Sport
25.12.2022. 15:00
Zoran Šećerov

Katar 2022

Mesijev ples sa zvezdama

Leo Mesi 25. 12. 2022.
Izvor: EPA / FRIEDEMANN VOGEL

Do juče se u fudbalskoj azbuci slovo M čitalo kao Maradona. Od juče u toj istoj azbuci M je Mesi, a koliko sutra biće Mbape. Tek da se zna, ovaj poslednji, zvanično prvi strelac Mundijala 2022, u katarskom finalu je postigao tri gola.

I to je jedna od magija fudbala, to da besmrtni i nenadmašni, poput Pelea, Ronalda ili Zidana, jednog dana budu nadmašeni.

"Svako ima taj mali san kada je mali. Osvojio sam puno toga u karijeri, ali mi je titula svetskog prvaka nedostajala. Sada je i taj san dosanjan“, izjavio je Lionel Mesi posle katarskog finala sa Francuzima.

Bog je Mesi. Naravno, fudbalski. Tako, posle svega onoga što je pokazao na 22. šampionatu sveta, misli njegova Argentina koju je fudbalski vunderkind iz Rosarija doveo do egzaltiranosti ovekovečivši je u fudbalskoj istoriji kao trostrukog osvajača svetske titule.

Osim Argentinaca, o Mesiju na isti način razmišlja i najveći deo fudbalske planete.

Bez Mesija i fantastičnog finala u kome su "gaučosi“ preoteli titulu Francuzima, 22. šampionat u Kataru ostao bi upamćen samo kao promašena investicija u koju je uloženo 22 milijarde dolara. Ovako je uprkos moći novca na kraju Mundijal dobio dimenziju fudbalskog spektakla.

Da besmrtni svojim umećem mogu da inspirišu jednako besmrtne dokaz je iz srca izdeklamovana fudbalska oda koju je u tamo nekom vremenu Peca Popović, srpski mag časne misli, posvetio ovom, kako ga je zvao, "čuvaru dečjeg osmeha i gospodaru tajne driblinga“.

"Pamtim Puškaša i Di Stefana koji su pet puta uzastopno osvajali Kup šampiona, tri puta sam uživao gledajući Pelea, video Metjusa, Kopu, Vukasa, Sivorija, Šekija, Garinču, Besta, Miloša, Euzebija, Krojfa, Maradonu, Platinija, Zidana, Ronalda, Kaku, Ronaldinja. Mnogo sam voleo Kantonu, video mnogo, ali je privilegija ovog doba doživeti Mesija. Rođen kada je svet pevao ’La bambu’, taj klinac je džigljao sa problemom hormona rasta. Sada ceo svet ima problem kako da ga obuzda na travi. Tresi, Mesi! Lopta mu se zalepi za nogu i on dribla do večnosti i gola. Preduzimljiv, pogotovo u najneizvesnijim trenucima za svoj tim. Neuhvatljiv. Njegov unutrašnji ’dži-pi-es’ bezgrešno stvara arabeske na terenu. Jači je od nacrt(a)ne geometrije, sa fudbalom u kojem ima mesta za san. Iz lavirinta igre iznosi poteze koji ga čine neuporedivim. Uvek korak između haikua i sonetnog venca.“
 

Popović nije pogrešio i kada je nedvosmisleno zaključio da Mesi "golove stvara kroz nepodnošljivu lakoću igre“. Uostalom, kako to ovaj čarobnjak fudbalske igre radi svet se još jednom uverio i u Kataru u kome je Mesi sa ukupno 13 golova preuzeo od Batistute (10 golova) zvanje najboljeg argentinskog strelca na svetskim šampionatima. U Kataru je postigao sedam u šest mečeva, od čega četiri iz penala. Njegovo ime ostaće u istoriji upisano i kao ime prvog fudbalera koji je na jednom svetskom prvenstvu postizao golove u osmini finala, četvrtfinalu, polufinalu i finalu.

Pamtiće se i kao jedini kome je uspelo da dva puta bude prvi igrač svetskog šampionata. Prvi put MVP je bio u Brazilu 2014, ali tada Argentina nije bila prvak sveta.

U Kataru je nadmašio i Paola Maldinija kao igrača sa najviše minuta na Mundijalima. Nedostajao mu je korak pa da u toj igri egzaktnih brojki dostigne Miroslava Klosea, čoveka sa najviše pobeda (17) na svetskim šampionatima. Mesi ima jednu manje. Šansu da i ovaj rekord dostigne i prestigne imaće za četiri godine. Obećao je da će igrati uprkos tome što će tada imati 39 godina.

Ne treba sumnjati, Mesi može sve. U Kataru ovaj čarobnjak, utisak je, nije odigrao svoj "poslednji fudbalski tango“. I bilo bi tužno da jeste.

"Najbolji koji je ikad postojao, najbolji koji će ikada postojati“, objavili su posle magije iz Katara u Barseloni u kojoj je Mesi više od decenije bio pečat kvaliteta.

Ima i onih koji sebe i sve oko sebe uveravaju da je trijumfom u finalu SP-u Mesi stavio tačku na debatu ko je najbolji fudbaler u istoriji ove igre. Džimi Kalager, engleski as, rukovođen onim što je video, napravio je i listu fudbalera koji su čarolijom igre učinili fudbal besmrtnim. U toj petorci najboljih među najboljima su Mesi, Maradona, Pele, Ronaldo i Zidan. Mesi je broj jedan.

Da li je baš tako, svet će o svemu tek debatovati. Pričaće se, do narednog šampionata, a i posle toga, takođe i da je u Kataru Argentina postala prvak sveta, Lionel Mesi MVP planetarnog prvenstva, golman „gaučosa“ Emilijano Martines najbolji čuvar mreže, a Enco Fernandes, 21-godišnji prvotimac Benfike i reprezentativac Argentine, najbolji mladi igrač. I sve je to videlo i tri milijarde ljudi na planeti. I zato je fudbal korak, pa i više, ispred drugih.

Po ćemu će se još, naravno iz ugla fudbala kao besmrtne igre, pamtiti 22. svetski šampionat?

Antirekord turnira postavili su domaćini. Prvog dana, 20. novembra uveče, Katar je debitujući na svetskim prvenstvima izgubio od Ekvadora (0:2).

Sve ovo se knjiži u kuriozitete iz prostog razloga jer nikad pre domaćini šampionata nije izgubio u prvom meču turnira (sedam pobeda i tri remija). Katar je takođe druga (posle Južne Afrike 2010) zemlja domaćin koja je završila učešće na Svetskom prvenstvu još u grupnoj fazi. I prva koja nije osvojila ni bod.

Po dobro odigranom turniru pamtiće se "afričko čudo“, kako su izveštači etiketirali reprezentaciju Maroka, bez dileme najveću senzaciju šampionata. Pravi fudbalski šok izazvali su u osmini finala kada su porazili Špance, a onda i u četvrtfinalu pobedom nad Portugalcima. Zahvaljujući ovom trijumfu ušli su u istoriju kao prvi afrički tim koji je stigao do polufinala na jednom SP-u.

Pre polufinala niko od protivnika nije mogao da otvori odbranu Maroka i zatrese mrežu golmana Jasina Bunua ukoliko se naravno ne računa onaj autogol u meču sa Kanadom.

U polufinalnoj fazi marokanski tim je izgubio od Francuske (0:2), u utakmici koja je zarad mnogo čega bila više od igre, a nešto kasnije i od Hrvatske (1:2) u borbi za treće mesto. Uprkos svemu, Maroko ostaje upisan kao reprezentacija koja je napravila najprijatnije iznenađenje na svetskom šampionatu uz najavu kako nije daleko dan kada će afričke selekcije na svetskim šampionatima biti mnogo ozbiljniji rivali od svih evropskih sastava naviknutih na pobede.

Maroko je pokazao još nešto. Konkretno da u sastavu ima ne samo sjajne fudbalere, već i ljude velikog srca. Reprezentativac Hakim Zijah donirao je sve svoje bonuse za Svetsko prvenstvo (325.000 dolara) siromašnima u Maroku.

Aplauze su pokupili i Japanci. Uprkos fudbalskoj naivnosti, bili su hrabri, odlučni. Na startu grupne faze zabeležili su dve senzacionalne pobede, nad Nemačkom (2:1) i Španijom (2:1). Izgubili su od Kostarike (0:1), ali su prošli dalje. U plej-ofu ih je čekala Hrvatska. Posle produžetaka mreže su ostale nedirnute pa su pobednika odlučili jedanaesterci. Hrvati su uz više sreće imali i više znanja prilikom izvođenja penala.

U bliskoistočnom pesku ostale su zatrpane nade favorizovanih evropskih reprezentacija. Epitet najvećeg gubitnika pripao je Nemcima.

Izgubili su od Japana u prvom kolu, zatim su remizirali sa Španijom, pobedili Kostariku. Malo da bi se išlo dalje. Moćnim "pancerima“ se tako dogodila druga uzastopna eliminacija u grupnoj fazi. Naravno, ne zaboravlja se da su i pre četiri godine na SP-u u Rusiji doživeli isto. Tada su ih od nastavka takmičenja udaljili reprezentativci Južne Koreje. Čudo je utoliko veće jer su Nemci 2014. u Brazilu bili šampioni sveta.

U istoj grupi bila je i Španija koja je zahvaljujući rezultatu utakmice Nemačka–Kostarika prošla grupnu fazu. U nastavku se nije usrećila. Meč u osmini finala izgubili su na penale od Maroka.

Obrukali su se žestoko i Danci. Takmičenje su završili kao poslednji u grupi. Ne zaboravite, reč je o reprezentaciji koja je igrala polufinale poslednjeg Evropskog prvenstva i od koje je fudbalska javnost očekivala da se umeša u trku za najviši plasman u Kataru 2022. U Dohi su delovali razbijeno, nemoćno, fudbalski ispražnjeno. Remi sa Tunisom (0:0) bio je najava poraza koji su sledili. Prvo od Francuza (2:1), a zatim i od Australije (1:0). Sa samo jednim bodom i jedinim golom put ih je vodio kući.

Belgijanci su u Katar doputovali ne samo kao skriveni favoriti, već i kao druga reprezentacija sa liste FIFA uoči odmeravanja snaga u Kataru. Uprkos svemu, tim sastavljen od sjajnih zvezda svetskog fudbala (Tibo Kurtoa, Kevin de Brujne, Eden Azar, Romelu Lukaku, Aksel Vitsel, Dris Mertens, Jan Vertongen, Tobi Aldervajreld i Juri Tilemans) napustio je Katar znatno ranije nego što se to planiralo.

Dobro upućena javnost tvrdi da su za sve krivi loši međuljudski odnosi ("Dejli mejl“ je pisao o tuči u svlačionici) koji su carevali unutar pažljivo birane selekcije koja, sigurno je, više nikada neće igrati utakmice u istom sastavu jer će godine starosti mnoge (Azar, De Brujne, Veretongen) udaLjiti od nacionalnog tima čak i u kvalifikacijama za EŠ 2024.

U grupi velikih razočaranja su i Portugalci. Istina, sjajno su počeli. Pobedili su Ganu (3:2) i Urugvaj (2:0), a onda su sasvim neočekivano izgubili od Južne Koreje (1:2). U osmini finala su preslišali Švajcarsku (6:1) da bi posle svega sasvim neplanirano doživeli senzacionalan poraz (0:1) u odmeravanju snaga sa Marokom. Reprezentacija s toliko iskustva i toliko moćnih igrača tako nešto sebi nije smela da dozvoli.

Portugalac Kristijano Ronaldo, koji ovog puta nije bio prva zvezda tima, teren je napustio plačući svestan da je to bio kraj njegovih snova o pobedi na Svetskom prvenstvu.

Ronaldo je u Kataru tri meča počeo kao starter, na dva je ušao sa klupe i postigao samo jedan gol. Sada je i vrapcima jasno da je ovo bio neslavan kraj na velikoj sceni jednog od najvećih fudbalera u istoriji fudbala.

"Bio je potpuna suprotnost Leu Mesiju. Sve je uradio loše. I za sebe i za svoju selekciju. Neverovatan fudbaler, koji nije imao potrebu da ruši sve što je godinama stvarao. Žao mi je Ronalda jer nije moralo tako da bude“, izjavio je Lotar Mateus.
 

Ronaldu uprkos svemu ostaje uteha da je zahvaljujući golu protiv Gane u anale fudbala upisan kao prvi fudbaler koji je na pet različitih svetskih šampionata postigao gol.

Obrukali su se i Južnoamerikanci. Prvo Urugvaj, nekadašnji dvostruki svetski šampionat, koji nije prošao grupnu fazu, a zatim i Brazil koga je u četvrtfinalu eliminisala Hrvatska. Prepotentni, nadmeni, bezidejni. Ostalo je nejasno na čemu su gradili optimizam da će se u Kataru prošetati do šeste titule šampiona. Brazil, definitivno, više nije što je nekad bio. Za zemlju u kojoj 60.000 ljudi igra fudbal prosto je neverovatno da na svetskom šampionatu nije imala selekciju sa više (vele)majstora fudbalske igre.

U ovoj priči o najvećim gubitnicima treba pomenuti i Italiju. Četvorostruki šampion sveta uopšte nije stigao na Mundijal. Nedostajali su.

Očekivanja nije ispunila ni Srbija. Doživela je novi neuspeh na velikim takmičenjima. Izabranici Dragana Stojkovića SP u Kataru završili su na poslednjem mestu u grupi sa samo jednim osvojenim bodom. Da su među najgorima govori i podatak da je srpska selekcija u konkurenciji 32 zemlje rangirana na kraju kao 29.

Uprkos svemu, toliko nismo loši. Ali to je samo utisak, a ne činjenica.

Srbija u Kataru nije ličila ne Srbiju iz kvalifikacija. Zašto, to znaju selektor i njegovi izabranici. Teško je oteti se utisku da je to bila neka druga selekcija sa nekom drugom hemijom. Da li su onda u pravu oni koji tvrde da je odmeravanje snaga u Kataru zapravo samo potvrdilo istinu da srpski reprezentativci i njihov selektor nisu na vreme shvatili da postoje limiti koje upoznaš tek kad odmeriš snage sa sebi ravnima. Prepotentnost bez pokrića se na ovakvim turnirima skupo plaća.

Glavu ne treba gubiti, ali neke stvari se moraju menjati. Ako sami problem ne možemo i ne znamo da rešimo, vreme je da zaboravimo na ego i pogledamo kako su to drugi uradili ili rade. A to znači da je pred srpskim fudbalom, ukoliko mu Srbija i zaista želi dobro, vreme korenitih promena i definitivnog opraštanja s navikama koje donose neuspeh. Takođe, i sa ljudima koji u fudbalu ne rade za dobrobit fudbala, već za lični interes.

Puno toga u fudbalskoj Srbiji nije u duhu vremena u kojem fudbalski svet danas živi. Srbija ima talente, ali ne i viziju, strategiju razvoja, dobru selekciju, stručnjake i autoritativnu trenersku organizaciju, odgovarajući sistem takmičenja, kvalitetno suđenje, nacionalni naboj, kontinuitet učešća na velikim takmičenjima prvo klubova, a onda i reprezentacije. Koliko već danas mora se napraviti prvi korak u tom smeru. Sutra će biti kasno.

Kad ne ide, kad se ne ostvare želje i izostane željeni rezultat, ceh plaćaju selektori. Posle četiri godine i neuspeha na šampionatima u Rusiji i Kataru ostavku je podneo brazilski selektor Tite. Ko će ga naslediti – ne zna se.

Ostavku je podneo i selektor Španije Luis Enrike. Reprezentaciju je preuzeo pre četiri godine i nije se proslavio. Izgubio je polufinale Evropskog prvenstva 2020. od Italije i finale Lige nacija od Francuske. Sada mu se dogodio i Katar.

I slavni Luj van Gal napustio je klupu Holandije koju je kao selektor predvodio treći put u karijeri. I nikad s toliko uspeha. U 14 utakmica poslednjeg mandata zabeležio je osam pobeda i šest remija. Gorčinu poraza nije osetio, ali...

Posle Katara ostavku su podneli i Oto Ado, Erardo Martino, Paulo Bento i Roberto Martines, selektori Gane, Meksika, Južne Koreje i Belgije. Portugalac Fernando Santoš nije se odlučio na taj sudbonosni korak. Međutim, samo nekoliko dana posle povrataka iz Katara Fudbalski savez Portugala mu je poručio da je slobodan. Priča se da će ga naslediti slavni Žoze Murinjo.

Sasvim je izvesno da će se i Nemci zahvaliti Hansiju Fliku. Nije opravdao očekivanja. Ipak, Nemci su Nemci. Nikad ne žure i uvek tri puta mere pre nego što preseku. Odgovornost je velika, kao domaćini EŠ 2024. ne bi smeli da se obrukaju. Kao Flikov eventualni naslednik pominje se Tomas Tuhel.

Ne žure ni Englezi, takođe ni njihov selektor koji navodno još razmišlja da podnese ostavku. Sautgejt je na klupi Engleske od 2016. Njegovi izabranici i on sam vratili su Englezima veru u uspeh. Na Svetskom prvenstvu 2018. Englezi su igrali polufinale, a dve godine kasnije i finale Evropskog šampionata. To naravno nije neuspeh, teško je poverovati da će zbog loše epizode u Kataru Sautgejt morati da ode.

Hrvati neće menjati Dalića, ipak je on najuspešniji selektor "kockastih“. Pre četiri godine bio je vicešampion sveta, iz Katara se njegov tim vratio kao treći na svetu. Zagonetka su Francuzi. Didije Dešam je pre četiri godine dobio finale, sada je finale izgubio. Francuska ne prašta, želi na klupi selektora legendarnog Zidana uprkos činjenici da niko trezven ne vidi razlog zašto se oprostiti od Dešama.

Neće fudbalski svet u narednim danima pričati samo o zloj kobi Kristijana Ronalda koji je blistavu karijeru završio bez mundijalske "boginje“. Pričaće zasigurno i o suzama Liusa Suaresa, Urugvajca i još jednog velikana svetskog fudbala, kome je turnir u Kataru bio poslednji u karijeri. Ista priča važi i za zemljaka, slavnog Edisona Kavanija.

Hari Kejn, kapiten i napadač Engleske, sa setom će se sećati 84. minuta četvrtfinala protiv Francuza kada je promašio penal za izjednačenje. I Romelu Lukakuu zvezde nisu bile naklonjene. Protiv Hrvata se ispromašivao za sve pare. Da je bar jednu od četiri grandiozne šanse pretvorio u gol, danas bi se verovatno pričala neka druga priča.

Bilo je u Kataru još asova koji su na SP došli sa lepim snovima, ali se iz ovih ili onih razloga nisu naigrali. Uglavnom zbog toga što nisu bili dovoljno oporavljeni. Ova zla sudbina zadesila je sjajnog Argentinca Dibalu, nadolazeću fudbalsku zvezdu, koji je zbog povrede na prvenstvenoj utakmici sa Lečeom većinu mečeva svoje reprezentacije odgledao sa klupe. Povreda je mučila i sjajnog engleskog beka Arnolda... Zbog svega što mu se dogodilo verovatno će patiti i golman Milana, sjajni Andre Onana. Posle poraza njegovog Kameruna u duelu sa Švajcarcima posvađao se sa selektorom zbog čega je izbačen iz reprezentacije.

Katar 2022. i 22. šampionat sveta pamtiće se i po suđenju ili bolje rečeno po nikad dužem zaustavnom vremenu. Mnoge utakmice trajale su više od 100 minuta iz prostog razloga jer su se na semaforu četvrtog sudije na kraju svakog poluvremena pojavljivale do sada neviđene brojke. Drugog dana turnira, ostaće zabeleženo za sva vremena, odigrana su četiri najduža poluvremena u istoriji Mundijala.

Takođe, pamtiće se i meč koji je u prvom poluvremenu produžen 14, a u drugom 10 minuta. Ovo je naravno rekord Mundijala.

Pjerluiđi Kolina, predsednik sudijskog komiteta FIFA-e, potvrdio je da su mečevi koji obaraju rekord po dužini trajanja rezultat novih sudijskih preporuka.

"Problem utakmica u kojima je stvarno vreme za igru manje od 50 minuta je već duže vreme aktuelan. Ljudi žele da gledaju fudbal, više fudbala. I od nas se godinama traži da uradimo nešto po tom pitanju.

Posle svega javnost je podeljena. Jedni kažu da se zbog novog načina obračunavanja vremena više neće gubiti previše minuta za igru, drugi da je ova inovacija FIFA-e u najmanju ruku ismevanje igrača.

Nažalost svih, šampionat sveta u Kataru pratile su i priče koje nemaju veze sa fudbalom. Pominjala se i korupcija, mešanje politike u sport, kršenje ljudskih prava, velika smrtnost (6000 ) radnika migranata koji su stradali gradeći stadione i sve druge objekte za potrebe šampionata. Pominjali su se i rentirani navijači, laži oko broja posetilaca i šta sve ne. Sve je naravno demantovano i sve će brzo biti zaboravljeno jer život i fudbal idu dalje. Ostaće samo zapisano da je Eva Kaili, potpredsednica Evropskog parlamenta, nedavno uhapšena u Belgiji zbog sumnje za pranje novca i korupciju.

Kaili se nalazi među četiri osobe optužene da ih je Katar obasipao novcem i poklonima kako bi uticale na donošenje odluka, što ona negira.

Izveštači tvrde da je Katar bio sjajan domaćin. Bolji od svih prethodnih. Takođe, i da je fudbal u ovom bliskoistočnom emiratu dotakao vrh, ali ne kao igra, već kao industrija.

Fudbal je posle Katara i na pragu nove revolucije. U skoroj budućnosti, zahvaljujući agresivnosti predsednika Infantina, ali i želji da se protok novca kroz fudbal ubrza, FIFA će promovisati nova takmičenja. Od 2025. startovaće Svetsko klupsko prvenstvo sa 32 ekipe koje će se igrati svake četvrte godine. Godinu dana kasnije odigraće se i 23. Svetski šampionat, prvi put sa 48 ekipa. I za FIFA-u je još tajna na koji način. Konkretno, da li u 16 grupa po tri ekipe ili 12 grupa sa po četiri. Ono što je sigurno jeste da će domaćini narednog Mundijala biti tri zemlje: SAD, Kanada i Meksiko. Prema najavi Infantina, FIFA kreira i turnir svetske serije koja će okupiti sve fudbalske konfederacije.

Već sada je i laicima jasno da će ono što u takmičarske okvire pokušava da implementira svetska krovna fudbalska federacija promeniti mnoge kalendare ne samo nacionalnih šampionata, već i takmičenja koje organizuje UEFA. Očigledno je da niko ne razmišlja da će nova takmičenja postati prevelik napor za fudbalere. Misli se samo na novac. Fudbal je danas po profitu treća industrija sveta. Istina, u Kataru je zarad novca fudbal izgubio dušu, ali ni to nije strašno iz prostog razloga jer je fudbal jednostavno neuništiv ma šta mu radili i kako god ga tretirali i (zlo)upotrebljavali.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Korupcionaški skandal u srcu EU: Šta će biti sa Evropskim parlamentom
Evropska unija, Evropski parlament

Brisel

12.12.2022. 10:19

Korupcionaški skandal u srcu EU: Šta će biti sa Evropskim parlamentom

Hapšenja bivših i sadašnjih članova i zaposlenih Evropskog parlamenta u okviru istrage o navodnim nedozvoljenim lobističkim aktivnostima Katara osvetlila su jedan od najvećih korupcionaških skandala u srcu Evropske unije zbog čega pojedini posmatrači i evroparlamentarci pozivaju na "korenite reforme" te institucije, prenosi Radio slobodna Evropa (RSE) pisanje svetskih medija.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
13°C
19.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve