Na koscima
Ekskluzivni intervjui, analize stručnjaka, zanimljive priče... u novom broju "Ekspresa"
Novi broj nedeljnika "Ekpsres" je na kioscima.
"Falsifikovanje prošlosti i budućnosti"
Zbog čega je novo čitanje memoara general-pukovnika, narodnog heroja i naučnika Pavla Jakšića važno? Odgovor je jednostavan – zbog boljeg razumevanja i tumačenja nove istorije Srbije i bivše SFRJ.
Život i delo generala Pavla Jakšića samo su dokaz onog prastarog nauka da "Revolucija jede svoju decu“.
General Pavle Jakšić bio je najobrazovaniji oficir u partizanskoj vojsci. Od komandira Kraljevačkog partizanskog odreda, uspešnom veštinom gerilskog oficira za godinu dana postao je komandant VII Banijske divizije. Stekao je ugled među vojnicima zahvaljujući ratnoj veštini, ali i "svojeglavošću i samostalnošću u donošenju komandnih odluka“.
Važno je napomenuti da činjenice i opis važnih događaja u presudnim bitkama na Neretvi, Sutjesci, Drvaru, kao i u završnim operacijama 1944–1945. u kojima je Jakšić bio načelnik štaba IV armije koja je oslobodila Jadransko primorje, Liku, Baniju, Kordun, Istru i Trst, što je opisao u memoarima „Nad uspomenama“ niko od važnih oficira i članova Vrhovnog štaba nije osporio.
On je znao da bez Tita teško da bi bilo dobro organizovanog NOP-a i komunističke revolucije. Ali uprkos tome nije se libio da sa njim uđe u verbalni duel. Na strani 459 pod naslovom „Nešto o partizanskom kriptografskom sistemu“ Jakšić piše:
"Nemci, koji ne samo da su prisluškivali i radiogoniometrisali naše štabove sa radio-stanicama, nego su, kako se sada zna, vrlo brzo u svom birou za dešifrovanje dešifrovali naše depeše i stalno u stopu pratili i bombardovali Vrhovni štab. Tito je bio ubeđen da je to zbog vatri koje su ložili borci.
Iznerviran i ljut, osuo je u jednom trenutku na mene komandantsku paljbu: ’Zašto dozvoljavaš da lože vatre? Avijacija nas stalno tuče zbog vas! Oteraću vas od sebe!’ Na njegovu viku mirno sam odgovorio: ’Napravićeš mi veliku uslugu! Bar ću onda biti miran, jer avijacija prati Vrhovni štab i tebe, a ja stradam zbog vas!’
Tito se samo nasmejao...
"Liga sa sve manje briga"
Posle nikad kraće pauze startuje novi šampionat Srbije u fudbalu. I sve to zato da bi do nikad kraćih priprema za Mundijal bilo odigrano što više mečeva u ligi u kojoj se igra najbolji fudbal u regionu.
Sezona u Superligi, koju otvaraju u međusobnom duelu Voždovac i Novi Pazar, trajaće od 8. jula do 21. maja. Utakmice baraža za opstanak u najelitnijem takmičenju zakazane su za 27. i 31. maj. Finale Kupa Srbije odigraće se 28. maja 2023. Pauza od fudbalske jeseni do fudbalskog proleća, ovog puta nikad duža, planirano je da traje od 13. novembra 2022. do 11. februara 2023, i to sve zbog Mundijala koji se igra u nevreme. Takođe i odluke FIFA da se u vreme najveće fudbalske smotre ne smeju igrati utakmice nacionalnih šampionata čak ni u onim zemljama koje nemaju reprezentaciju na SP.
Za one koji ne veruju dokaz da je srpska fudbalska Superliga najbolja u regionu, na svu sreću, postoji. I apsolutno je egzaktan. Na Uefinoj rang listi srpski elitni rang takmičenja zauzima visoko 11. mesto. Pet pozicija iza su Grci, na 18. mestu je šampionat Hrvatske. Bugari su 24, Mađari 25, a Rumuni 26. Oni iz bivše Jugoslavije su „mali miševi“ – Slovenija 31, Bosna i Hercegovina 37, Severna Makedonija 53, a Crna Gora 54. Ovo se takođe nikad nije dogodilo. Oni koji vole fudbal u napaćenoj fudbalskoj zemlji posle svega postavljaju i logično pitanje – da li će tako biti i ubuduće?
Za početak vredno je konstatovati da se u srpskom fudbalu uprkos niza loših stvari događaju i neke dobre. Mnogi nisu pročitali ono što je izjavio Dragomir Lazović, prvi čovek Javora. U ime stvarnog stanja stvari trebalo je, tek da bi se znalo da se uz malo dobre volje može ispraviti i neka kriva Drina.
"Za kratko vreme u srpskom fudbalu dogodile su se četiri radikalne stvari. Napravljena je racionalizacija poslovanja FSS-a u kome sada umesto 128 radi 80 ljudi. Druga dobra stvar su rezultati nacionalnog tima i vraćanje nacionalnog duha, a treća uvođenje VAR tehnologije. Na kraju, tu je i nikad veći novac od TV prava, odnosno sponzorskih ugovora, koji za srpske klubove nije zanemarljiv.“
Jednu od Lazovićevih teza potvrđuje i Darko Ramovš, generalni direktor Zajednice klubova Super i Prve lige.
"U saradnji sa FSS-om napravljen je veliki pomak kad su u pitanju marketinške aktivnosti. Konkretno, pre tri godine naše lige raspolagale su sa tri miliona na nivou jedne sezone. Danas je ta suma blizu 10 miliona evra za obe lige“, podseća Ramovš.
"Panker sa maskom novinara"
Pod naslovom "Dolazak matadora“, a pod plaštom romana kao žanra, Branko Rosić, pisac, novinar, bivši muzičar, u novoj knjizi u izdanju "Lagune“ zapravo je dao presek društva u kome živimo, značajne istorijske činjenice kojih smo savremenici. Junaci govore ono što možemo čuti u kafanama i na slavama, ali i na koktelima, ono o čemu čitamo u novinama i gledamo u "Dnevniku“.
Junaci ovog romana su dvojica beogradskih hazardera u koridi 21. veka. Jedan je lepuškasti glumac koji prihvata da bude deo sofisticirane prevare koja će mu promeniti život, a drugi je korporacijski odmetnik koji u afektu baca kravatu i odlazi u svet da bude ulični svirač.
I kada na kraju zatvorimo knjigu pitamo se – da li je baš svaka sličnost sa nekim pravim likovima slučajna, da li je ta prevara, kao jedan od pokretača radnje u romanu, možda ipak istinit događaj, kao i ostali koji se pominju, a istiniti su – franšizna revolucija, novi kolonijalizam, kovid, rat u Ukrajini?
"Prevara koju je izvršio jedan od glavnih likova u romanu je čista fikcija, kao što je fikcija i sam lik. Meni je to sve zaličilo na Raskoljnikova, što sam shvatio tek kada sam tu epizodu u knjizi završio“, kaže u intervjuu za "Ekspres“ Branko Rosić, pisac i novinar, zamenik glavnog i odgovornog urednika u magazinu „Nedeljnik“, kome je ovo treći roman, posle „A tako je dobro počelo“ (2015) i „Za sutra najavljuju konačno razvedravanje“ (2018).
"Dolazak matadora“ je knjiga puna simbolike. Na površinskom sloju je interesantna priča između trilera i drame, sa neočekivanim obrtima, a ispod toga dobija se i duboko zadiranje u čoveka danas i sve ono što nam se dešava, u Srbiji, ali i šire. I sam naslov je simboličan. Zašto se knjiga baš tako zove?
"Za moje ranije knjige govorili su mi, iz marketinškog ugla, da su mi naslovi dobri, ali predugi. Zato sam se sada trudio da naslov bude kraći i da bude atraktivan. Takođe, govorili su mi pojedini i da dok čitaju moje knjige imaju osećaj kao da gledaju neki film. Ne znam kako drugi pišu, nikada o tome nisam razgovarao sa nekim piscima, ali kod mene je proces pisanja na nivou slika koje idu, kao u spotu grupe ’Prodidži’ – život ide oko mene i ja ga slažem u knjige. To sam radio i sada. A ko je matador… Na početku knjige sam citirao Džefrija Frensisa Fišera koji je napisao: ’Osećam se kao školarac uoči praznika ili kao matador koji je odlučio da ne uđe u arenu s bikovima.’“
"Vreme varanja"
Kao nada za prekid života u neizvesnosti predugo se kosovskim Srbima prodaje priča o dijalogu i Briselskom sporazumu koji bi trebalo da doprinesu normalizaciji odnosa i obezbede formiranje Zajednica srpskih opština. Dogovor koji prištinska strana uporno izbegava da ispuni, uprkos povremenom podsećanju EU da je to njihova obaveza.
"Mislim da je ovo gubljenje vremena u trenutku za koji smatram da je najpovoljniji da se postigne dogovor sa Srbijom oko priznanja Kosova po nekoj „nižoj ceni“, ocenjuje Nedžmedin Spahiju
"U ovim okolnostima mislim da je došlo vreme da poništimo Briselski sporazum i da uspostavimo direktne institucije Srbije na severu Kosova. Mislim da ukoliko to ne budemo uradili Kurti će polako zaokružiti okupaciju severa Kosova", kaže Dragomir Anđelković.
"Jalove nade za beg iz lavirinta"
Muke s pravosuđem nisu tek omča oko vrata nevoljnika u traganju za pravdom, već i oblast koja predstavlja ozbiljnu kočnicu u pregovorima Srbije sa Evropskom unijom. Svi su nezadovoljni stanjem, ali bitnih, jasno vidljivih pomaka, nema.
Snežana Bjelogrlić, predsednica Društva sudija Srbije, poslednjeg dana juna saopštila je da je među više od 1.498.000 nerešenih predmeta s kraja prošle godine i oko 138.000 starijih od tri godine. Značajan je i broj procesa koji su ušli u petu, sedmu ili desetu godinu nerešavanja.
Bjelogrlićeva je za "Politiku“ rekla da su prethodne godine naše sudije vreme rešavanja predmeta skratile sa 274 na 226 dana, ali i upozorila da će vrlo brzo sudstvo ostati bez najiskusnijih:
"Ovakvo stanje je posledica enormne inflacije ’90-ih kada je sudstvo napustilo oko 800 sudija, zatim okolnosti da od 2005. do 2009. nije bilo izbora sudija i naposletku neuspele reforme iz 2009. kada je iz sudstva eliminisano 837 sudija redovnih sudova, a u sistem umesto njih uvedeno oko 600 sudija za prekršaje i izabrano oko 300 sudija.“
Podaci koje je iznela donekle su nastavak prethodno iznete tvrdnje Jasmine Vasović, predsednice Vrhovnog kasacionog suda, da Srbija ima znatno manje sudija nego što je potrebno. Odlukom Visokog saveta sudstva određena su 3073 sudijska mesta, od čega je popunjeno 2720, dok je efektivno postupalo samo 2508 sudija! Kao važne probleme Vasovićeva je navela manjak sudskih pomoćnika i ogromnu disproporciju u prilivu novih predmeta, od kojih je najveći broj tužbi građana protiv banaka zbog naplate troškova obrade kredita:
"Prvi i Treći osnovni sud u Beogradu i Osnovni sud u Novom Sadu primili su, samo u prošloj godini, preko 200.000 ovakvih tužbi. Da bi rasteretio ove sudove, VKS je oko 90.000 predmeta delegirao drugim sudovima širom Srbije.“
Osim na nejednaku opterećenost sudova, ukazala je i na nelogičnost da su sudijama plate iste, bez obzira na opterećenost poslom i životne troškove koji se razlikuju od grada do grada.