U fokusu
Poplave u BiH: Obrni, okreni, kriv je čovek
Teško da iko ovih dana ostaje ravnodušan na slike i priče koje pristižu iz Bosne i Hercegovine.
Jablanica je potpuno zatrpana odronom, voda je odnela puteve, mostove i železničke pruge, klizišta su zatrpala kuće kamenjem i zemljom... Prema informacijama koje se pojavljuju u medijima, stradalo je najmanje 20 ljudi, dok potraga za nestalima još traje, kao i evakuacija stanovništva.
Priroda je po ko zna koji put pokazala svoju snagu, kada je za svega nekoliko sati pala količina prosečna tromesečna količina padavina.
Međutim, danas, verovatno, ne bismo govorili o ovolikom broju ljudskih žrtava da u celu priču nije umešan ljudski faktor.
Dok se spasioci danima bore da na nepristupačnim terenima Jablanice, Konjica i Fojnice, gde je situacija najkompleksnija, dođu do nastradalih i preživelih, sve više se priča o kamenolomu kod Donje Jablanice, koji je, prema mišljenju mnogih, glavni krivac smrti 15 stanovnika.
Tužilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona formiralo je predmet i imenovalo tim tužilaca za rad na ovom slučaju, a već sada je poznato da kamenolom nije imao dozvolu za rad. Usled velikih padavina kamenolom se napunio poput jezera, stvorila se prirodna brana koja je popustila nakon čega je nosila sve pred sobom. Pojedinci su mišljenja da se slom brane nije dogodio, verovatno ne bi bilo ni žrtava… Ali o svemu tome će se tek u budućnosti govoriti i raspravljati.
Slični prizori, koje danas gledamo u Bosni i Hercegovini, pre svega nekoliko nedelja viđeni su širom centralne Evrope.
Razorne poplave sredinom septembra, usled obilnih padavina koje je donela oluja “Boris“, pogodile su delove centralne Evrope, uključujući Rumuniju, Poljsku Češku, Austriju, Mađarsku, Slovačku i Nemačku…
Obilne kiše pretvorile su mirne potoke u divlje reke, izazivajući poplave koje su uništile kuće, oštetile puteve, mostove, zgrade, nanele štetu od više milijardi evra i ubile više od 20 ljudi.
Možda ne na isti način kao u BiH, ali ljudski potpis vidi se i u ovom slučaju.
Naime, prema izveštaju Vorld veder atribjušna, međunarodne grupe naučnika koja proučava efekte klimatskih promena na ekstremne vremenske prilike, navodi se da su padavine tokom ta četiri dana bile najveće ikada zabeležene u centralnoj Evropi. Zbog globalnog zagrevanja, kiša je bila između sedam i 20 odsto intenzivnija i dvostruko verovatnija.
“Ove poplave naglašavaju razorne rezultate zagrevanja izazvanog sagorevanjem fosilnih goriva“, rekla je vodeća autorka studije i istraživačica na Imperijal koledžu u Londonu Džojs Kimutai.
Naučnici ne samo da tvrde da je klimatska kriza “krivac“ za obilnije padavine i poplave, već upozoravaju da uz dodatni rast temperature na Zemlji možemo dobiti “poplave na steroidima“ u budućnosti.
U roku od samo nekoliko nedelja dve snažne prirodne katastrofe pogodile su Evropu, međutim ne suočava se samo Stari kontinent sa vremenskim neprilikama. Uragan “Helena“ koji je proglašen drugim najsmrtonosnijim u istoriji SAD, odnevši sa sobom više od 220 života, kao i monsunske kiše u Aziji, koje su ubitačnije nego što bi trebalo za ovaj period godine, potvrđuju nam da živimo neku novu klimatsku normalnost.
Ko god je sumnjao u postojanje klimatskih promena, mogao je ovog leta da ih oseti na sopstvenoj koži. Leto 2024. ostaće upamćeno kao najtoplije u istoriji merenja, kada su u više navrata obarani temperaturni rekordi.
Na primeru Srbije leto za nama bilo je toplije za 3,3 stepena Celzijusa u odnosu na referentni period 1991‒2020. godine i tačno jedan stepen toplije od dosadašnjeg rekordera – leta 2012.
Prema podacima RHMZ-a, tokom leta 2024. zabeleženo je čak pet toplotnih talasa, što su periodi od najmanje pet uzastopnih dana kada je temperatura veoma ili ekstremno topla. Takođe, svi verovatno pamtimo dva posebno teška toplotna talasa, jedan koji nas je pogodio sredinom jula i drugi od sredine avgusta sa temperaturama koje su bile i 10 stepeni više od normalnih za taj period.
Pre samo nekoliko decenija ovoliki broj ekstremno toplih dana u toku jednog leta bio je nezamisliv. Naime, sredinom 20. veka prosečno se događao jedan toplotni talas u toku cele godine u našoj državi, dok je u poslednjih 10 godina ta brojka porasla na četiri talasa godišnje.
Naučnici nas decenijama unazad upozoravaju na klimatske promene i njihove posledice, ali se čini da smo i dalje gluvi na ove apele. Klimatske promene su tu, za bilo kakav drugi scenario odavno je kasno, ali ono što posebno treba da nas brine jeste činjenica da na globalnom nivou ne radimo dovoljno da bismo ovaj problem zadržali u nekim prihvatljivim okvirima.
Kako to obično biva, posle kiše dođe sunce, ali i obrnuto. Nakon što smo ispratili ekstremno toplo leto, suočili smo se sa poplavama i bujicama…
Sve ovo što nam se trenutno dešava samo je dokaz da o klimatskim promenama ne treba da pričamo isključivo kroz prizmu porasta temperature, odnosno kako je Zemlja sve toplija i toplija.
O tome je nedavno za RTS govorio prof. dr Vladimir Đurđević koji je tom prilikom istakao da se slika promena u našem regionu prvo ogledala u tome što smo imali duže periode bez padavina, odnosno sušne periode.
“A onda posle toga to bude prekinuto intenzivnim kratkotrajnim padavinama, gde za kraće vreme dobijamo mnogo veće količine nego pre.
Tako da mi danas već znamo recimo da u Srbiji i u širem regionu imamo otprilike dva do tri puta više tih dana s ekstremnim padavinama, odnosno da se ekstremne padavine češće dešavaju i zbog toga su i situacije sa poplavama postale kritičnije.
Još jedan vrlo važan razlog koji često zanemarujemo jeste da klimatske promene donose i način premeštanja vazdušnih masa preko naše planete.
Odnosno, to je jedna od stvari koja se takođe promenila i koja isto doprinosi i tome da imamo velike količine padavina, sisteme koji se duže zadržavaju u jednom mestu. I onda vi možete da imate veće količine nego što su to bile u prošlosti“, istakao je poznati klimatolog.
Slike poplavljenih sela i gradova širom Evrope koje gledamo poslednjih nekoliko nedelja navode nas da se prisetimo majskih poplava koje su 2014. godine pogodile Srbiju.
Prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, tom prilikom je u Srbiji poginulo 57 ljudi, a bilo je ugroženo 1,6 miliona ljudi širom naše zemlje, dok je najteže bio pogođen Obrenovac.
Nevreme koje je prvo pogodilo gradove širom Evrope, a potom Bosnu i Hercegovinu, ovaj put nas je zaobišlo. Međutim, ne možemo da se ne zapitamo da li bismo ovaj put za njega bili spremniji nego pre 10 godina. Ovih dana je od više stručnjaka mogla da se čuje manje-više ista priča, kako pljuskovi ne bi izazvali poplave, mora da se zaustavi nekontrolisana urbanizacija, ali i da se izgradi adekvatna infrastruktura.
Đurđević je za RTS rekao da poplave, koje su u poslednje vreme pogađale Evropu, treba da posmatramo kao na upozorenje i kao na nešto što se “igrom slučaja“ nije desilo kod nas, ali i da bi ovakve događaje trebalo potencijalno da očekujemo.
“I u tom smislu treba da se pripremamo za ovakve događaje. Znači, ovi događaji treba da nam budu lekcija kako treba da se pripremamo, da obratimo pažnju i kako da modifikujemo našu infrastrukturu da bismo bili otporni na ovakve situacije.
Nažalost, niko u svetu nije i dalje prilagođen na ovako ekstremne vremenske uslove i ono što nas očekuje u budućnosti jeste da se prilagodimo.
Znači da trenutno postojeću infrastrukturu unapredimo, da bi bila otpornija u odnosu na ovakve događaje, ali i posebno da je unapredimo na buduće promene, pošto se klima nije zaustavila u smislu promena u ovom trenutku, nego očekujemo dodatne promene u narednih 30 godina. Mi treba da gradimo nove objekte koji će biti otporni na tu buduću klimu, a i s druge strane da unapređujemo postojeće objekte.
To nije lak zadatak, zahteva dugotrajno planiranje, dugotrajna ulaganja, visok stepen organizacije, tako da mnoge zemlje u svetu kaskaju u tom pogledu, ali treba, jednostavno, da počnemo to da radimo. Mi i dalje to na neki način ne primenjujemo na tako širokom planu da bismo se potencijalno osećali sigurnije, da bismo znali kada ćemo dostići određene ciljeve. Tako da je to zadatak pred svima nama, jednostavno prilagođavanje na klimatske promene treba da bude jedan od prioriteta.“
Kada govorimo o merama zaštite i infrastrukturi, istina je da niko u svetu nije u potpunosti spreman na izazove koje sa sobom vuku klimatske promene. Ipak, u svetu mogu da se pronađu pozitivni primeri koji ukazuju da borba protiv poplava ne mora nužno da podrazumeva gradnju nasipa od vreća napunjenih peskom…
Tako na primer u Kopenhagenu se gradi ogromna infrastruktura iznad i ispod zemlje kako bi grad bio otporniji na jake pljuskove. Mnoge evropske zemlje koriste montažne brane koje su se pokazale kao izuzetno uspešne prilikom zaustavljanja vodenih bujica, naročito u gradskim sredinama.
Ovakvi i slični sistemi primenjuju se i u SAD, Japanu i ostalim razvijenim državama. Poplave koje su u centralnoj Evropi viđene ovog septembra jesu nanele veliku štetu gradovima, ali istraživači ističu da su zaštitne mere koje su preduzete u pogođenim oblastima smanjile broj žrtava u poređenju sa sličnim poplavama koje su pogodile region 1997. i 2002. godine.