Svet
29.01.2023. 15:35
Đoko Kesić

Ukrajina u fokusu

Ekonomski forum u Davosu u ratnoj uniformi

davos
Izvor: Shutterstock / Rumir

Nedavno završen ovogodišnji Svetski ekonomski forum u Davosu najmanje se bavio ekonomskom krizom i traženjem rešenja kako je suzbiti. U nedostatku tih napora svetski ekonomski i politički moćnici kolektivnog Zapada odlučili su da se rat u Ukrajini nastavi sa ciljem da se Rusija porazi do kraja.

Svetski ekonomski forum u Davosu je uistinu hodočašće bogatih i moćnih jer ko na njemu nije učestvovao ne može se smatrati važnim igračem na globalizovanoj planeti – kao što svaki posvećeni vernik želi da poseti Jerusalim, Meku, Medinu... Svakako nije sporedno pitanje koliko pripadnika ove elite i sveta glamura zna da je ova mala selendra u Švajcarskoj najpre bila poznata u romanu "Čarobni breg“ nobelovca Tomasa Mana, objavljenog nakon Prvog svetskog rata. Veliki pisac vidovito je zapisao proročku rečenicu pola veka pre modernog Davosa: "Bogataši ne žele da plate radnicima onoliko da mogu pristojno živeti, ali rado će pomoći filharmonijski orkestar.“

Tu je i ključno pitanje – koju korist ostatak sveta ima od razgovora i odluka u Davosu koje dogovaraju političke i ekonomske elite? Poznati ekonomski znalac Branko Milanović pre nekoliko godina je govorio da će poslovna elita "usputno, na marginama zvaničnog programa pomenuti monopolski i monopolistički položaj svojih kompanija, kako ucenjuju državne uprave da bi izbegli plaćanje poreza, kako zabranjuju organizovanje radnika u svojim firmama, kako koriste državnu pomoć za prevoz radnika... takođe razmeniće iskustva kako da odlože isplatu nadnica na nekoliko meseci i u međuvremenu najpovoljnije investiraju taj novac ili prebace ta sredstva na ofšor račune na Karibima“, kaže Milanović.

"Ovogodišnji Davos je možda najmanje dao ono što su ljudi očekivali“, kaže Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu. "Uglavnom se debatovalo o Ukrajini, Rusiji, o sankcijama, o raznim situacijama na tu temu, što je i najaktuelnije. Možda nisam ispratio do kraja sve, ali nisam baš dobio odgovore na neka najvažnija pitanja: gde je izlaz iz velike ekonomske krize, kako sprečiti dalje propadanje ne samo velikih ekonomija poput Nemačke, Francuske, Italije... kako te ekonomije vratiti u kolosek oporavka? Tako da nisam siguran da je poslednji Davos nekoga obradovao i dao očekivane ideje. Ali Davos ima i drugu dimenziju, koja je jednako važna; to je mesto gde se ljudi mogu sresti, od predsednika vlada, predsednika država, nekih drugih svetskih institucija, organizacija. I to je možda najveći doprinos Davosa. Inače, nisam nikada ništa posebno očekivao od Davosa, niti se može na tim skupovima nešto ozbiljno napraviti. Uglavnom su to neka saopštenja, stavovi nekih ljudi pa koga interesuje da ljudi čuju. Ali da je to nešto kao ono što kažu da se sretnu najmoćniji ljudi sveta pa nešto odluče – to uglavnom nije to. Te stvari se završavaju na potpuno drugi način.“

Dragan Bisenić, novinar, publicista i diplomata, koji je bio na samitu u Davosu 1991, za "Ekspres“ ocenjuje da je оvogodišnji skup svetske elite na "Čarobnom breгu“ Tomasa Mana, u Davosu, održan "u atmosferi koja je bitno drugačija od uobičajene globalističke samouverenosti i trijumfalizma. Vizija progresivnog međusobnog povezivanja globalne ekonomije sa širenjem demokratиje u svetu bila je dovedena u pitanje još od finansijske krize 2008. Podaci Svetske banke pokazuju da je svetska trgovina robom i uslugama dostigla vrhunac te godine, a obim prekograničnih investicija dostigao je maksimum godinu dana ranije.

Te globalne promene pomeraju težište sa najvažnije ideje Davosa – globalizacije ka jačanju nacionalnih projekata, bezbednim lancima snabdevanja za ključne proizvode, jer smanjenje slabih tačaka i zaštita nacionalnih interesa dobijaju prednost nad maksimiziranjem uštede. Otuda i naziv ovogodišnje teme – ’Saradnja u fragmentiranom svetu’.

Tokom protekle dve godine, jedan odsto najbogatijih steklo je skoro duplo više novog bogatstva od ostatka sveta, prema izveštaju ’Oksfama’ objavljenom uoči Davosa. Otuda je Davos savršena šifra za kastu koja radi svoje odvojeno od ostatka čovečanstva i od toga dobro zarađuje: to jeste preterivanje, ali nije sasvim pogrešno i bar odgovara ukusu širih masa, koje su već sumnjičave prema elitama. Forum u Davosu održava se decenijama u poslednjoj nedelji januara, na vrhuncu skijaške sezone. On je, osim jezgra za definisanje trendova ekonomije, politike, tehnologije, društvenih pitanja, takođe i rekreativni festival svetske superklase“.

Međutim, veoma upečatljiva je ovogodišnja militarizacija Davosa. Skup je posvetio vreme Ukrajini kao nikada ranije. Aspekt s najviše iznenađenja ovogodišnjeg sastanka Svetskog ekonomskog foruma, koji je završen u prošli petak, 20. januara, bio je obim i priroda njegovog fokusa na Ukrajinu. Još značajniji je bio sve veći broj glasova koji su naglašavali opasnost od ovog rata za globalni sistem pravila i institucija, i time prihvatili i zahtevali veću podršku Ukrajini.

davos 28.1.2023
Izvor: EPA / KEYSTONE / LAURENT GILLIERON

"Na njemu je zaključeno da je potreban ’juriš’ kako bi se slomila ruska operacija u Ukrajini. Taj ’juriš’ trebalo bi da uključi: efikasnije oružje i obuku, rakete većeg dometa, više raketnih sistema ’patriot’ i protivvazdušnu odbranu – uključujući koordinaciju sa Poljskom i Slovačkom koje bi trebalo da koriste svoje ’patriote’ duž ukrajinskih granica da obezbede kišobran za zapadnu Ukrajinu – tenkove ’abrams’ i F-16. Drugi deo ove strategije trebalo bi da uključi sankcije i kontrolu izvoza u koordinaciji sa Evropskom unijom. Holandski premijer Mark Rute formulisao je taj način razmišljanja kao imperativ da Evropa nastavi da se suprotstavlja ’ruskoj agresiji’, rekavši da region mora da učini ’sve što može da pomogne Ukrajincima’. ’Ako se agresor ne zaustavi, to se neće završiti sa Ukrajinom. Ceo Zapad je ugrožen’, rekao je Rute. Ruski zvaničnici, sa svoje strane, uporedili su ove zapadne strategije s Napoleonovim osvajanjima i Hitlerovim ratom protiv Rusije, uz ponovnu napomenu o uslovima u kojima je Rusija spremna da upotrebi nuklearno oružje“, zaključuje Dragan Bisenić.

Ratni sukob u Ukrajini bacio je u ozbiljnu brigu i neizvesnost ceo svet, a niko ne zna gde će biti kraj i sa kojim ishodima. De fakto skoro cela Evropa je uvučena u rat uz strepnju da se taj sukob već danas može proširiti na ostatak sveta. Svet je u manjim ili većim ekonomskim problemima, a "Srbija je izložena snažnim političkim pritiscima za koje praktično nema racionalnog rešenja. Dovedeni smo u situaciju da se opredelimo, a kako god da se opredelimo, mi ćemo pogrešiti. Ako uvedemo sankcije Rusiji, pretrpećemo štetu, jer mi sa Rusijom imamo i vojne, i političke, i ekonomske odnose, i oni su garant svojim vetom u Savetu bezbednosti, ne bih ja rekao samo u vezi sa Kosovom. Od nas se traži da idemo ’kao i ostali deo civilizovanog sveta’, da pucamo sami sebi u nogu. To je nešto što se po ko zna koji put, opet, isporučuje pred Srbijom. Sve se nama nudi uz onako jednu finu oblandu da ćemo mi nekad postati članica EU. Kao građanin koji u principu nema neku posebnu odgovornost, političku ili bilo kakvu drugu, kažem i verujem da mi nikada nećemo ući u Evropsku uniju. To je moje mišljenje. Kada mi budemo kandidati, možda Evropske unije neće biti ili barem neće biti u ovakvom obliku. Nama nude puno za prazno. Odnosno, nude nam nešto što je na dugom štapu, gde u svakom trenutku neka od država kojoj se mi ne sviđamo može da stavi veto na prijem Srbije u EU. Može Brisel da odluči da nas primi, a onda recimo Hrvatska kaže – ne slažemo se, da nas ucenjuju, kao što smo kroz istoriju navikli...

To je jedan mogući scenario. Drugi scenario je da nas dave kao zmija žabu, da nam nametnu nezavisnost Kosova, da otvore opet neka druga pitanja Sandžaka, da nam stalno prete sa tim njihovim stranim kompanijama koje su u Srbiji, kako će otići. Da nam promene status koji imamo u Evropskoj uniji, da nam ukinu vizni režim. Dakle, EU može praktično da radi Srbiji šta god hoće. Mi smo jedan od dva asimetrična partnera – mi smo partner koji nema apsolutno mogućnost da izabere rešenje koje samo nama odgovara. Nažalost, sve što nam se događa nije prvi put. Osim ekonomskih problema koje ima većina drugih zemalja, mi imamo još jedan problem, a to je taj politički koji u stvari, rekao bih čak, još žešće utiče na ekonomske probleme nego što oni sami po sebi utiču na Srbiju“, obrazlaže profesor Savić.

Ovakvi trendovi, mimo Srbije i razmišljanja profesora Savića, uticali su na predstavljanje učesnika skupa u Davosu. "Upadljivo je“, napominje Bisenić, "da su s Britanskih ostrva u švajcarske Alpe stigle reprezentativne ličnosti ’novih laburista’ s Tonijem Blerom na čelu, a tu su bivši ministar spoljnih poslova Dejvid Miliband i sadašnji lider laburista Kir Starmer. Peter Mandelson, britanski arhitekta ’novih laburista’ i dalje je redovan učesnik Davosa. Za neke je to znak da Starmer možda prihvata mantru ’trećeg puta’ nekih od svojih prethodnika. Posebno je zanimljivo da aktuelni britanski premijer i multimilioner Riši Sunak – koji je na mnogo načina savršeni primerak ’čoveka Davosa’ – preskače događaj, što se uzima kao pouzdan znak koliko Davos može biti politički delikatan za političare koji pokušavaju da se zbliže s narodom. Zato je iz grupe G7 samo Nemačka došla u punom sastavu, s premijerom Olafom Šolcom. Činilo se gotovo izvesnim da će na skupu u Ramštajnu da odobri isporuku tenkova ’leopard’ Ukrajini, ali to se nije dogodilo.“

Bisenić još dodaje da je ekonomska ortodoksija Svetskog ekonomskog foruma nestala jer je sada postao preovlađujući trend kojim se protekcionizam vraća u centar politike mnogih vlada. Gotovo sve vlade u svetu trude se da ulažu novac u svoje domaće industrije, dok pokušavaju da smanje spoljnu zavisnost u strateškim industrijama. Podsticaji za čistu energiju Bajdenove administracije u Zakonu o smanjenju inflacije od 369 milijardi dolara razbesneli su saveznike od Evrope do Azije. Evropska unija takođe planira da ukloni sopstvena ograničenja u subvencijama, ali sa ambicijom da njeni standardi dospeju van granica EU, pa čak i veoma daleko. Indonezija je, na primer, upozorila da EU ne bi trebalo da pokušava da diktira svoje "zelene standarde“ zemljama jugoistočne Azije. "Ne sme biti prinude, nema više partija koje uvek diktiraju i pretpostavljaju da su moji standardi bolji od vaših“, rekao je predsednik Indonezije Joko Vidodo evropskim liderima na samitu EU–ASEAN prošlog meseca. Malo ko će ostati ravnodušan prema ovom talasu otpora uniformnosti i centralizaciji, pa u tom smislu i Davos – vrhunac globalizacije – moraće da se nosi sa novom modom subvencija, kontrolom izvoza i ekonomskom samodovoljnosti.

davos 28.1.2023
Izvor: EPA / KEYSTONE / GIAN EHRENZELLER

Ma koliko bili moćni, globalni bogovi planete i u Davosu ovog januara prisiljeni su da igraju na petoparcu. Najpre, svet nije unipolaran, kao što je bio do juče. I druga važna priča koja je samo usput pominjana na ovojanuarskom Davosu jeste ekonomska depresija koju su dodatno produbili kovid pandemija i rat u Ukrajini.

Profesor Ljubodrag Savić veruje da su moćnici u Davosu svakako svesni teškoća koje nameće ekonomska depresija, ali svakako vide da svet polako ulazi u poželjnu ravnotežu bipolarnosti. "Svet se svakim danom menja, Zapad nema više tu neprikosnovenu ulogu koju je imao. Istina, Sjedinjene Američke Države su još uvek sila broj jedan, najjače su u svakom smislu. Oni dave Evropu, Evropa je njihov talac, Evropa mora da igra kako Amerika svira. Evropa nema samostalnu politiku. Ali je taj kolektivni Zapad, bez dileme, jači od ostalih. Stoji i saznanje da su Kina, Rusija, pa i Severna Koreja nuklearne sile, a Kina ubrzano raste u, verujem, u skoroj budućnosti u vodeću globalnu velesilu. Trebaće neko vreme i da se u tom smislu svetski poredak prekomponuje, a Sjedinjene Američke Države učiniće bukvalno sve, kao što i danas čine, da Kina ne poraste u vodeću svetsku silu... Čak ni nova globalna prijateljstva nisu jednosmerna. I među tim koji bi da budu prijatelji postoji razmimoilaženje, postoji taj neki ratni sukob, a Rusija i Kina su se ne tako davno gledali preko nišana. Ni danas to prijateljstvo nije neupitno.

Bivši državni sekretar vlade SAD Henri Kisindžer nedavno je izjavio da je svet najbolje funkcionisao u ono vreme Hladnog rata. Bile su dve supersile i svako se plašio one druge. To je ravnoteža snage. Toga sada nema. Balon je pukao. I sada je to potencijalno vrlo opasno stanje u kome je svako svakom prijatelj i neprijatelj. I svako pokušava da zauzme neku poziciju koja mu pripada, a očigledno ambicije su mnogo veće od pravih mogućnosti i realnih činjenica. I to je jedno opasno stanje u kome će biti konflikata i konflikata. A ove manje zemlje, one će biti vučene kao i Srbija, sa jedne, druge ili sa treće strane. Tako da svetu predstoji košmarni period, dok se ne dođe do pomenute potpune ravnoteže“, kaže dr Savić.

"Ako danas postoji globalni gospodar planete, onda je to velika ekonomska depresija. Ona se pita za sve, a pitaće se još bar pet godina“, veruje profesor Savić. "Ruže nikom ne cvetaju, loše privređivanje na globalnom nivou – sve vodeće privrede oslanjale su se na štampanje novca, danas mali privredni rast i visoka inflacija uvele su svet u ozbiljan bezizlaz. U Davosu ove godine ekonomski znanci i moćnici nisu našli medicinu za ove probleme. A nisu se ni trudili. Ako tome dodamo da je rat u Ukrajini strmoglavio energetsku stabilnost Evrope, što će svakako dovesti u pitanje ekonomski oporavak zemalja EU u narednih deset godina. O ceni koju će platiti male zemlje, među kojima je i Srbija, da ne govorimo.“

Profesor Savić tvrdi da dosadašnji teret inflacije nije bio na realnom nivou. Cunami tek predstoji. To je svakako jasno moćnicima iz Davosa pa su se okrenuli ulaganjima u domaću privredu i naravno štednji u sektoru energetike i traženju novih energetskih izvora. Uvoz gasa i nafte iz SAD je komplikovana, daleka i skupa priča. Uz sve to, Makron i Šolc su ovih dana razgovarali o ekonomskim merama koje bi Francusku i Nemačku doveli do nužne samostalnosti. O čemu se tačno radi, još nije obnarodovano.

Ekonomske krize, naročito one velike, neretko su se završavale velikom ratovima. Sasvim je moguće da je u Davosu Zapad izabrao rat. Moguće onaj svetski, koji bi morao biti i nuklearni, a koji bi po prirodi stvari formalno počeo baš na Balkanu, pisao je nedavno Dragan Bisenić u autorskom tekstu za Tanjug.

Ova mogućnost svakako je izgledna jer Zapad procenjuje da Rusiju po svaku cenu valja vojno poraziti. Odluka da se Ukrajini isporuče nemački tenkovi u Davosu je privremeno stopirana. Nekoliko dana kasnije Poljska odlučuje da te iste nemačke tenkove "abrams“ isporuči Ukrajini, ukoliko se s Nemačkom postigne potrebna koaliciona većina.

Davos je saglasan da je rat rešenje, da se po svaku cenu porazi Rusija. Uostalom, Bela kuća veoma dobro iz lične prakse zna da su ratovi unosna privredna grana. Međutim, ako su zemlje EU uvučene u rat, Moskva će u konačnom trenutku odbrane posegnuti za nuklearnim oružjem! Da li je kolektivni Zapad spreman da plati tu cenu – da bi odbranio globalni ekonomski i politički primat? Primarna logika kaže da to nije realno, ali primarna logika nikad nije vodila velike svetske politike. A tek ratove.

Dejan Šoškić, bivši guverner NBS-a i redovni profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, kaže da su, uz Ukrajinu i Rusiju, najveću cenu platile zemlje Evropske unije. On procenjuje da bi ekonomski oporavak recimo Nemačke, vodeće evropske ekonomije, uz cene energenata koje su važile pre ukrajinske krize, mogao trajati između šest i deset godina. Koliko će taj oporavak trajati, ako se rat produži, što podrazumeva i njegovo širenje izvan Rusije i Ukrajine?

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Vučić: "Za nas su Krim i Donbas Ukrajina"
1

Intervju

19.01.2023. 09:03

Vučić: "Za nas su Krim i Donbas Ukrajina"

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je za američku medijsku kompaniju Blumberg da je zahvalan Moskvi za podršku u vezi s Kosovomm, ali da ne podržava invaziju Rusije na Ukrajinu.
Close
Vremenska prognoza
scattered clouds
11°C
24.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve