Intervju
Dr Milan Krstić: "Pucanj za kampanju"
Pucanj obično označava početak trke. U ovom slučaju, pucanj je usledio i pre početka trke – one izborne.
Atentat na Donalda Trampa usledio je nekoliko dana pre nego što ga je njegova Republikanska partija zvanično proglasila kandidatom na narednim predsedničkim izborima i dobrih mesec dana pre nego što će, kako se očekuje, demokrate isto da urade sa Džozefom Bajdenom.
Razlika je u tome što je ovaj pucanj umalo iz trke, a bogami i iz života, izbacio Trampa. Umesto toga, samo mu je dao dodatni vetar u leđa i, najverovatnije, učinio to da samo uveća značajnu prednost koju, makar trenutno, ima u odnosu na Bajdena.
Istovremeno, prema mišljenju dr Milana Krstića, docenta na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, pucanj u Trampa je na neki način vratio u igru i samog Bajdena koji, bar prema svemu što možemo da vidimo u poslednje vreme, više ne uživa veliku podršku ni među samim pristalicama Demokratske stranke.
“Donald Tramp je ionako bio favorit prema trenutnom stanju, odnosno prema podacima i istraživanjima javnog mnjenja koji su nam javno dostupni. On vodi u svim ključnim kolebljivim državama. U nekim kao što je Arizona ili Nevada, pa i Džordžija i Pensilvanija vodi sa veoma visokom marginom razlike koja je veća od pet procenata. Dok sa druge strane u državi Mičigen i u državi Viskonsin vodi sa nešto manjom marginom razlike jedan do dva odsto, zavisno od istraživanja javnog mnjenja. Neki čak prognoziraju nerešen rezultat, što je čak indikacija da je Donald Tramp svakako u prednosti, ali da i dalje postoji mala mogućnost zbog napete utakmice u ovim severnim državama, takozvanog pojasa rđe, kao što su Mičigen i Viskonsin, da ishod ipak ne bude takav da Donald Tramp pobedi, nego da faktički knap pobedi Džozef Bajden. Ovaj atentat nesumnjivo je da će biti dobra kampanjska prilika za Donalda Trampa da konsoliduje podršku među svim republikancima i mislim da on to već radi. Njegova dvostruka reakcija je nešto što deluje kao strateški pametan potez. Sa jedne strane, on je lično poslao poruku pomirenja u danima nakon atentata. Pozvao je na jedinstvo nacije i smirivanje tenzija. S druge strane, ljudi iz njegovog okruženja, bliski saradnici kao što je i senator i novi kandidat za potpredsednika Džej Di Vens ili senator Skot iz Južne Karoline i drugi krenuli su da jasno ukazuju na to da je zapravo demokratski establišment odgovoran za to što je pucano na Trampa. I ona njegova poruka podignute pesnice sa uzvikom ’Fight’, odnosno borba ili borite se, deo je tog drugog komunikacionog spektra u kome se zapravo šalje poruka tvrdom jezgru svojih birača“, kaže u razgovoru za “Ekspres“ dr Milan Krstić sa Fakulteta političkih nauka u Beogradu.
Koja je to poruka?
“On šalje poruku na taj način da borba mora da se nastavi i da, dakle, neće odustati od svega onoga za šta se zalaže. Tako da ta paralelna komunikacija oko jedinstva i smirivanja tenzija, koja je prijemčiva za umerene koji se eventualno dvoume da li da glasaju za njega ili da ostanu kod kuće ili da glasaju za Bajdena, i ona koja je usmerena ka njegovom tvrdom jezgru, koje za sada uspevaju paralelno da opstanu može na dugi rok da mu donese poene i da skloni neke teme sa agende koje su potencijalno za njega izazovne.“
Koje su to teme?
“Pa, recimo, tema kao što je priča o 6. januaru 2021. godine, kada je Tramp bio predstavljen od strane nekih medija i sudskim procesima kao neko ko je odgovoran za pokušaj rušenja demokratije. A sada imamo atentat na njega, koji je takođe pucanj u demokratski proces izbora za predsednika SAD. On je sada došao u situaciju da postane žrtva i to mu je dodatni pancir od napada koji na njega dolaze sa demokratske i liberalne strane kao na nekog ko je antisistemski, ko podriva temelje američke demokratije.“
Tramp, inače, važi za čoveka koji voli da je tu negde na granici nekog incidenta. Dobro se snalazi u tim situacijama, reklo bi se.
“Apsolutno. On je šoumen. On je izgradio svoju karijeru, između ostalog i na javnom nastupu, na uspešnom pravljenju imidža o sebi kao nekom ko je dobar i uspešan biznismen, dobar i uspešan medijski mogul, poslovni čovek, a kasnije i političar. I on to nastavlja da radi, s tim što je sada nešto smireniji nego što je inače u ovakvim situacijama. Ta prva reakcija, kada je podigao pesnicu i ustao, bila je vrlo hrabra i instinktivna, ono što od njega i očekuju njegovi birači. Ali ovo smirivanje situacije nakon toga može da bude jednostavno i posledica jedne posttraumatske faze u kojoj je on postao svestan nakon što su se malo slegle strasti i nakon što je pao adrenalin, da je zaista mogao da izgubi život za nekoliko milimetara, da je metak otišao u drugom pravcu. I verujem da to i nije lako, i da je to između ostalog i razlog zašto on sada neko vreme ne komunicira direktno, nego se samo preko svoje društvene mreže posredno oglašava. Dao je nekoliko izjava pred odlazak u Milvoki koje su bile pomirljive i konvencionalnim medijima. Čekamo njegovo obraćanje u Milvokiju. Za sada je prepustio pozornicu drugima računajući i recimo Niki Hejli koja je sada na partijskoj konvenciji otvoreno pružila podršku Donaldu Trampu. I to je takođe jedan od indikatora da će on uspeti faktički da konsoliduje sve republikance u tome da ga podrže na ovim izborima.“
Koliko mu naruku ide i sam Bajden koji je, vidimo, prvo ignorisao pozive da se povuče iz kampanje, a čini se da ne uživa više ni toliku podršku nekih ljudi koji su ga ranije podržavali?
“Činjenica je da je Bajden od favorita, što je bio nesumnjivo u predvečerje izbora 2020. godine, mada i to moram da naglasim da je to bio u dobroj meri i zbog kovida koji je uzdrmao Trampa i doprineo tome da Bajden pobedi... Dakle, on je tada bio favorit i u početku 2021. godine imao je dosta dobre rejtinge, došao je do situacije u kojoj ima gotovo istorijski niske rejtinge popularnosti sad na kraju prvog mandata. Ali je paradoks Demokratske partije da ona u ovom trenutku nema alternativnog kandidata koji bi mogao da uđe u trku i pobedi Donalda Trampa, odnosno da ima veće šanse nego Bajden da pobedi Donalda Trampa. Bajdenu ovakav razvoj okolnosti, paradoksalno, isto može da ide naruku zato što ne verujem da više bilo ko razmatra mogućnost da on ne bude izabran za kandidata na demokratskoj konvenciji koja će biti održana u Čikagu u drugoj polovini avgusta. Jednostavno, u kriznim situacijama preferira se stabilnost i kontinuitet. Ovo jeste krizna situacija, neko je pucao na kandidata za predsednika iz druge partije i time ugrozio čitav proces. I onda se preferira izbor nekoga ko je već tu, ko ima iskustvo, a Bajdenu zaista, ako nečeg ne manjka, to je iskustvo. I verujem da u tom kontekstu, dakle, ovo može da bude pozitivno po njega i da su bilo kakva nadanja potencijalna nekih da će Kamala Haris ili možda neko drugi kao što je guverner Kalifornije Gevin Njusom da ga zamene, potpuno izbledela. Jednostavno, sada je previše kasno i ne verujem da bi bilo ko mogao da ga zameni u ovom trenutku, a da bude ozbiljan protivkandidat rastućem Trampu, sa jedne strane. I sa druge strane da pomiri dve struje i eventualno pokuša pomirljivom retorikom da mobiliše maksimalnu podršku demokrata na ovim izborima, što je Bajden kao neko ko je na ekvidistanci od svih struja u Demokratskoj partiji uspeo da uradi 2020. godine. I sada će pokušati da ubedi birače i ostale u Demokratskoj partiji da može to da uradi još jednom i da opet pobedi Donalda Trampa 2024. godine. Ovaj pucanj skrenuo je pažnju sa njegovih gafova, odnosno sa njegovih lapsusa, dakle i sa NATO samita i nazivanja predsednika Zelenskog Putinom i sa debate u kojoj je bio neuspešan... To su sada stvari koje su otišle u drugi plan. U tom smislu ova diverzija je možda imala nekakav pozitivan efekat i za njega, iako, naravno, ono što je definitivno negativno po njega jeste što će makar malo Donald Tramp biti jači nakon ovih događaja.“
Drugim rečima, ljudi oko njega sada procenjuju da će oni više šanse imati za četiri godine nego sada na izborima.
“Apsolutno. Drugi oko njega ipak su u politici sa namerom da tu ostanu i nadalje. Niko ne želi sada da pokuša da ga izazove, i da na taj način sruši svoj kredibilitet, da ispadne da je izdajnik Demokratske partije, da minira mogućnost da se pobedi protiv Donalda Trampa i zbog toga će svi čekati i nadati se, dakle, da će ili pobediti Bajden, ili čak i ako ne pobedi Bajden, da će oni imati dovoljno arsenala da u naredne četiri godine grade svoju poziciju protiv buduće administracije republikanske. U tom slučaju i da se onda kandiduju najpre na predizborima za Demokratsku partiju i kasnije postanu predsednički kandidati Demokratske partije 2028. godine.“
Ono na šta se sada mnogi fokusiraju, vidimo i po zapadnim medijima, to je priča i o Tajnoj službi i o obezbeđenju. Danas vidimo da je Trampovo obezbeđenje bilo pojačano zbog navodnih pretnji Irana da izvrši atentat na njega. Kako je uopšte moglo da se desi ovako nešto u ovoj situaciji?
“Da bismo imali širu sliku o tome šta su bili motivi za ovaj atentat, da li su oni unutarpolitički, što na prvu loptu deluje da je slučaj. Naravno, ne u smislu da je to neka organizovana grupa, nego u smislu da je to jedan frustrirani pojedinac sa očigledno nekim većim psihičkim problemima, koji se onda odlučio za jednu radikalnu opciju. I da se to desilo u unutarpolitičkom kontekstu, da se jedan njegov protivnik radikalizovao samostalno. Ali ne isključuju se, naravno, ni druge opcije da je iza toga stajala ili neka unutrašnja ili spoljna grupa. To ćemo sve videti kao rezultat istrage. Sada je naravno rano da se o tome spekuliše, ali ono što možemo da konstatujemo, evidentno je, dakle, da na osnovu snimaka koje smo imali priliku da vidimo, da je postojalo nekih falinki u bezbednosnoj kontroli nad situacijom, s obzirom na to da smo mogli da vidimo i svedoke, a i snimke u kojima ljudi ukazuju na to da se jedna osoba penje na jedan od svega nekoliko objekata koji su blizu mesta gde se održava skup. Dakle, da je to trebalo da bude bolje obezbeđeno. Naravno, sada tu ima više krugova obezbeđenja jedan je taj najbliži ‒ Tajna služba koja štiti lično i telima Donalda Trampa, okolo neki drugi krugovi obezbeđenja, to radi i lokalna i državna policija... Očigledno da je tu postojalo nekih nesporazuma i da je to nešto što istraga mora da pokaže kako se to desilo jer zaista pokazuje flagrantnu ranjivost sistema. Teško je u svakoj prilici čuvati visoke zvaničnike kada govore na otvorenom i na javnom mestu. Ali deluje da je ovo nešto na šta je moralo da se obrati pažnja i da je bilo grube greške u bezbednosnim procedurama.“
Šefica Tajne službe je sada pod poprilično velikim pritiskom, preispituju se sada svi mogući propusti, da li ih je bilo ili ih nije bilo.
“Tajna služba je, dosta paradoksalno, nakon ovih propusta inicijalno dobila velike pohvale od Donalda Trampa. On je okružen jednim brojem ljudi iz Tajne službe koji njega prate otkad je prestao da bude predsednik SAD. I dok je bio, naravno imao je svoje ljude, ovo je neki manji broj otkad je prestao da bude. Ali on time što zahvaljuje ljudima iz Tajne službe šalje poruku koja je prijemčiva i njegovom biračkom telu, a to je da poštuje uniformu, da poštuje policiju, da poštuje vlast i instituciju i silu i u tom kontekstu je njegova zahvalnost Tajnoj službi bila očekivana. Ali će isto tako verovatno u perspektivi da se nastave, ne lično od njega, ali od ljudi iz njegovog okruženja napadi na rukovodstva bezbednosnih organa i pokušaće da se oni diskredituju kao očigledno nedovoljno stručni ili jednostavno nemarni iz partijskih razloga. Dakle, da je ili nedostatak struke ili nedovoljna briga za bezbednost jednog čoveka zato što nije iz njihove partijske afilijacije razlog za to što se ovako nešto desilo. Ne verujem da će bilo ko tvrditi da je neko od demokrata organizovao ovakav akt, ali će se nastaviti sa tvrdnjama da su oni nestručnošću, nedovoljno adekvatnim upravljanjem organima bezbednosti ili stvaranjem atmosfere u kojoj je Tramp postao, kako oni kažu, meta, zapravo doprineli kontekstu u kome je pucano na Trampa.“
Da li to znači da će, ako Tramp pobedi na izborima, uslediti i neki rezovi unutar same Tajne službe?
“Koji god predsednik SAD da dođe na vlast, on ima pred sobom zadatak da imenuje hiljade funkcionera i to će i sada biti slučaj na mnogim ključnim mestima, pa i u sektoru bezbednosti.“
U trenutku kada sam čuo za atentat, pala mi je na pamet jedna misao koja se pripisuje Staljinu ‒ “Nema čoveka, nema problema“. Tramp je za mnoge bio problem.
“Da. Da je Donald Tramp nesrećnim spletom okolnosti drugačije okrenuo glavu, moglo je da ga nema. Danas imamo potpuno drugačiju političku situaciju, zato se uvek suzdržavam i od prognoza u pogledu ishoda izbora u novembru. Do novembra ima još mnogo vremena. Iskreno se nadam da će sada biti povećan nivo bezbednosti oba kandidata i bivšeg predsednika Trampa i sadašnjeg predsednika Bajdena i da se ovako nešto neće desiti. Ali opet su oni ljudi u godinama, jednostavno nekad može da se desi i neki zdravstveni problem i da se sve preokrene u trenutku. Dakle, da je metak ubio Trampa, zaista bismo imali potpuno drugačiju situaciju. U tom slučaju nastala bi jedna vrsta igre prestola u okviru Republikanske partije, naročito što se tada u tom trenutku još uvek nije znalo javno ni ko će biti kandidat za potpredsednika. Dakle, da se sada nedajbože nešto desi Donaldu Trampu, znali bismo da će Džej Di Vens da ga zameni na listiću. Ovako u tom trenutku ne bismo znali i tu ima mnogo struja, i to bi potpuno promenilo političku dinamiku. A sada, s obzirom na to da se to nije desilo, sada ćemo imati kod jednog broja birača koji imaju gotovo religijsku posvećenost Trampu, percepciju kako je sve ovo jedno božansko proviđenje i kako ga je bog sačuvao metka i kako je on faktički novi mesija politički za SAD.“
Rekli smo, do novembra ima još dosta vremena, i jedan i drugi mogu da naprave i gafove i lapsuse, i svašta može još da se desi do tada. Ipak, rekli ste da postoji neka mogućnost da Bajden pobedi. Kolika je to verovatnoća kada biste pravili neku procenu?
“Ozbiljne revizorske kuće koje se bave procenama političkog rizika, koje kalkulišu između ostalog i šanse za ishod izbora, trenutno procenjuju da je to negde na nivou od 70 do 80 posto šansi za pobedu Donalda Trampa, nasuprot 20 do 30 posto šansi za pobedu Džozefa Bajdena. To je promena u pravcu dodatnog pozitivnog trenda za Trampa. Ali ne prevelika promena jer je on i ranije bio favorit. Sa više od 60 odsto sigurnosti moglo je da se kaže da će on biti predsednik. Dakle, sada ovo jeste jedan pozitivan trend. Trebaće nam vreme da istraživanja javnog mnjenja pokažu koliko je taj trend doprineo njegovom usponu u istraživanjima javnog mnjenja, naročito u ovim kolebljivim državama. Ali nesumnjivo je da su se šanse povećale. Tako da, eto, Bajden ima šanse, naročito što je do novembra još mnogo vremena ostalo i što do tada može svašta da se desi, ali u ovom trenutku možemo da kažemo da su tročetvrtinske šanse na strani Donalda Trampa i da je on vrlo jasan favorit.“
Ljudi kada govore o američkim izborima čini se da često preteruju kada kažu e, sada ako pobedi ovaj promeniće se ne znam ni ja šta. Mislim da je činjenica da Amerika ima jednu manje-više konstantnu politiku kada je reč o njenim spoljnim interesima.
“U pogledu odnosa prema Kini, videli smo da je Bajden u velikoj meri nasledio Trampovu politiku i da je on nastavio sa fokusom na Kinu kao na potencijalnu pretnju. To nije bio slučaj za vreme Baraka Obame koji je zagovarao pokušaj zbližavanja sa Kinom. U tom kontekstu će, ko god da pobedi, verovatno imati vrlo sličan odnos prema Pacifiku kao ključnoj neuralgičnoj tački za budućnost odnosa između dve velike svetske sile koje će oblikovati svetski poredak, a to su Kina i SAD. A što se tiče odnosa prema Rusiji i ratu u Ukrajini, ni tu ne mislim da će da bude značajno veća razlika. Retorički će svakako republikanci da imaju mnogo jasniji stav da je neophodno da se rat u Ukrajini što pre završi i jasnije će pozivati Zelenskog i rukovodstvo Ukrajine na pregovore. Ali, sa druge strane, lično verujem da će nešto slično uraditi i Džozef Bajden ukoliko pobedi. Dakle, on to sebi sada ne sme da priušti jer bi ga to mnogo kampanjski koštalo, ali je svestan troškova koje bi nastavak rata nosio i za Ameriku. On sigurno neće dopustiti da se percipira kako je Ukrajina u potpunosti izgubila, ali će podsticati Zelenskog na neku vrstu dogovora u kojem niko ne gubi sve, a koju bi eventualno i Moskva bila spremna da prihvati. Dakle, neće imati agendu koju Amerika ima trenutno, ali da je neophodno da se prvo završe izbori. Isto važi manje-više i za Bliski istok, dakle, da će i jedni i drugi imati nekakvu vrstu pokušaja medijacije i sprečavanja nastavka sukoba onog trenutka kada se završi izborna kampanja. A do tada iz kampanjskih razloga ni jedni ni drugi se ne usuđuju da odustanu od svojih aktuelnih pozicija.“
A zapravo će to uraditi onog trenutka kada dođu na vlast i to opet iz unutrašnjih razloga, pretpostavljam zbog unutrašnjih pritisaka i većih troškova...
“Apsolutno. To je veći problem, recimo, u kontekstu izraelsko-palestinskog sukoba trenutno Džozefu Bajdenu, zato što postoje oni koji unutar demokratskog establišmenta, naročito, recimo, u nekim državama sa većim procentom muslimanskog stanovništva, koji su vrlo nezadovoljni njegovom skepsom da više pritisne Netanjahua i Izrael da odustane od rata. U tom kontekstu, dakle, tu je Bajdenu veći pritisak šta će se dešavati na Bliskom istoku do izbora, naročito jer je on predsednik, a onaj ko nije aktuelni predsednik ima veću komociju i mogućnost da kritikuje iz drugog plana i da govori šta bi radio, iako možda nužno ne bi ni on uradio nešto preterano drugačije.“