OMČA ZA LAŽNE VESTI: Da li zakon štiti ljude ili političare?!
Danac Saleh Sulejman je prva žrtva malezijskog zakona o dezinformacijama, jedinog takvog propisa na svetu. Pored Malezije, i EU se bacila na uvođenje regulative u borbi protiv fejk vesti na društvenim mrežama i u medijima. Eksperti strahuju da ti propisi neće štititi ljude, već političare
Nemačka zove, Nemačka zove, smireno ali upozoravajuće govorio je glas perfektnog britanskog akcenta s radijskih talasa. Nastavljao je zastrašujućim opisima izginulih na bojnom polju, nabrajao žrtve rečima hladnokrvnog statističara, spuštao moral naroda i obesmišljavao puštanje dragocene britanske krvi za narode preko Lamanša.
Kao neprocenjivi šraf Gebelsove propagandne mašinerije, Vilijam Džojs, američki Irac, punih šest godina je iz Nemač ke trovao britanski etar emisijima o pobedama nacista i Tre ćeg rajha. Vlada nije zabranila njegove izmišljotine, a štitila ga je sloboda govora. Britanci nisu pretpostavljali da iko veruje fatalističko-lažnim trabunjanjima. Zato je i uspeo da pokoleba mnoge. Džojsa su zvali lord Ho-Ho (glasno smejanje, prim. aut.) i bio je poslednji obešeni veleizdajnik Britanije, osuđen za samo 23 minuta.
Omča za lažne vesti bi danas teško prošla glatko iako bi je Tramp prvi stavio oko vrata američkih novinara. I to gotovo svih.
- Mediji izmišljaju priče upotrebljavajući nezvanične izvore. Potpuno su nezauzdani - urlao je šef Bele kuće s Tvitera pre nekoliko dana reagujući na objavu da ga je šef osoblja Džon Keli nazvao idiotom. Za tu medijsku priču i sve koje o njemu uporno kolaju uvredljivi predsednik je skovao izraz 2016. i nastavio da ga koristi, sve dok „fejk njuz“, istinite ili ne, nisu zabrinule evropske vlade i postale globalni preteći fenomen.
Tramp, međutim, nije ni slutio da će borba protiv lažnih vesti o političkom teatru Bele kuće, od brzopoteznih otpuštanja do kriminalnih istraga, napuniti kase najvećih američkih medijskih kompanija, počev ši od „Njujork tajmsa“, kojem je 2017. prihod od pretplate skočio na milijardu dolara. Ruke su trljali i „Vašington post“ sa više od milion pretplatnika u septembru prošle godine, kao i SiEn-En, „Foks njuz“ i „Politiko“ sa najvećim rejtingom čitanosti još od izbora 2016. godine.
Za razliku od Trampa, evropski lideri mirno su se pozabavili informacionim neprijateljima, pozivajući se na dobro prihvaćene tvrdnje o narušavanju državne istinosti. Komisija EU je za jul ove godine najavila tehnološku blokadu lažnih internet informacija, nazvanu „Kod protiv dezinformacije“.
- Aplikacija „Blokčejna“ će obezbediti transparentnost vesti na internetu, kao i integritet i praćenje sadržaja - naveli su iz Evropske komisije.
Dok u EU zabrane moraju da prođu dugotrajne procedure, u Maleziji je pro šle nedelje palo i prvo hapšenje zbog lažnih vesti. Salah Salem Saleh Sulejman nije vodio trolsku firmu ili veb-stranicu za širenje propagande i nije poku šavao da uništi ugled nekog političara. Sulejman nije ni novinar, ni stanovnik Malezije, već Danske, ali je na „Jutjubu“ postavio video u kojem je tvrdio da je bio s Palestincem koga su ubila dvojica napadača na motociklu. U klipu je naveo da je bezbroj puta zvao policiju, ali da su oni reagovali veoma sporo. Sulejman se poigrao s neistinama pa će ostatak odmora, umesto u hotelu, morati da provede u ćeliji. Policija je, naime, utvrdila da je Sulejman slagao, zbog čega je osuđen na sedam dana zatvora, čime je postao prva žrtva malezijskog zakona o fejk njuzu, prvog takvog propisa na svetu.
- Lažne vesti postale su globalni fenomen, ali je Malezija na vrhu brega i pokušava da se bori protiv toga - rekao je Fadhlulah Suhajmi Abdul Malek, visoki zvaničnik Malezijske komisije za komunikacije i multimediju, za „Njujork tajms“, dodajući da fejkeri mogu dobiti čak šest meseci zatvora i novčanu kaznu od 128.000 dolara.
Plasiranje neistinitih informacija ozbiljno su shvatili i Britanci. Njihov državni sekretar odbrane Gavin Vilijamson zatražio je da se IT stručnjaci uključe u rezervne vojne snage i pomognu u uništavanju sajber-propagande.
- Trebalo bi regrutovati vojnike koji razmišljaju kao novinari. Ratovanje se brzo razvija i potreban je novi pristup za sledeću generaciju. U ovom dobu dezinformacija, to je od presudne važnosti - izjavio je Vilijamson, poznat po upozorenjima da Rusi šire laži u Velikoj Britaniji. I EU je izrazila bojazan da Moskva razvija sofisticirane, gotovo umetničke taktike lažiranja kako bi potkopala zapadne demokratije.
Zanimljivo je da je i Fejsbuk odlučio da modifikuje svoju platformu tako da netačne vesti budu manje vidljive korisnicima te društvene mreže. One informacije čiji se sadržaj bude smatrao nepreciznim biće prikazane u skraćenoj varijanti, dok će proverene vesti imati veću sliku, naslov i obave štenje.
Upućeni tvrde da je ta odluka Fejsbuka dobra, ali da se isto ne može reći i za političku regulativu. Eksperti napominju da su zakoni neprecizni i da olakšavaju političarima i liderima da otklanjaju priče koje im se ne dopadaju. Vlada ima moć da odluči šta je tačno, a šta nije. Poput orvelovskog ministarstva istine.
I ne samo da političari mogu da brišu kompromitujuće sadržaje već mogu s lakoćom da puštaju propagandne poruke, upakovane u istinu. Očigledno je američki autor Mark Tven proročki primetio da „laž može proputovati pola sveta dok istina obuva svoje cipele“