Svet
18.08.2022. 18:35
Milan Mišić

Poseta Nensi Pelosi

Igranje vatrom u Tajvanskom moreuzu

Nensi Pelosi 18.8.2022.
Izvor: EPA / FRANCK ROBICHON

Počelo je diplomatskim spektaklom, a završilo se (zasad) vojnim. Nensi Pelosi, doajen političke elite Vašingtona i, kao predsedavajuća Predstavničkog doma, treća po rangu u sistemu američke vlasti, posetila je Aziju i na toj turneji svratila i do Tajvana, gde je razgovarala sa predsednicom tog ostrvskog entiteta od 23 miliona stanovnika, sa kojim trguju gotovo sve zemlje sveta, ali diplomatski ga priznaje tek nekoliko beznačajnih državica.

Pelosijeva je putovala specijalnim avionom Pentagona, a let od Singapura do tajvanske prestonice Tajpej koji traje oko četiri i po sata posredstvom aplikacije "FlightRadar“ pratilo je 708.000 ljudi, čime je postavljen rekord. Istovremeno, za putanju tog aviona je posredstvom popularne kineske društvene mreže "Weibo“ u direktnom prenosu bilo zainteresovano oko 16 miliona Kineza.

Razlog za ovako veliku pozornost je činjenica da je gospođa Pelosi najviši američki funkcioner koji posećuje Tajvan u poslednjih 25 godina (u Tajpeju je u aprilu 1997. boravio tadašnji takođe predsedavajući Predstavničkog doma Njut Gingrič) – ali su elementi drame ovoga puta bila američkim vlastima upućena upozorenja "da se ne igraju vatrom jer će ih vatra progutati. Istovremeno, šef kineske diplomatije Vang Ji dolazak Pelosijeve na Tajvan opisao je kao "zlonamernu provokaciju“.

Ova poseta ni u kom slučaju nije bila grom iz vedra neba jer je nagoveštena još početkom aprila, ali je morala da bude reprogramirana zato što se Pelosijeva zarazila virusom korona. Usledila je kratka polemika između nje i predsednika Bajdena, čiji je stav bio da svraćanje na Tajvan "nije dobra ideja“, ali to nije izgledalo uverljivo – više je ostavilo utisak diplomatske koreografije nego stvarnog neslaganja oko delikatnog problema.

Pre nego što je potvrđeno da će posle Singapura delegacija Nensi Pelosi ipak posetiti Tajvan, o tome (i o drugim aspektima odnosa i svetskim prilikama) su puna dva sata i 17 minuta telefonom razgovarali predsednici Bajden i Si Đinping. Saopštenja dve strane o temama razgovora otkrila su da saglasnosti nije bilo: kineski lider insistirao je da je "odlučno očuvanje kineskog nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta čvrsta volja više od 1,4 milijardi Kineza“, dok je Bajden sagovorniku uzvratio da se "američka politika nije promenila“, što znači da je Vašington "odlučno protiv unilateralnih nastojanja da se promeni postojeće stanje ili podriju mir i stabilnost u Tajvanskom moreuzu“.

Ono što se događalo posle odlaska Pelosijeve bilo je dramatičnije od njenog dolaska: Kina je priredila četvorodnevnu demonstraciju moći svoje mornarice i ratnog vazduhoplovstva, vojnu vežbu sa "živom“ municijom nadomak tajvanskih teritorijalnih voda, koja je protumačena i kao uvežbavanje blokade Tajvana.

Incidenata nije bilo, ali je ostalo da lebdi u vazduhu pitanje kome je bila potrebna nova kriza u američko-kineskim odnosima u okolnostima kada su obe sile i njihovi saveznici zaokupljeni ratom u Ukrajini i njegovim geopolitičkim, vojnim i ekonomskim posledicama koje nikog ne štede.

Tajvan nije novi problem u najvažnijim bilateralnim odnosima današnjeg sveta. Amerika zadržava svoj stari stav "strateške neodređenosti“ kad je reč o tome da li bi, u slučaju kineske intervencije, direktno vojno učestvovala u odbrani Tajvana. To Bajden, doduše, sve češće izjavljuje, što njegovo neposredno okruženje naknadno relativizuje.

SAD zadržavaju svoju politiku priznavanja "samo jedne Kine“, što podrazumeva da je i Tajvan njen deo, ali se protive nasilnom ujedinjenju. Najdirektniji u tom pogledu bio je šef Pentagona, Bajdenov sekretar za odbranu Lojd Ostin, koji je u junu, posle sastanka sa svojim kineskim kolegom u Singapuru, izjavio da će "SAD održavati svoje kapacitete za otpor svakoj upotrebi sile ili drugih sredstava prinude koji bi mogli da ugroze bezbednost ili društveni ili ekonomski sistem naroda Tajvana“.

U medijskim analizama pozadine američko-kineskog zaoštravanja povodom Tajvana ukazuje se i na političke računice u Vašingtonu: ovo je izborna godina (u novembru se biraju novi sastav Predstavničkog doma i trećina Senata), pa Bajdenova Demokratska partija želi da ostavi utisak kako je "čvrsta“ u sučeljavanju sa Kinom što donosi glasove (kao što ih utisak popuštanja Pekingu odnosi).

Istovremeno, kineski motivi za podsticanje krize su mnogo složeniji i, s obzirom na tamošnji jednopartijski sistem, delikatniji. Kao važan faktor u tom kontekstu uzima se stanje kineske ekonomije čiji je tempo, posle decenija konstantnog rasta, iznenadno (ali ne i neočekivano) usporen. Prema američkoj agenciji "Blumberg“, rast je u poslednja dva kvartala bio u minusu, dok će prema računicama Međunarodnog monetarnog fonda rast BDP-a za ovu godinu za kineske standarde biti izuzetno skroman: samo 3,3 odsto.

"Blumberg“ takođe navodi probleme u prezaduženom sektoru nekretnina, dok najnovije podatke Kineskog nacionalnog biroa za statistiku po kojima je stopa nezaposlenosti od 19,3 među mladima između 16 i 24 godine – ocenjuje kao "šokantne“.

Kad se svemu ovome dodaju i sve očigledniji demografski problemi – u Kini se rađa sve manje beba – zaključak koji u svojoj upravo objavljenoj knjizi "Opasna zona – dolazeći konflikt s Kinom“ nude dvojica komentatora "Blumberga“, Hal Brends i Majkl Bekli, prilično je sumoran jer "ratove ne započinju sile koje su jake i pune samopouzdanja, već one čija moć opada i koje znaju da vreme nije na njihovoj strani“.

Na sličnim pozicijama je i esej američkog eksperta za Kinu Majkla Šumana u mesečniku "Atlantik“ naslovljen sa "Kockarska poseta Nensi Pelosi Tajvanu“, čija je teza da je ovo putovanje važne američke političarke samo početak krize u američko-kineskim odnosima, pre svega zbog teško pomirljivih interesa.

Iz perspektive Vašingtona američka budućnost uveliko zavisi od Azije i sistema tamo uspostavljenih partnerstava stvorenih upravo da se učvrsti američki uticaj i obuzda Kina. U tom kontekstu Tajvan nije samo višedecenijski američki prijatelj, nego i ključni ekonomski partner, kao i veza sa mrežom demokratija koje održavaju američku moć na Pacifiku.

Za Kinu je pak Tajvan neizostavna komponenta njenog uspona ka statusu supersile. Stav Pekinga u tom pogledu je nepromenjen u poslednjih 70 godina: Tajvan je "odmetnuta“ pokrajina koja ostaje integralni deo Kine.

Poseta Nensi Pelosi tom "delu Kine“, prema autoru "Atlantika“, "pojačala je nesigurnost među kineskim liderima oko ostvarivosti tog prioritetnog nacionalnog cilja jer je pokazala da vlada u Tajpeju sve odlučnije ulazi u američku orbitu, što "mirno ujedinjenje“ čini sve manje izglednim.

Podrška Amerike potvrđena dolaskom Pelosijeve povećala je samopouzdanje političkih lidera Tajvana uprkos pretnjama ubojitom silom koje je donela vežba kineskih oružanih snaga u tajvanskom priobalju, ali je glavni utisak, prema analizi u "Atlantiku, ipak da kinesko rukovodstvo njenu posetu nije uspelo da spreči, što ima i unutrašnje, a ne samo spoljnopolitičke reperkusije.

Niko, međutim, konstatuje Majkl Šuman, ne zna kako će ovaj zaplet da se završi, uz sumoran zaključak da je "poseta Nensi Pelosi bila korak ka transformaciji rata zbog Tajvana od malo verovatne mogućnosti do realnog rizika koji treba da zabrine svet“.

U opticaju su već i razni scenariji kakav bi to rat mogao da bude. Londonski "Ekonomist“ je tako početkom ovog meseca objavio tekst koji potpisuju admiral Li Hsi Min, bivši načelnik Generalštaba oružanih snaga Tajvana (koji danas ima oko 300.000 vojnika), i Erik Li, direktor vašingtonskog instituta "Projekt 2049“.

Prema ovim autorima, mogućnost nasilnog prisajedinjenja Tajvana matici Kini je u porastu pre svega zbog "političke ostavštine Si Đinpinga. Iako je kao predsednik Kine i šef partije "fundamentalno promenio način na koji se Kina angažuje u svetu, nedostaje mu neko postignuće koje bi ga svrstalo u društvo istorijskih lidera Kine poput Mao Cedunga ili Deng Sjaopinga“. On je toga svestan i zato sprovodi program naoružavanja kineske vojske koji je podešen upravo za rat, ako bude neophodan prilikom zauzimanja Tajvana. Kad Narodna oslobodilačka armija Kine za tako nešto bude spremna, predsednik Si bi mogao da invaziju započne "bez velikih upozorenja“.

Jedna od tih "najava“ moglo bi da bude saopštenje kineskog Ministarstava inostranih poslova iz juna, u kojem se deklariše da je Kina preuzela nadležnost nad Tajvanskim moreuzom i da se taj pomorski put, jedan od najprometnijih na planeti, neće više tretirati kao međunarodni.

Treba imati u vidu i da je Tajvan, sa BDP-om od 700 milijardi dolara, osma ekonomija Azije i 18. svetska. Najveći je proizvođač danas najtraženije robe sveta: mikroprocesora (globalne potrebe podmiruje sa čak 92 odsto). Glavni trgovinski partner mu je Kina.

Produbljivanje krize jeste na horizontu, a jedina izvesnost je da je Tajvanski moreuz region sve veće neizvesnosti. Staro pravilo je, uostalom, da kad se započne nešto loše, stari problemi dobijaju novi zamah.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Kako bi izgledao rat između Kine i Tajvana
kina, tajvan

Odmetnuta pokrajina

30.06.2022. 16:05

Kako bi izgledao rat između Kine i Tajvana

Dok već četvoromesečni rat u Ukrajini i dalje usisava gotovo svu svetsku pažnju, poseta Džoa Bajdena glavnim azijskim saveznicima na dnevni red je stavila još jednu dilemu: može li Amerika, kao i dalje najveća sila, istovremeno da se nosi sa nepopravljivo nepoćudnom Rusijom i sve ambicioznijom Kinom.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
13°C
28.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve