Rat u Izraelu
Čekajući kopnenu operaciju i njene posledice
Brojne apokaliptične sekte u svetu u učenjima imaju tačno navedeno gde se očekuje početak svetske apokalipse: na Bliskom istoku pokušajem uništenja Izraela. One sada glasno trijumfuju da je taj trenutak upravo stigao, iako kriza na Bliskom istoku još nije dostigla vrhunac.
Razumnije politike daju im delimično za pravo, nagoveštavajući da će prelomna tačka sadašnje krize biti izraelska kopnena operacija u Gazi. Uprkos tome što se iz celog sveta čuju zahtevi da Izrael odustane od nje, čini se da je ona neminovnost. Razlozi za to su spoljnopolitičke, strateške i unutrašnje prirode.
Šefovi izraelskih službi bezbednosti već su priznali da su napravili propust i da je njihov promašaj što je Hamas uspeo da iznenadi izraelske odbrambene snage, zarobi značajan broj njihovih pripadnika i nanese znatne vojne i civilne gubitke.
Ali sa stanovišta Izraela, ono što se zapravo dogodilo jeste prekretnica. Ranijih godina uzimanje čak i jednog taoca predstavljalo je veliki skandal, praćen velikim bezbednosnim operacijama na njihovom oslobađanju.
Ako je Jomkipurski rat pre pola veka načeo mit o izraelskoj nepobedivosti, Hamasova operacija je dovela u pitanje izraelsku vojnu sposobnost, bez obzira na apsolutnu nadmoć koju ima nad ovim pokretom. Izrael zato ne može da dozvoli da se ovo pretvori u opšte mesto u arapskoj mitologiji, a pogotovo ne da bude primer, recimo, Iranu, koji pokazuje najviše spremnosti i odlučnosti da se vojno sučeli sa Izraelom. Izrael je prosto primoran da uđe kopnenim snagama u Gazu.
Sa unutrašnje strane, sadašnja Netanjahuova koalicija izgrađena je na platformi "Pobediti Palestince“, a ne pregovarati s njima. Ukoliko ne bi i posle ovako brutalne akcije Hamasa ostvarila vojni trijumf, nema sumnje da bi opstanak ove koalicije na vlasti bio suštinski doveden u pitanje, ako ne i onemogućen. Bio bi to istovremeno i neslavni kraj Netanjahuove trijumfalne političke karijere.
Niko, međutim, ne može da predvidi u kom pravcu će krenuti događaji kada dođe do kopnene operacije. Američka administracija ima dvosmisleni stav prema njoj. One je ne bi želela, ali je neće ni zaustaviti, kada se Izrael odluči za nju. Ono što američki predsednik Bajden i Pentagon žele jeste da ta operacija bude "čista“, bez civilnih žrtava, ali nisu uvereni da je izraelska vojska dovoljno spremna za gradske i ulične borbe koje bi neminovno usledile.
General Dejvid Petreus tvrdi da je Hamas veoma dobro uvežban u ovim vidovima borbi i da ima prednost nad izraelskim vojnicima. Zbog toga, Pentagon, kako se čuje, priprema svoje najbolje oficire koji su prošli iskustvo uličnih borbi na Bliskom istoku, da prenesu svoja iskustva i znanja Izraelskim odbrambenim snagama.
Sve umnogome zavisi od obima operacije: od toga koliko će i hoće li se izvoditi neselektivni udari i u kojoj meri će biti uključeno teško naoružanje. Teritorija Pojasa Gaze je veoma mala, ali tamo živi najmanje dva miliona ljudi. Trenutna bombardovanja već izazivaju velike žrtve među civilima. Broj raseljenih premašio je 450.000 ljudi.
Ako Izrael izvede vojnu operaciju punog obima, onda ne treba isključiti naknadnu okupaciju Pojasa Gaze. To se dešavalo i ranije, od 1967. do 2005. godine, kada je tadašnji izraelski premijer Arijel Šaron odlučio da jednostrano povuče izraelske vojne jedinice i jevrejska naselja iz enklave.
Ukoliko kretanje Palestinaca iz Gaze postane dramatično i bude usmereno prema Egiptu, Kairo je već najavio da neće sedeti skrštenih ruku. U Egiptu je već objavljena mobilizacija dodatnih rezervnih snaga, a na egipatsku javnost nije pozitivno delovao slučajni izraelski napad i uništenje tenka na egipatskoj teritoriji. Egipatski predsednik Abdel Fatah el-Sisi izjavio je da će Egipćani odbaciti bilo kakvo prisilno preseljenje Palestinaca na Sinaj i da će se tome suprotstaviti i vlasti i narod.
On je takođe dodao da bi takav potez poluostrvo pretvorilo u metu za napade na Izrael. Pojas Gaze je zapravo pod kontrolom Izraela i Palestinci mogu biti preseljeni u izraelsku pustinju Negev dok se Izrael ne reši militanata.
Egipatski predsednik rekao je u nedelju državnom sekretaru Entoniju Blinkenu da je odgovor Izraela na napad Hamasa prešao od samoodbrane do kolektivnog kažnjavanja. To su najoštriji komentari Egipta protiv odgovora Izraela od početka rata.
Pre nedelju dana, jedini preživeli velikan hladnoratovske "velike strategije“ Henri Kisindžer, povodom sadašnjeg sukoba na Bliskom istoku, rekao je da je to „fundamentalno osporavanje svetskog poretka“. A kada on to kaže, onda mu treba verovati jer je upravo on i stvorio sadašnji svetski poredak na Bliskom istoku.
Šiitski Hezbolah u Libanu i iranske vođe upozoravaju da neće dozvoliti uništenje Hamasa i ukazuju da će se u tom slučaju sukob proširiti i na druge zemlje u regionu. „Plan Irana je da napadne Izrael na svim frontovima. Ako otkrijemo da nameravaju da gađaju Izrael, nećemo samo uzvratiti tim frontovima, već ćemo ići na glavu zmije, a to je Iran“, rekao je izraelski ministar ekonomije Nir Barkat. On je dodao da „ajatolasi u Iranu neće spavati dobro noću“ ako krenu protiv Izraela.
Barkat je upozorio da će Liban i propalestinska militantna grupa Hezbolah "platiti visoku cenu, sličnu onoj koju će platiti Hamas“. Barkat je odlučno poručio: "Izrael ima vrlo jasnu poruku našim neprijateljima. Mi im kažemo, pogledajte šta se dešava u Gazi – imaćete isti tretman ako nas napadnete. Zbrisaćemo vas sa lica zemlje.“
Saopštenje je usledilo nakon što je iranski ministar spoljnih poslova Hosein Amir-Abdolahjan rekao da bi se bezbednosna situacija u Izraelu mogla veoma brzo pogoršati. "Ako se ratni zločini nad Palestincima odmah ne zaustave, otvoriće se drugi višestruki frontovi i to je neizbežno“, rekao je on.
Iranski diplomata je kasnije, upozoravajući SAD i Izrael, rekao da je, ako ne prestanu da maltretiraju Palestince, "sve moguće u svakom trenutku i region će izmaći kontroli“. Amir-Abdolahjan je dodao da bi dalja eskalacija imala "dalekosežne posledice“.
Prethodni "status kvo“ nije bio baš dobar. Mirovni proces pokrenut pre 30 godina u Oslu je zastao. Već ove godine, prema podacima Ujedinjenih nacija, broj žrtava u palestinsko-izraelskim sukobima bio je rekordan u poređenju sa poslednjim godinama – što znači da je već došlo do velikog porasta nasilja.
Ali ipak, Izrael i Palestina bili su bliže miru nego sada. Stoga, u dogledno vreme, ne vidi se nikakav tračak svetlosti. Koncept stvaranja dve države, Izraela i Palestine, koji je sadržan u rezolucijama UN, teško da će biti relevantan u ovoj fazi.
Zbog toga je važno i da se shvati zašto je uopšte došlo do Hamasove akcije, kako bi se razumelo ko će iz nje da ostvari svoje ciljeve. Već samo ime koje se odnosi na džamiju Al Aksa u Jerusalimu dovodi se u vezu sa akcijom izraelske policije i vojske koja je pre nekoliko meseci upala u džamiju i upotrebila žestoku silu u obračunu sa muslimanskim vernicima koji su bili u njoj. Ali, operacija koju je Hamas izveo 7. oktobra mora da uzme u obzir niz faktora. Na lokalnom nivou, represivna politika izraelskog Ministarstva za nacionalnu bezbednost prema palestinskim zatvorenicima odigrala je veliku ulogu. Reč je, posebno, o ukidanju kompromisa između zatvorenika i zatvorske uprave, koji je bio rezultat dugogodišnje borbe zatvorenika, uključujući i štrajkove glađu. Poslednjih meseci zatvorska uprava pojačala je pritisak na zatvorenike: zabranjene su im šetnje, posete rodbine, uskraćeno je pravo da koriste televiziju, tuševe, struju itd. Ukupan broj palestinskih zatvorenika sada je 5000. Zbog toga je Hamas saopštio da ima dovoljno izraelskih zarobljenika da ih zameni za svih 5000 zatočenih Palestinaca.
Pored toga, ubrzan je tempo izgradnje naselja na Zapadnoj obali. U martu 2023. godine ukinut je Zakon o razdruživanju iz 2005. (povlačenje Izraela iz Gaze i severne Zapadne obale 2005. godine). Ova akcija je verovatno preduzeta s ciljem ponovnog naseljavanja severnog dela Zapadne obale, o čemu svedoči povratak doseljenika u Homeš. Prema rečima portparola Jevrejske partije Cpicke Fogel, sledeći zadatak je povratak u Guš Katif u Gazi.
Drugi faktor bio je porast napada naseljenika na Palestince, što je rezultiralo smrću 200 Palestinaca samo ove godine (pre događaja od 7. oktobra), dok je 30 Izraelaca ubijeno kao rezultat palestinskih napada.
Na regionalnom nivou, proces normalizacije odnosa između Izraela i Saudijske Arabije je od velikog značaja; planirano je da se normalizacija postigne pristupanjem Saudijske Arabije Avramovom sporazumu. Ovo je važno ne samo u smislu ekonomskih i investicionih implikacija, već i simbolično, pošto je Saudijska Arabija lider arapskog i sunitskog sveta.
Važno je napomenuti da je ova normalizacija postala uslov za realizaciju velikog projekta izgradnje transportnog koridora koji će povezivati Indiju sa Evropom preko Saudijske Arabije i Izraela i koji se takmiči sa kineskim projektom "Pojas i put“, a kome je zvanični naziv ekonomski koridor "Indija – Bliski istok – Evropa“ – IMEC 2023.
Proširenje Avramovog sporazuma na Saudijsku Arabiju je izuzetno nepovoljno za Palestince. Tokom pregovora između Arapa, Amerikanaca i Izraelaca, ovi poslednji su predložili izmene Arapske inicijative 2000, koju su svojevremeno predložili Saudijci. Izmenama se zapravo poništavaju glavne odredbe inicijative. Amerikanci i Izraelci posebno su predložili stvaranje konfederacije između Jordana i Zapadne obale, uz zadržavanje jevrejskih naselja pod izraelskim suverenitetom. Osim toga, predložili su stvaranje konfederacije između Pojasa Gaze i Egipta, uz raspuštanje oružanih snaga palestinskih organizacija.
Egipat i Jordan bili bi odgovorni za bezbednost, a Jerusalim bi ostao ujedinjen pod izraelskim suverenitetom. Promene efektivno preokreću napredak postignut od rata 1967. i prebacuju odgovornost za Gazu i Zapadnu obalu na arapske države, dozvoljavajući Izraelu da zadrži svoje posede i Jerusalim. Usvajanje ovog predloga je veoma problematično za Palestince jer je u stvari reč o depalestinizaciji sukoba.
Treba napomenuti da je Palestina u proteklih nekoliko godina postigla određeni napredak u odbrani svoje pozicije na univerzalnom nivou, odnosno u međunarodnim organizacijama i sudovima. Pre svega, pravac političkih i pravnih napora Palestine značajno je prilagođen pozivanjem na međunarodnu odgovornost. Glavna poruka ovde je da umesto dokumentovanja kršenja prava koje je Izrael počinio na okupiranim teritorijama i pokušaja da se dođe do rešenja pregovorima, jasno identifikuje Izrael kao agresora koji krši pravo nacija na samoopredeljenje. To bi trebalo da podrazumeva primenu sankcija i protivmera prema njemu od strane svih država, mada trenutno zapadne zemlje ne primenjuju takve sankcije.
Još jedno važno dostignuće je prenošenje sukoba na međunarodne sudove. Palestina se 2018. godine žalila Međunarodnom sudu pravde, optužujući SAD da je premeštanje njihove ambasade u Jerusalim prekršilo Bečku konvenciju o diplomatskim odnosima iz 1961. Međunarodni krivični sud preuzeo je slučaj u Palestini i 2021. doneo odluku kojom je potvrdio svoju nadležnost. Početkom 2023. Međunarodni sud pravde prihvatio je zahtev Generalne skupštine u vezi sa pravnim posledicama nezakonitih postupaka Izraela na okupiranim palestinskim teritorijama.
Operacija Hamasa, stoga, eliminiše izglede za rešenje pregovorima i čini da bilo kakvi pokušaji ostvarivanja prava Palestinaca na samoopredeljenje u političkim telima UN ili u međunarodnim sudovima, koji, naravno, neće moći da izbegnu politički pritisak, ima veoma male izglede. Kada je reč o sankcijama i kontramerama, o njima od sada ne može biti govora.
Situacija u Gazi podriva palestinsku agendu i postavlja politički okvir koji je pogodniji za interese SAD i Izraela. Do danas, kao rezultat masovnog bombardovanja izraelskih trupa, gotovo pola miliona ljudi koji žive u severnom regionu Pojasa Gaze postalo je interno raseljeno. Izraelska retorika da Palestince dehumanizuje predstavljajući ih kao "životinje“ i "neljude“ posebno je oštro kritikovana u evropskoj javnosti koja ju je doživela kao stvaranje opravdanja za izvršenje genocida nad narodom Gaze.
Treba napomenuti da ova retorika nije nova i da je koristi izraelska doktrina da bi suprotstavila Izrael kao demokratsku i pravnu državu palestinskim terorističkim organizacijama. Evropski mediji upozoravaju na izjavu bivšeg izraelskog ministra spoljnih poslova Aba Ebena o međunarodnom pravu, koje "loši momci“ ne primenjuju, a "dobri momci“ ignorišu.