NESMENJIVI LIDERI STRANAKA: Postoji li konkurencija u srpskim partijama?
Bogoljub Karić ponovo je izabran za predsednika Pokreta snaga Srbije, uprkos činjenici da zbog poslovnih obaveza, kako je saopšteno, nije ni prisustvovao sednici Izborne skupštine.
Istovremeno, za zamenika Pokreta ponovo je izabran poslanik Dragomir J. Karić. Sve jasno, sve isto, sve poznato. Ali gde su stranačke kampanje i konkurencija? Ispada da je Srbija, osim što je država koja obiluje političkim strankama, i to pretežno zanemarljivog rejtinga, istovremeno i zemlja partija u kojoj su njihovi lideri gotovo nezamenjivi.
Pročitajte još - Novi Zakon o strankama - seča stranaka
Većina stranačkih izbora svodi se na isti scenario: aktuelni šef stranke objavi novu kandidaturu, lider iznese neki plan za budući rad i eventualno politički program (u slučaju Bogoljuba Karića to je ovoga puta bio plan za rešavanje problema Kosova...), protivkandidata obično nema, glasanje ili "jednoglasni i spontani" aplauz, kratka izjava tipa: "Nastavićemo da se borimo za naše ciljeve i ideale" , "razvijaćemo stranačku infrastrukturu"... I to bi bilo to. Puka formalnost.
Lider s poternice
Foto: Nemanja Jovanović
Bogoljub Karić je, recimo, na čelu svog Pokreta snaga Srbije od samog osnivanja 2004. godine. Sa mesta šefa stranke nije se povukao čak ni u periodu kada je za njim bila raspisana poternica, zbog koje godinama nije kročio u Srbiju.
Predsednik iz Haga
Srpska radikalna stranka nastala je iz Srpskog slobodarskog pokreta, osnovanog januara 1990. U martu iste godine tom pokretu se pridružila grupa disidenata koji su, nakon istupanja iz Srpske narodne obnove, formirali Srpski četnički pokret na čelu sa Vojislavom Šešeljom.
SČP-u ipak nije dozvoljeno da se registruje kao politička organizacija. Ovaj pokret se 1991. u Kragujevcu ujedinjuje sa Narodnom radikalnom strankom, koju je predvodio Tomislav Nikolić, a novoosnovana stranka dobija ime Srpska radikalna stranka kojom od tog trenutka suvereno upravlja Vojislav Šešelj.
Slično kao i u slučaju Karića, Šešelj je strankom upravljao čak i iz ćelije u Ševeningenu. Poslednji stranački izbori održani su početkom maja ove godine, kada je na desetom Otadžbinskom kongresu SRS u Hrtkovcima Šešelj, kao ponovo jedini kandidat, izabran za predsednika sa osvojenih 450 od ukupno 455 glasova.
Suveren socijalista
Takođe na desetom kongresu Socijalističke partije Srbije Ivica Dačić ponovo je izglasan da rukovodi partijom. I takođe, bio je jedini kandidat. Tom prilikom u prepunoj sali Sava Centra u Beogradu, socijalisti su prvog čoveka stranke čekali više od pola sata, da bi im on poručio:
"Birajte me za predsednika, ne zbog mojih ambicija, nego ako mislite da sam vam potreban i ako sam koristan za partiju. Ali ako me birate, onda morate i da me slušate, to je valjda normalno".
Dačiću je ovo četvrti mandat na čelu SPS, gde je došao pobedivši Milorada Vučelića 2006. godine. Očigledno, i dalje bez konkurencije.
Večit lider stranke u Vladi
"Stranke u Srbiji postale su zavodi za zapošljavanje ili centri za socijalni rad, šalteri za različite vrste žalbi i pritužbi. Politike ima svugde osim u političkim strankama. To je nonsens i neodrživo. To nije zdravo za politički sistem zemlje. Moramo da politiku vratimo u političke stranke", naglasio je Ljajić.
Dinastija Krkobabić
Dinastija Krkobabića izgleda da je jedina nasledna dinastija u Srbiji, budući da rukovode Partijom ujedinjenih penzionera Srbije (PUPS) od nastanka 2006. Tada je za predsednika izabran Jovan Krkobabić nakon čije smrti 2014. na čelo PUPS stupa njegov sin Milan Krkobabić.
Foto: NEMANJA JOVANOVIC
Prošle godine u martu, Izborna skupština PUPS jednoglasno je Krkobabiću potvrdila novi mandat, kao takođe jedinom kandidatu. Izabran na predlog svih 159 opštinskih odbora PUPS-a iz centralne Srbije i 14 sa teritorije Kosova. On je tom prilikom učesnike skupa u Sava centru pozvao na "opštenarodni dijalog o reformi i budućnosti penzijsko-invalidskog sistema u Srbiji".
Spisak je svakako podložan dopunama. Ali pitanje je isto: Da li su ovi lideri stranaka "nesmenjivi" zbog svojih vanrednih rezultata? Ili je nešto sasvim drugo u pitanju...