Aktuelno
Đoković na Vimbldonu: Čitač i Supermen
Novak Đoković, uprkos tome što je to većina želela, a on sam najviše, nije osvojio Vimbldon.
Da jeste, bio bi to njegov osmi trijumf na verovatno najprestižnijem teniskom turniru planete. Nije uspeo. Ovogodišnje londonsko finale izgubio je od 16 godina mlađeg Karlosa Alkaraza 3:0 u setovima.
Španac je igrao atomski tenis, Nole jednu od najlošijih, ako ne i najlošiju partiju u karijeri. Misli se na finalne grend slem mečeve.
“Alkaraz je bio bolji od početka do kraja, igrao je kvalitetnije, bilo je neizbežno da pobedi. Nije mi dozvoljavao mnogo lakih poena na servis, dobro me je čitao, igrao raznovrsno.
Nikada ga nisam video da servira tako brzo. Jednostavno, nadigrao me je“, ispričao je Nole posle okršaja na zelenoj travi londonskog i svetskog hrama tenisa.
Bez žurbe, nije ovo kraj jedne čudesne sportske karijere. Nole je nameren da igra i dalje.
“Olimpijske igre u Parizu i ovogodišnji US open su glavni ciljevi, nadam se da ću biti na svom najboljem nivou na tim turnirima“, saopštio je u Londonu svetski “broj dva“.
Da li hoće? Uprkos godinama i povredama, on to može. Uostalom, njegova volja za pobedom je neuništiva od trenutka kada je uzeo reket u ruku.
Mentalno je i dalje tri koraka ispred svih, ne jednom se u meču ili između mečeva vratio iz mrtvih i zaseo na pijedestal savršenog dovodeći rivale na prag ludila. Jednako i publiku. Ili deo tribina.
Na kraju je ispalo da je njegov najveći greh to što “ne puca“ kad drugi dižu ruke od svega, što pobeđuje i kad su svi ubeđeni da je poražen, što najbolje i najsigurnije igra kad je najbitnije. Ali ni tenis mu nije minus.
Federer je imao ovo, Nadal ono, a Đoković je svoju eru učinio slavnom između ostalog i zato što ima najbolji ritern u istoriji ovog sporta i što je ako ne najbolji, a ono jedan od najboljih defanzivaca koje je tenis ikada imao.
Sasvim zasluženo od čoveka koji je promenio hemijsku strukturu muškog tenisa i dogurao do najboljeg svih vremena.
Svestan je Novak, međutim, da u ovom času malu prednost imaju Siner i Alkaraz. Mnogi baš u njima vide njegovog naslednika. Ali zar se to pre nekoliko sezona nije govorilo i za Zvereva, odnosno Medvedeva.
Zato polako. I on sam tvrdi da su ove godine Italijan i Španac ubedljivo najbolji. U sezoni koja traje osvojili su između ostalog i sve grend slemove. Janik Siner Australijan open, a Alkaraz Rolan Garos i Vimbldon. Novakova nova grend slem šansa je US open.
“Kako bih imao šansu da ih pobedim na OI ili na US openu, moraću da igram mnogo bolje i da se bolje osećam. Radiću na tome, imao sam već takvih iskustava. Obično ojačam i izdignem se kada naiđu prepreke“, podsetio je Novak Đoković.
On može sve. Najviše kad je zdrav. Upravo zbog toga je kod onih koji ga ne vole okarakterisan kao “nepodnošljiva veličina“. A da je prvi svih vremena ‒ jeste.
Profesionalnu karijeru započeo je 2003. godine. U međuvremenu osvojio je 24 grend slem turnira i postavio brojne rekorde koji su za mnoge profesionalne tenisere nedostižni.
U junu 2006. Đoković je prvi put bio nosilac na ATP turniru. Iste godine osvojio je i prvu titulu u karijeri. Već naredne, dakle 2007, izborio je mesto među prvih deset na ATP listi.
Ostalo je upamćeno da je te iste godine osvojio i svoj prvi masters, odnosno da je u septembru 2007. prvi put stigao u grend slem finale. Samo nekoliko meseci kasnije, u januaru 2008, Đoković je u Melburnu osvojio prvu grend slem titulu. U finalu Australijan opena nadigrao je sa 3:1 u setovima Francuza Žo-Vilfrida Congu.
U međuvremenu postao je najbolji sportista sveta svih vremena. Prethodno i najbolji teniser. Ovo drugo mu mnogi nikad nisu i nikad neće oprostiti. Posebno oni koji iz ovog ili onog razloga obožavaju Federera i Nadala.
Zbog njih, ali i nekih drugih razloga Nole je apsolutno nezasluženo prigrabio i titulu najneomiljenijeg tenisera, odnosno lošeg momka.
Pitanjem zašto je to tako najviše su se, čini se, bavili Amerikanci, takođe i Englezi. Njihovi teniski eksperti, znani i kao najveći Novakovi mrzitelji, podsetili su da je teniski svet i pre Đokovića imao, kako kažu, nevoljene igrače.
Publiku su ili deo publike do ludila dovodili jedan Džimi Konors, takođe Ilija Nastase i Džon Mekinro, na kraju u Andre Agasi. I sve njih je za sve bilo baš briga.
Đoković, međutim, nije iz tog filma. Ispostavilo se da je zapravo njegov najveći problem što on mrzi što ga mrze. Ipak, i tako nevoljen nije završio na stranputici. Mržnju drugih prema njemu pretvorio je u ubojito oružje protiv svih, odnosno u čudesnu motivaciju da bolje igra i tako pobeđuje.
Kad mu ništa nisu mogli kao teniseru, uperili su prstom u njega kao čoveka. Nemušto i tendenciozno.
Podsmešljivo su komentarisali Novakovu priču da je kao dete morao da preživi NATO bombardovanje, zatim i da kao igrač pravi gafove nedostojne tenisera šampiona, počev od toga da ničim izazvan imitira rivale, navodno galami na skupljače loptica, lomi rekete ili se nedžentlmenski ponaša kada u toku meča uzima medicinske tajmaute.
Golgotu je preživeo i u vreme kovida. Njegovo pravo da se (ne) vakciniše svrstalo ga je među antivaksere uz zabranu da ne može da igra neke turnire.
Na udaru je bila i njegova porodica zbog neprimerenog ponašanja. Pre svih otac Srđan kome je licemerni svet zamerio što se mašući ruskom zastavom fotografisao sa motociklistima koji podržavaju Vladimira Putina.
O Novaku Đokoviću kao humanisti nisu nikada pisali. Činili su sve i da maksimalno potcene i izvrnu ruglu njegovu ideju da slabije rangirani teniseri dobiju više novca.
Nisu pisali ni o tome koliko je ozbiljan i odgovoran kao porodični čovek ili koliko jezika priča. Za njih je uglavnom bio samo razmetljivi Srbin.
Novak se izdigao iznad svega. Toliko da su sada na njegovoj strani čak i oni koji su ga koliko juče kritikovali.
“Možda ga sad ne vole, ali za pet ili deset godina svi će ga voleti i govoriti kako im Novak nedostaje, pa eto, barem se tome može radovati“, uveren je legendarni Džo Mekinro.
Teniski SUPERMEN. Tako je o njemu, iskreno i bez grama kurtoazije, u španskim medijima pričao pre i posle Vimbldona niko drugi nego Alkaraz. Novak nije uspeo da ga mnogi vole, ali očigledno jeste da ga teniski svet poštuje. S razlogom.
Đoković je već danas deo istorije ove igre.
Za sva vremena upamtiće ga i kao aktera najdužeg grend slem finala, prvog grend slem finala dobijenog u taj-brejku, čoveka sa najmanje izgubljenih grend slem polufinala, po prvoj vimbldonskoj pobedi u finalu nakon spasavanja meč lopte, po tome što je najviše od svih trijumfovao na grend slem turnirima ili...
Ili po najvećoj zaradi u karijeri, najviše novca prihodovanog od turnira tokom jedne sezone, najdužem spisku uzastopnih trijumfa na mastersima, najdužem boravku na prvom mestu ATP liste... Verovatno i po tome što je u smiraj karijere uspeo da osvoji i 25. grend slem titulu, odnosno zlatnu olimpijsku medalju.