice i Bjelašnice.

Na obali kanjona reke, sa toliko vodopada da uvek penuša – Bijele.

Zakucao na vrata prve kuće: "Morate bježat. Sve će vas poklat."

I izgubio se u mraku.

Sutradan je celo selo saznalo za to. Skupali su se da vijećaju.

"Nikom ništa nismo učinili. Ma pustite avetnog Osmana."

Selo je bilo malo. Starinsko. Neke kuće još sa zemljanim podom. Ko bi njih palio.

Sutradan se Osman opet obnoć pojavio.

Ni tad mu nisu verovali.

Kad se treće noći vratio, krenuo je zbeg:

"Stigli neki muhadžedini!", uplašeno je mumlao Osman.

Ostao je samo Miloš. Miloš je bio čovek u godinama koji je čitav život proveo među ovcama. Više se družio sa ovcama nego sa ljudima. Svakoj je ime znao. Po majci jagnjad prepoznavao.

Selo je spaljeno, a Miloš zaklan.

Ana, Miloševa kćerka, živjela je u Aerodromskom naselju gde su se vodile najžešće borbe.

U prvim borbama poginuo joj je muž.

Izbegla je u Borovo Selo sa dvoje dece.

Posle "Oluje" rekla joj je svekrva:

"Kćeri, evo ti broj telefona od Marinkovića Svete i Vere. Kod njih smo bili u izbeglištvu četrdeset treće. Kad je napala Francetićeva ordija, uspeli smo da pređemo Drinu. Oni su nas primili. Imaju kuću u Nišu."
 

Ana se javila i sa druge strane žice se začuo glas:

"Dugo mi čekamo da nam se javite. Mislili smo da ste svi mrtvi. Dolazite."

I Ana je sa decom krenula.

Kao da su došli u svoju kuću. Kao kod roda najrođenijeg, priča mi kroz suze.

Vratili su se tek kad je bilo gotovo.

Sin je završio fiziku i sad radi kao profesor. Dobio decu.

Ana je odlučila da kuću u selu deset kilometara od Sarajeva koje je pripalo Federaciji obnovi. U selu sad ima šest dimova, ali su skoro svi stanovnici rasuti širom Zemljinoga šara napravili vikendice i kuće.

Milošev leš nisu našli.

Obnovila je i Ana kuću. Mučilo je to što nije znala gde je očev grob. Gde su mu kosti. Jesu li ih raznijeli gladni vuci kojih je tu pod planinom uvek bilo. Što nema gde da se za ocem isplače. Da mu sveću zapali.

A onda je jedne noći usnila san.

Sanjala je Miloša. Izgledao je kao živ. Umesto glave bila je crna mrlja.

„Gde si, tata?“ Ipak ga je prepoznala.

„Tu sam, pod podom“, rekao je i ona se u znoju probudila.

Pod je bio nekad zemljani i ona je tražila da skinu patos i da kopaju.

Komšije i rođaci su je odgovarali.

"Đe ćeš, bona, pod razvaljivat."

Ali bila je uporna i nije odustala.

Našli su ga kraj kućnog praga. Tu ga je trećeg dana Osman ukopao. Ali glave nije bilo.

Sahranili su ga na seoskom groblju.

Danas je bio prvo parastos poginulim u kapeli na groblju, a onda teferič pod šatorom.

I kolo je igralo.

Tri žene. Najmlađa Dana šezdest pet, najstarija bakica sa štapom i zabrađena crnom maramom na plus pedest. Federacija.

Muziku su svi naručivali, ali ni "Tamo daleko", ni "Vojvodo Sinđeliću", a da ne govorimo o dunjama u fioci se nije čulo.

Sutradan sa Urošem Umčarskim, pesnikom koji je o Bijeloj napisao knjigu, prelepu knjigu, preko Trnova, Miljevine, Sutjeske, Bileće, Gackog, Trebinja na plus pedeset pet bez klime u tuđem autu stižem na more.

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
heavy intensity rain
14°C
18.04.2025.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve