U fokusu
Migrantska kriza: Da li se Srbija sprema za Trampove izbeglice?
Svet se opet vratio grozomornom strahu zvanom migranti.
Da li nam je taj strah pred svaka vrata doneo predsednik SAD Donald Tramp, koji je najavio da će deo izbeglica bez prava boravka u Americi raseliti po Evropi, preciznije u zemlje Zapadnog Balkana? Istina, Trampov kabinet nije saopštio na koji način, koliki broj i u koje zemlje će preseliti izbeglice, koje države će to prihvatiti i da li će prihvatiti.
Migrantske krize nisu pošast ovog modernog doba. One su igrale važnu ulogu i u vremenima kad je istorija čovečanstva počela da ispisuje svoje prve redove. I tada, kao danas, izazivale su političke krize i globalna civilizacijska pomeranja.
U ovoj modernoj istoriji velike migrantske seobe nastajale su posle "izvoza demokratije“ liberalne osvajačke politike SAD, od "afričkog proleća“, rata u Avganistanu, rata u Siriji… Nama najbliže je građanski rat i nestajanje SFRJ, koje su inicirale zapadnoevropske zemlje i SAD uz dobranu pomoć domaćih ludaka, kad su milionske kolone izbeglica krenule na Zapad, a najviše opet u SAD. Poslednji veliki svetski izbeglički talas počeo je ruskom vojnom intervencijom u Ukrajini, a koju su isprovocirali političko krilo NATO alijanse i svakako SAD. Neprecizna statistika govori da je Ukrajinu i Rusiju napustilo više od sedam miliona ljudi. Taj proces još traje.
U EU i danas teku rasprave na temu emigranata i šta sa njima, počinju i završavaju se "grubom greškom“ bivše nemačke kancelarke Angele Merkel koja je 2014. godine uselila u Nemačku više od milion migranata. U to vreme i još neke zemlje EU primile su određen broj migranata.
Danas, umesto takve politike, u Evropu, ne samo u EU, uselila se noćna mora, strah od migranata. Evropska unija baš u "stonom“ gradu Briselu ima opominjući problem da cele četvrti drže migranti, a Evropska komisija svoje goste diskretno savetuje da u te četvrti ne zalaze iz "bezbednosnih razloga“.
U širem kontekstu taj strah je opravdan jer moderne migracije dolaze iz arapskih islamskih zemalja, a neretko masovna ubistva u Evropi čine islamski teroristi. Drugim rečima, oni nisu dobili migrante koji ih koštaju novčano mnogo svakog dana, pa pride i islamiste čija svest počiva na poruci iz Kurana da je islam neodvojiv od politike.
Na tlo Evrope u poslednjih deset godina ušlo je, prema nekim procenama, 29 miliona legalnih i ilegalnih migranata.
Šta činiti danas? Svaka vlada članica EU suočava se sa ovim pitanjem. Pomenućemo primere Nemačke i Holandije.
Prema važećim zakonima o migrantima, kada neregulisani migranti uđu u Nemačku i apliciraju za azil, vlasti nemaju pravo da ih tek tako vrate u zemlju iz koje su ušli, presudio je Upravni sud u Berlinu i na samom početku spotakao agresivniju migracionu politiku nove vlade, navodi nedavno medijska agencija DPA.
To znači da je namera nove nemačke vlade da odmah agresivno krene u suzbijanje neželjene imigracije naletela na rampu berlinskog Upravnog suda, koji je presudio da je vraćanje ljudi bez otvaranja procedure za azil nezakonito.
Presuda Suda u hitnom postupku ozbiljan je udarac taze kancelaru Fridrihu Mercu, koji je na vlast došao uz obećanje da će se obračunati sa neregulisanim useljavanjem.
Ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Dobrint je po stupanju na dužnost prošlog meseca policiji naredio da počne sa vraćanjem neregularnih migranata čak i ako su podneli zahtev za azil.
U prvom slučaju povezanom sa novom migracionom politikom Nemačke, Upravni sud u glavnom gradu je presudio u korist trojice Somalijaca koji su 9. maja iz Frankfurta na Odri vraćeni u Poljsku. Oni su prethodno, istog dana aplicirali za azil.
Kao osnov za munjevito proterivanje, policija je navela da su u Nemačku "prispeli iz bezbedne treće zemlje“.
Prema presudi, takvo postupanje bilo je u suprotnosti sa nemačkim zakonom o azilu i nemačke vlasti trebalo je da deluju prema pravilima takozvanog Dablinskog sporazuma.
Taj sporazum ne dozvoljava jednostavno vraćanje ljudi, nego članice Evropske unije obavezuje da pokrenu komplikovanu, dugu proceduru prebacivanja migranata u prvu zemlju bloka u koju su ušli. Sud je odbacio ocenu vlade da treba da suspenduje dablinska pravila zbog "vanrednog stanja“, uzvrativši da nema "dovoljno dokaza o pretnji javnoj bezbednosti i redu“.
Dakle, Nemačka mora da primeni dablinsku regulativu u svakom pojedinačnom slučaju, naveo je sud, uz primedbu da to ne znači da migranti imaju odobrenje da uđu u Nemačku jer vlasti mogu da ih vrate sa same granice, pre nego što oni stupe na tlo Nemačke. Međutim, verujemo da će nova vlada kancelara Merca naći način da zaobiđe dablinsku regulativu.
Ambasadorka Nemačke u Srbiji Anke Konrad istakla je na konferenciji "Migrantska kriza i Zapadni Balkan“, koju su krajem maja zajednički organizovali Centar za spoljnu politiku i Hanns Seidel fondacija, da pravo na azil nije nedodirljivo, kao i da je u koalicionom sporazumu nove nemačke vlade navedeno da migrantska politika mora da bude jasna, pravična i da uzme u obzir situaciju u Nemačkoj.
"Mere koje ćemo doneti u narednim mesecima da bismo smanjili ilegalnu migraciju odnose se na odbijanje zahteva za azil ukoliko je lice već tražilo azil u nekoj drugoj državi, kao i na proširivanje spiska bezbednih zemalja da bismo ponudili mogućnost da se ilegalni migranti vrate u svoje zemlje porekla“, najavila je Konradova.
Kako je rekla, Nemačka će biti prinuđena da deportuje migrante koji čine krivična dela i koji predstavljaju opasnost za tu državu.
"Mi smo počeli da zaključujemo sporazume o migrantima sa zemljama njihovog porekla da bismo kontrolisali nelegalnu migraciju ka Nemačkoj, ali i da bismo obezbedili i olakšali povratak u te zemlje njihovim državljanima koji su na nelegalan način ušli u Nemačku“, rekla je nemačka ambasadorka.
Zbog važeće zakonske regulative EU o migrantima, pre nekoliko dana u Holandiji je pala vlada. Kako je saopšteno, vlada Holandije se raspala pošto se lider krajnje desnice Gert Vilders povukao iz četvorostranačke koalicije.
Vilders je tražio 10 dodatnih mera za azil – uključujući zamrzavanje zahteva za azil, obustavljanje izgradnje prihvatnih centara i ograničavanje ponovnog spajanja porodica. Mnogi od dodatnih predloga koje je Vilders izneo odbačeni su tokom koalicionih pregovora zbog, kako se navodi, važeće politike EU.
U inicijativi pomenutih evropskih zemalja, uprkos sveprisutnom strahu od migranata, prepoznaje se strateška priprema novog migrantskog udara. Možda politička elita tih zemalja ima saznanja da slede neka nova ratna žarišta o kojima običan svet nema pojma ili je to strah od Donalda Trampa i njegove najave da će u Evropu preseliti milione migranata koji u SAD nemaju azil?
Nedeljnik "Ekspres“ pokušava da otkrije – da li se Srbija sprema za Trampove migrante jer predsednik SAD je pomenuo zemlje Zapadnog Balkana, prvenstveno Srbiju? U Komesarijatu za izbegla i raseljena lica i migracije Srbije nisu bili voljni da odgovore na naša pitanja. Uputili su nas na svoj portal, "gde sve piše“.
Na stranicama tog portala piše: "U skladu sa Zakonom o upravljanju migracijama Komesarijat obavlja poslove koji se odnose na: predlaganje Vladi ciljeva i prioriteta migracione politike; predlaganje Vladi mera radi postizanja pozitivnih efekata zakonitih migracija i suzbijanja nezakonitih migracija; praćenje sprovođenja mera migracione politike; pružanje organima državne uprave, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave podataka od značaja za izradu strateških dokumenata iz oblasti migracija, predlaganje projekata iz oblasti upravljanja migracijama iz delokruga svog rada i izradu godišnjeg izveštaja Vladi o stanju u oblasti upravljanja migracijama.
Komesarijat obavlja poslove koji se odnose na: prikupljanje, objedinjavanje i analizu podataka i pokazatelja za upravljanje migracijama; izveštavanje o imigraciji i emigraciji; izradu i redovno ažuriranje migracionog profila Republike Srbije; uspostavljanje jedinstvenog sistema za prikupljanje, organizovanje i razmenu podataka; uspostavljanje saradnje sa članovima Evropske migracione mreže; obuku i osposobljavanje lica koja obavljaju poslove od značaja za upravljanje migracijama, staranje o dostupnosti informacija od značaja za migraciona pitanja, kao i druge poslove određene zakonom.
U skladu sa Zakonom o izbeglicama Komesarijat obavlja poslove koji se odnose na: priznavanje i prestanak statusa izbeglica; zbrinjavanje izbeglica; registraciju izbeglica; usklađivanje pružanja pomoći izbeglicama od strane drugih organa i organizacija u zemlji i inostranstvu i staranje o ravnomernom i blagovremenom pružanju pomoći; obezbeđivanje smeštaja odnosno razmeštaja izbeglica na područja jedinica lokalne samouprave; preduzimanje mera za povratak izbeglica; rešavanje stambenih potreba lica u skladu sa ovim zakonom; vođenje evidencija iz svoje nadležnosti i ustanovljavanje baza podataka i obavlja druge poslove utvrđene ovim zakonom...“
Srbija se ističe kao primer humanog pristupa migracijama i migrantima. Komesarijat za izbeglice i migracije Republike Srbije tokom 2024. godine postupao je odgovorno i sa poštovanjem prema svim kategorijama lica koja su bila u njegovoj nadležnosti, "a nastavićemo sa ovim principima i u 2025. godini...“
Da vlada američkog predsednika Donalda Trampa traži od Srbije i drugih balkanskih država da prime migrante deportovane iz SAD, javio je Rojters pozivajući se na "Blumberg“. Prema pisanju "Blumberga“, zahtevi upućeni zemljama u regionu su u toku i deo su šire strategije pronalaženja stranih vlada spremnih da prime migrante koje SAD šalju, uključujući i one koji su prvobitno ušli pod zaštitu u doba Bajdenove administracije. Regionalne kancelarije Stejt departmenta dobile su zadatak da promovišu ovu ideju.
Donald Tramp u prvom mandatu izbacio je iz SAD oko 1,5 miliona migranata, američki Vrhovni sud je u maju ove godine dozvolio Trampovoj vladi da ukine privremeni pravni status stotinama hiljada migranata iz Venecuele, sa Kube, Haitija te iz Nikaragve koji žive u Sjedinjenim Državama.
Vlasti sada traže potencijalne destinacije za te migrante na koje mogu biti deportovani, navodi "Blumberg“. Ova politika predsednika SAD nailazi na otpore i kod kuće, o čemu govore i učestali protesti, poput onih od pre nekoliko dana u Los Anđelesu.
O inicijativi Bele kuće da nam doseli migrante iz Venecuele, sa Kube, iz Kostarike... zvanično Srbija se nije oglašavala. Povodom inicijative iz Vašingtona, određen broj političara i analitičara iz Srbije saglasan je da će Srbija teško odbiti Donalda Trampa jer bi trebalo računati da bi zauzvrat dobila nove investicije iz SAD i možda i neke političke ustupke.
Ozbiljan problem za celu priču je što mi ne znamo o kojem broju migranata je reč. Valja imati na umu da migranti koji su dolazili ovih godina u Srbiju nisu se tu zadržavali, cilj im je EU, Britanija, Švedska i SAD. Neki su izražavali žal što su otišli, a Srbija nije želela da ih zadrži.
Nemali broj Kubanaca, obrazovanih lekara, inženjera, umetnika dobro bi došao Srbiji. Oni takođe navode da bi i neke zemlje EU prihvatile Trampov zahtev. Za to postoje dva ozbiljna razloga – ako ga odbijete, bićete kažnjeni, i drugo, izbačeni ste iz "sedla“ za bilo šta drugo.
Igor Novaković, direktor istraživanja Centra za međunarodne i bezbednosne poslove, za "Danas“ kaže da većina svetskih lidera traži bliži odnos sa američkim predsednikom te da ne bi bilo loše razmotriti ovu inicijativu. Novaković pojašnjava da je reč uglavnom o ljudima iz Južne Amerike i dodaje da, kad je reč o integracijama, ne bi bilo problema.
"Verovatno bi i pomoglo u uspostavljanju bližih veza sa zemljama porekla ovih ljudi... Cela priča, u zavisnosti od brojeva, u suštini ne bi bila loša za interese Srbije“, kaže Novaković.
Posle pisanja "Blumberga“, Bela kuća se nije oglašavala ovim povodom, kao ni ambasada SAD u Beogradu. Oglasila se jedino ambasada SAD u Podgorici, koja nije odgovorila da li je i Crna Gora predviđena za prijem migranata, ali je poručila da "američki partneri i regionalni lideri blisko sarađuju sa nama kako bi okončali krizu ilegalnih masovnih migracija... Iseljavanje iz SAD stranaca za koje postoje konačne naredbe o iseljavanju i deportovanju štiti Sjedinjene Države od stranih terorista i drugih pretnji nacionalnoj bezbednosti i javnoj sigurnosti granica. Kao što je rekao državni sekretar Rubio, ostajemo nepokolebljivo posvećeni okončanju ilegalnih i masovnih migracija i jačanju sigurnosti američke granice. U tu svrhu, svaka zemlja mora hitno prihvatiti povratak svojih državljana koji nemaju zakonski osnov za ostanak u SAD. U nekim slučajevima mogli bismo sarađivati sa drugim zemljama kako bi se olakšalo iseljenje državljana trećih zemalja iz Sjedinjenih Američkih Država koji nemaju zakonski osnov za opstanak“, saopštila je ambasada SAD u Podgorici.
Radoš Đurović, direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila, kaže za "Ekspres“ da je iz medija saznao za nameru predsednika SAD Donalda Trampa da će u Srbiju preseliti neke migrante iz Amerike koji nemaju azil kod njih.
O tome je, kaže, teško i nezahvalno govoriti jer nemamo osnovne činjenice; koliko migranata, odakle su, koliko ih Srbija može primiti, da li ih uopšte želi i na osnovu kojih zakonskih regula. Sve je to u ovoj fazi van postupka azila, čime se ova NVO inače bavi.
Gospodina Đurovića pitamo da li je pomenuti problem regulisan Zakonom o migrantima?
"Srbija je donela Zakon o azilu i privremenoj zaštiti. To je jedini zakon koji se tiče ljudi koji su ugroženi. A migranti su širok pojam, migranti podrazumevaju ne samo izbeglice, ljude koji beže, nego i ove što su dobili privremenu zaštitu, na primer iz Ukrajine, pa i radne migrante. Znači, to uopšte nije pojam koji u pravnoj terminologiji ima neko konkretno značenje. Nema propisa koji se odnose na migrante uopšte, nego na regularne migrante, na tražioce azila. Tu nema propisa koji bi Srbiju na bilo šta obavezali. A po pitanju takvih aranžmana, stvar je dobre volje da li će jedna zemlja sa drugom zaključiti, i kakve aranžmane. Ne znam da li bi to bilo vezano sa postupkom azila, moguće da ne bi. Moguće je da bi za to, ako Srbija odluči da primi Trampove migrante, bio potreban neki poseban zakon i neki aranžman... Sve to je toliko još uvek neodređeno, nepoznato nama, a i javnosti, da bih se usudio da dalje ulazim u nešto što ne znam ni u kom pravcu ide“, kaže Đurović.
Ako pričamo o srpskoj politici prema migrantima, glavni je narativ da je Srbija protočni bojler, da se u Srbiji migranti zadržavaju u proseku 16 dana, ali prisutan je i narativ da je bilo moguće zadržati određen broj obrazovanih ljudi, Kubanaca, recimo, koji su lekari, inženjeri, umetnici, i dati im azil. Ali nismo.
Naš sagovornik naglašava da je politika upravljanja migracijama vrlo složena stvar koja mora da uzme u obzir sve moguće aspekte; koje koristi migracije eventualno donose, a i negativne posledice koje migracija može da produkuje. U tom smislu, dodaje Đurović, to je složen proces i reč je o multidisciplinarnoj politici koja podrazumeva mnogo šta.
"I u pomenutoj priči uopšte ne mogu da pojednostavljujem ništa. Srbija je sigurno tek u začetku formiranja svojih migracionih politika, za razliku od zemalja Zapada, koje imaju višedecenijsko iskustvo sa migracijama, integracijama raznih ljudi i raznih vrsta migranata. Srbija je tek na početku tog procesa. Samo što za razliku od Zapada Srbija mnogo brže prolazi kroz sve te etape kroz koje su zemlje prijema, bogate zemlje Zapada prolazile decenijama. Sada se kod nas to ubrzava na nekoliko godina, tako da to dodatno otežava plansko i pravovremeno i adekvatno reagovanje. Vi imate u kratkom vremenskom periodu, ne dužem od desetak godina, velike promene i nove izazove kada je reč o migraciji, a Srbija se nalazi na ruti migracije ka Zapadnoj Evropi. Tako da je veliki izazov za institucije i za sistem kako da se prilagodi novim trendovima, kako da bude proaktivan, kako da sagleda sve pozitivne i negativne strane migracije. To je veliki izazov, a mi smo na početku tog procesa. To nema veze sa ovim što je neki aranžman, za koji ne znamo da li će ga biti ili ga neće biti“, kaže gospodin Radoš Đurović.
Od Iraka i Maroka do Sirije
U izveštaju Komesarijata za izbeglice i raseljena lica iz januara ove godine navodi se da je tokom 2024. u prihvatnim i centrima za azil evidentirano 19.483 migranata, što je smanjenje od 82,10 odsto u odnosu na prethodnu godinu.
Najzastupljenije države porekla migranata evidentiranih tokom 2024. godine su: Sirija 38,19%, Avganistan 19,93%, Turska 11,95%, Maroko 6,55% i Irak 3,44%.
Prema polno-uzrasnoj strukturi, najzastupljeniji su bili punoletni muškarci ‒ 76,45%, maloletni muškarci 14,70%, punoletne žene 6,01% i maloletne žene 2,84%. Prosečno vreme zadržavanja je bilo 14 dana, tokom 2023. godine 12 dana, a tokom 2022. godine 16 dana.