Svet
20.03.2022. 07:05
Rade Jerinić

Rat u Ukrajini

Mir pred vratima

Vladimir Putin
Izvor: ANA-MPA / ORESTIS PANAGIOTOU

Dok Kremlj i Kijev daju sve više naznaka da je kompromis moguć kao jedno od rešenja, pojavljuje se koncept oružane neutralnosti koji primenjuju Austrija i Švajcarska

Ukrajina – nerešeno. Tako stoje stvari na terenu u ovom trenutku. S druge strane, postoje već ozbiljne naznake da se nazire rešenje krize.

Prvo su članovi ukrajinske delegacije koji pregovaraju sa Rusima izjavili da će sporazum biti donet najranije za dve nedelje, a najduže do maja meseca. Zatim je ukrajinski predsednik nakon što je prethodnog dana rekao da nije realno da njegova zemlja postane član NATO-a, sutradan izjavio da su zahtevi ruske strane u pregovorima sada realističniji.

Podsećamo, zahtev sa prvih pregovora održanih u Belorusiji bio je – bezuslovna kapitulacija Kijeva. Specijalni savetnik ruskog predsednika zadužen za pregovore sa Ukrajinom Vladimir Medinski je, s druge strane, izjavio da je trenutno na stolu predlog Ukrajinaca o vojnoj neutralnosti po švajcarskom ili austrijskom modelu, ali i da je važna tačka denacifikacija i jasno određivanje prema ovom fenomenu.

Gradimo sporazum za generacije koje dolaze, izjavio je Medinski.

Nakon skoro mesec dana borbi nekoliko stvari je kristalno jasno.

Prvo i osnovno je da Moskva nije zadovoljna kako se stvari odvijaju po njih. To je uostalom potvrdio i komandant Nacionalne garde Rusije Viktor Zlotov, doduše okrivljujući za to ukrajinske nacionaliste koji koriste civile kao štit i tako usporavaju napredovanje ruskih snaga.

Svejedno šta je razlog, efekat brzine i iznenađenja više ne stoji na ruskoj strani. Pored toga, svi mediji pišu o tome da je Putin stavio u kućni pritvor dva visoko rangirana funkcionera tajne službe što jasno indicira njihovu odgovornost u operaciji u Ukrajini.

Vladimir Putin
Izvor: SPUTNIK POOL / SERGEI GUNEYEV / SPUTNIK POOL /

Potpuno pogrešna procena je zapravo otkrila najveći problem ruske strane – korupciju.

Čini se da su ogromne sume novca koje su izdvajane za operacije u Ukrajini zapravo proneverene zarad ličnih ekonomskih interesa. Na obaveštajne službe Rusije na Zapadu već dugo gledaju kao na anahrone i metodološki zastarele, ali svakako nikada im se nije umanjivao značaj i funkcionalnost. S druge strane, na rusku armiju gledalo se kao na vrlo modernu i respektabilnu silu. Međutim, tok operacija u Ukrajini pokazao je brojne slabosti. Od loših strategijskih odluka, očajne logistike, neusklađenosti operacija iz vazduha sa naporima jedinica na terenu...

Borbena tehnika kvarila se preko mere, opremljenost jedinica nije ujednačena itd. Zvuči gotovo neverovatno, ali skoro mesec dana nakon početka sukoba ruska strana ne može da tvrdi da u potpunosti kontroliše vazdušni prostor nad Ukrajinom, što je ozbiljan faul za ruske vazdušno-kosmičke snage. S obzirom na nivo finansiranja koji je prethodnih dvadeset godina izdvajan za potrebe vojske i učinkovitosti, čini se i da je u ovom segmentu korupcija uzela svoj danak.

S druge strane, Ukrajincima, koji takođe trpe ogromne gubitke, ali se istine radi prilično efikasno suprotstavljaju napadima, jasno je da rat vojnim putem ne mogu dobiti i da je iz dana u dan razaranje zemlje sve veće. O ljudskim žrtvama da i ne govorimo. Saveznike u tradicionalnom smislu te reči neće dobiti. Čini se da se na taj način polako ali sigurno otvaraju vrata kompromisu.

Predlog o vojnoj neutralnosti po austrijskom ili švajcarskom modelu je nešto što bi moglo odgovarati obema stranama u sukobu. Primer Austrije je indikativan i čini se da upravo njegovo navođenje nije slučajno. Naime, 1955. godine kada je Austrija obnovila svoju državnost nakon Drugog svetskog rata, jedna od ključnih tačaka uspostavljanja države je bio Ustavni zakon koji se ticao vojne neutralnosti. U njemu se Austrija pozvala na Hašku konvenciju i njene odredbe u vezi sa poštovanjem prava i obaveza neutralnih sila u slučaju kopnenog rata iz 1907. godine. Ovaj koncept zasnovan je zapravo na tzv. oružanoj neutralnosti, odnosno postojanju oružane sile koja je u stanju da se suprotstavi svakom spoljnom narušavanju osnovnog ustavnog okvira. U tom trenutku ovakva situacija je odgovarala Sovjetskom Savezu koji je pristao na dogovor, pre svega što je to značilo da se NATO transverzala na jugu Evrope prekida sa dve realno neutralne zemlje koje se graniče, Austrijom i Švajcarskom. Zapad je pristao jer nije morao sa Sovjetima da deli interesne zone, na šta su oni po Moskovskom sporazumu iz 1943. godine i Potsdamskim sporazumom imali potpuno pravo.

U konkretnom slučaju Ukrajine, ukoliko bi se našao nekakav model sličan austrijskom, to bi značilo da se odustaje od aspiracije integracije u NATO, za šta je u ovom trenutku Kijev, čini se, spreman. Time bi i Moskva na neki način bila zadovoljena u strateškom smislu jer bi bar na neko duže vreme NATO ostao za Ukrajinu dalje od njenih granica. U poslednjim izjavama čini se da je i Kremlj spreman za sniženje svojih aspiracija. Ako je na početku bio cilj – cela Ukrajina, jasno je da je on neostvariv. Vojne ciljeve u tom pogledu nije lako dostići bez teških žrtava i za kratko vreme, ali čak i kada bi ih dostigli jasno je da nikada tu zemlju ne bi mogli efektivno kontrolisati. Avganistanski scenario sigurno nije prihvatljiv.

Što se Zapada tiče, takav razvoj događaja nije najpovoljniji jer vojna neutralnost Ukrajine je zapravo njihov strategijski poraz. Ali biće to već "un fait accompli“ – svršena stvar kojoj mane nema i teško je očekivati da će bilo ko moći javno da se suprotstavi dogovoru dveju strana, Rusa i Ukrajinaca, kojim se okončava rat na evropskom tlu i patnja desetina miliona ljudi. Šahovski gledano – mat pozicija.

Ali da se ne zavaravamo, neće to biti ni trijumf Moskve. Jedina važna lekcija za Kremlj iz ovog sukoba jeste da je sve ono što je građeno prethodne 23 godine dovedeno u pitanje realizacijom ove akcije. Sa naglaskom na reči – realizacija. Sve ono za šta se verovalo da u njemu leži ruska moć, armija, tajne službe, vojna moć – sve su to, čini se, Potemkinova sela. Iluzije i paralelna stvarnost, kulise koje je podizala korupcija, kako bi sama sebe hranila i opstajala. Takva struktura nije u stanju da dugo izdrži terete ekonomskih sankcija. Zato je zapravo pravi i jedini ispravni prioritet Rusije da se sa tim zlom izbori jer realno gledano pored svih "smerčova“, "suhoja“ i Kadirova, najjače oružje koje Putin ima je – ventil za gas.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Telefonski razgovor Putina i Šolca - teške teme, oštar ton
telefon

Rat u Ukrajini

18.03.2022. 13:15

Telefonski razgovor Putina i Šolca - teške teme, oštar ton

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je da se telefonski razgovor predsednika Rusije Vladimira Putina i nemačkog kancelara Olafa Šolca, ovog petka, "teško može nazvati prijateljskim".
Close
Vremenska prognoza
few clouds
8°C
24.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve