Svet
12.10.2022. 18:10
Milan Mišić

Geopolitičke ambicije

Kako je Indija, od kolonije, postala supersila

Indija
Izvor: Shutterstock

Kada je početkom septembra predstavila novi model "ajfona“, mobilnog telefona sa najnovijim tehnologijama, američka kompanija "Epl“ je saopštila i da će se taj aparat, "ajfon 14“, proizvoditi i u Indiji. Na prethodnih 13 verzija, na poleđini je sitnim slovima bilo ugravirano "Osmišljeno u Kaliforniji, proizvedeno u Kini“.

Razlozi jedne od najvećih kompanija današnjice da zasad samo delimično preseli proizvodnju svog najvažnijeg artikla (dosad ih je prodato 2,2 milijarde primeraka) su koliko ekonomski toliko i geopolitički: da razgrana lanac snabdevanja kako bi izbegla posledice mogućih potresa u sporenju Kine i SAD oko Tajvana.

Glavni partner Amerikancima iz Silicijumske doline u Indiji biće njena najveća korporacija "Tata", konglomerat sa oko milion zaposlenih koji zaista proizvodi sve od igle do lokomotive, od čelika do softvera i od automobila (uključujući i one sa električnim pogonom) do čipova. Tržišna vrednost "Tate“ procenjuje se na oko 270 milijardi dolara.

Prema nedavnom saopštenju Međunarodnog monetarnog fonda, Indija je u prvom ovogodišnjem kvartalu po obimu svog BDP-a (1,3 biliona – hiljada milijardi – dolara) sa petog mesta lige svetskih ekonomija smenila svog nekadašnjeg kolonijalnog gospodara, Veliku Britaniju.

Jačajući ekonomske mišiće, Nju Delhi povećava i svoje geopolitičke ambicije. To znači da se sa jedne strane nudi kao alternativa "svetskoj fabrici“ što je i dalje Kina, dok sa druge pretenduje da, čuvajući svoju "stratešku ekonomiju“, bude važan akter tranzicije ka multipolarnom svetu.

Sve ovo se jasno videlo od momenta ruske invazije na Ukrajinu – Indija odbija da se postroji u tabor Zapada (SAD i EU) i odlučuje da vodi "ultrarealističnu“ politiku čiji je glavni stub – zaštita indijskih interesa.

Indija je čak 11 puta bila uzdržana prilikom glasanja o rezolucijama osude Rusije u Ujedinjenim nacijama, odolevajući pritisku svojih zapadnih prijatelja, iako se sa njima zalaže za svetski poredak zasnovan na pravilima koje je Rusija svojom "specijalnom vojnom akcijom“ nedvosmisleno prekršila.

To podrazumeva i neučestvovanje u zapadnim sankcijama za Rusiju, uz principijelno odbijanje da se saglašava sa unilateralnim merama kažnjavanja, donetim izvan sistema Ujedinjenih nacija. To, međutim, ne znači da Indija sedi na više stolica odjednom, nego da za svaku priliku bira stolicu.

To se najbolje vidi po indijskim odnosima sa najvećom silom, SAD. Dve države sebe smatraju "najmnogoljudnijim svetskim demokratijama“ (mada oba sistema poslednjih godina pokazuju ozbiljne slabosti), ali to ih ne sprečava da demokratska načela ignorišu kad treba da isposluju nešto što im je važno, što u praksi znači da takozvani standardi i vrednosti mogu da budu prilično savitljivi.

Partnerstvo Nju Delhija i Vašingtona karakteriše se kao "strateško“, što se ogleda u činjenicama da se njihovi lideri sastaju najmanje jedanput godišnje, da su potpisali mnogobrojne sporazume o bilateralnoj saradnji među kojima ima i vojnih. Zajedno su u "Četvornom bezbednosnom dijalogu“ (poznatom kao QUAD), gde su još Japan i Australija. Nedavno su institucionalizovali i "Indo-pacifički ekonomski okvir za prosperitet“, s ciljem da prošire ekonomske odnose sa zemljama sa kojima nemaju formalne trgovinske sporazume.

Naravno, u svakom od ovih slučajeva pozadina je obostrani strateški interes obuzdavanja Kine, što međutim ne podrazumeva indijsko-američko jednoglasje u svakoj prilici.

Ono što je, da bi se ovo partnerstvo održalo, moralo da bude sklonjeno u stranu, jeste duga istorija indijsko-ruskog partnerstva tokom hladnoratovske ere, kada predvođena političkom dinastijom Nehru–Gandi Indija održava ekonomski sistem čiji su "komandni visovi“ državna preduzeća – sistem koji će početi da reformiše tek u poslednjoj deceniji prošlog veka. Rusija u tom periodu Indiji pruža podršku u UN kad je na dnevnom redu bilo pitanje Džamu i Kašmira, nekadašnje federalne države Indije oko koje prilikom podele nije postignuta suglasnost sa Pakistanom, državom stvorenom da bude domovina muslimana Indijskog potkontinenta.

Odnosi između Nju Delhija i Moskve armirani su i vojnom saradnjom: oko 85 odsto indijskog uvoza vojne opreme podmiruje Rusija. Tim povodom u medijima su se pojavile spekulacije da bi SAD vojnu preorijentaciju Indije mogle da finansiraju sa 500 miliona dolara.

Svoju samostalnost posle 24. februara, kada Rusija započinje invaziju na Ukrajinu, Indija potvrđuje i kupovinom velikih količina ruske nafte (sa velikim popustom), koja se posle pretvaranja u derivate u indijskim rafinerijama uz solidan profit prodaje na svetskom tržištu.

Vašington je zbog indijske "težine“ u međunarodnim poslovima morao da zažmuri i na indijsko članstvo u organizacijama koje bi mogle da se smatraju antizapadnim, kao što je Šangajska organizacija za saradnju (SCO). To je ekonomski, politički i bezbednosni forum u kojem dominira Kina, a članice su, pored nje, još i Indija, Pakistan, Kazahstan, Kirgistan, Rusija, Tadžikistan i Uzbekistan.

Samit SCO-a održan sredinom septembra bio je u vestima zbog prekora koji su lideri Kine i Indije uputili predsedniku Rusije, Vladimiru Putinu, a koji su bili indirektna kritika njegovog rata u Ukrajini, pri čemu je, sa opaskom "da nije vreme za ratovanje“ indijski premijer Narendra Modi bio direktniji od kineskog kolege, predsednika Si Đinpinga. Obe sile inače Rusiji pružaju političku, ali ne i materijalnu podršku u njenoj zasad neuspešnoj intervenciji koja, zveckanjem i nuklearnog oružja, najavljuje scenarije koji su sve sumorniji.

Svoju stratešku samostalnost Indija je pokazala i prošlog aprila, primanjem u posetu šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova, kada je zapažena njegova izjava da je Rusija "spremna da isporuči svaku robu koja je potrebna Indiji“. Lavrov je pomenuo i da bi Indija mogla da bude za Rusiju sasvim prihvatljiv posrednik u eventualnim mirovnim pregovorima Kijeva i Moskve.

Ova vrsta indijske neutralnosti, koja je u krajnjem ishodu suprotna američkoj politici, zapažena je i u Pekingu, pa je pre Lavrova, u martu, u poseti Nju Delhiju bio i kineski ministar inostranih poslova Van Ji, koji je bio direktan, izjavivši da bi, "ako se Kina i Indija udruže, to privuklo pažnju celog sveta“.

Indija i Kina, međutim, tek treba da reše svoj granični spor na obodu Himalaja, zbog kojeg se s vremena na vreme i zapuca, a koji je još neprevaziđena prepreka za neko veće bilateralno približavanje.

Zbog sve izoštrenijeg profila Indije u svetskoj politici, neprijatno iznenađenje za zapadne prijatelje Indije bilo je i njeno septembarsko učešće u jednonedeljnoj ruskoj vojnoj vežbi "Vostok“ ("Istok“) održanoj početkom septembra na ruskom Dalekom istoku, zajedno sa snagama Kine, Laosa, Nikaragve, Sirije i nekoliko bivših sovjetskih republika. Prema izveštajima agencija, u vežbi je angažovano oko 50.000 vojnika, 140 aviona i 60 brodova.

Kao posle Kine druga najmnogoljudnija nacija sveta (procena je da u ovom momentu ima 1,4 milijardu stanovnika), Indija ima i značajnu "tvrdu silu“: oružane snage sa 1,237 miliona ljudi u aktivnom sastavu plus 960.000 rezervista za čije se izdržavanje, opremanje i ukupnu vojnu gvožđuriju godišnje troši 70 milijardi dolara, koliko iznosi aktuelni vojni budžet.

Indija je i nuklearna sila koja je prvu atomsku probu izvršila još u maju 1974. godine (dok je poslednjih pet eksperimentalnih nuklearnih detonacija obavljeno u maju 1998). Indijski nuklearni arsenal ima 160 prijavljenih bojevih glava (Pakistan ih ima pet više) sa mogućnošću da budu postavljene i na interkontinentalne rakete. Njena mornarica ima dva nosača aviona (koliko i Kina), a oružane snage upravo prolaze kroz proces modernizacije.

Treba napomenuti da je od sticanja nezavisnosti, čiji je 75-godišnji jubilej proslavljen 15. avgusta, Indija vodila tri rata: dva sa Pakistanom (1965. i 1971) i jedan sa Kinom, 1962. U sva tri slučaja povod su bila sporenja oko granice.

Nije zanemarljiva ni indijska "meka sila“, oličena u Bolivudu, najvećoj svetskoj fabrici za proizvodnju filmskih priča, zatim indijskoj muzici i indijskoj kuhinji.

Sa sve zapaženijim prisustvom na svetskoj sceni, Indija ne može da izbegne ni sve veću pažnju koju privlače njeni unutrašnji trendovi. Reč je o kritikama na račun "hindutve“, ideologije nacionalističkog hinduizma, dominantne religije u državi koja je kroz najveći deo svoje istorije bila oličenje verskog pluralizma.

Ideja da je hinduizam, mnogobožačka religija kojoj pripada 80 odsto Indijaca, superiorniji od svih drugih i da zbog toga treba da ima specijalno mesto u društvu i nacionalnoj politici nije nova, ali je sa periferije u središte dospela tek posle dolaska na vlast (2014) premijera Narendre Modija (72).

"Hindutva“, kako je on zagovara, pretpostavlja napuštanje sekularnosti, što se polako prenosi i na institucije. Ono što je najopasniji aspekt ovog procesa jeste činjenica da diskriminiše 280 miliona vernika drugih religija, a pre svega oko 204 miliona indijskih muslimana.

Indija je prva zemlja sa globalnog "juga“, dakle prva sa kolonijalnom prošlošću koja je na putu da postane supersila. Taj put ima nekoliko etapa: da najpre od ostatka sveta bude priznata kao samostalna i iznutra ne samo jaka, nego i stabilna supersila, zatim cementiranje multipolarnog poretka i na kraju stolica u reformisanom Savetu bezbednosti. Putovanje će svakako potrajati, ali, kako veli stara doskočica, "ništa nije daleko ako se na vreme pođe“.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Mohanđi: "Najbolji guru je vaš lični život"
Mohanđi

Intervju

01.09.2022. 14:39

Mohanđi: "Najbolji guru je vaš lični život"

Kada se u medijima u Srbiji pojavila fotografija Jelene Đoković i Ane Divac u društvu gurua iz Indije - Mohanđija, reakcije javnosti su bile različite.
Close
Vremenska prognoza
scattered clouds
11°C
19.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve