Život
21.03.2024. 18:50
Dragan Vesić

Kolumna

Dragan Vesić: "Tabloidna monarhija"

Kraljica, kraljevska odeća
Izvor: Shutterstock / Nejron Photo

Pitanje monarhije ili republike (oblika vladavine) odavno nije aktuelno u Srbiji ‒ o tome se pričalo devedesetih godina prošlog veka kada se raspadala SFRJ.

Bez obzira na to što kod nas i danas postoji mali broj monarhističkih stranaka, sve se manje govori da “bez kralja ne valja“.

Istina je da tada monarhija mnogim zemljama u tranziciji nije bila ni potrebna jer su se predsednici ionako ponašali kao apsolutistički monarsi.

Danas su 12 od 50 evropskih država parlamentarne monarhije, ali se ni u jednoj ne razmišlja o promeni oblika vladavine.

Možda je razlog ‒ mada je to malo verovatno ‒ taj što u novije vreme, monarhije, naročito u Engleskoj, potresaju afere i skandali: tragična smrt princeze Dajane još nije rasvetljena, Megan Markl, Kejt Midlton, princ Hari i ostala kraljevska svita uvek su u centru medijske pažnje, bilo da su u pitanju rasistički ispadi, razvodi, preljube, ulazak u rijaliti ili nešto drugo.

Naravno, poseta velikim kulturnim i sportskim događajima je nešto sasvim normalno za svetsku elitu bilo da su “plave krvi“ ili ne ‒ sve zvezde žele da budu viđene i skrenu pažnju na sebe stajlingom ili nečim drugim, svejedno.

Zato bi današnje moderne monarhije umesto prideva parlamentarne mogle da ponesu pridev tabloidne, bez obzira na to što politička teorija zna samo za apsolutističke i parlamentarne.

Prve su obeležile stari i srednji vek ‒ carstva i kraljevstva gde je monarh bio bog na zemlji jer je sva vlast ‒ zakonodavna, izvršna i sudska ‒ bila u njegovim rukama. On je bio apsolutni vladar, nepogrešiv i nedodirljiv.

Plebs je mislio da je jednostavno tako, da je to odredio Bog i da ne može drugačije.

Prosvetiteljstvo i uopšte progres ograničavaju vlast monarha ‒ princip jedinstva vlasti, karakterističan za apsolutističke monarhije, biva zamenjen principom podele vlasti u ustavnim parlamentarnim monarhijama.

Kralj postaje simbol tradicije i njegova ovlašćenja bivaju ograničena.

Pošto je danas čitav svet jedan veliki digitalni tabloid, pravo je čudo da se vladari sveta ne zalažu za svetsku monarhiju.

Dakle, u parlamentarnim monarhijama kralj ima mala ovlašćenja ‒ on je simbol tradicije. U tabloidnim monarhijama imao bi takođe mala ovlašćenja, samo što ne bi bio simbol tradicije, nego klovn progresa ‒ princip je isti, ali sve ostalo nisu nijanse, nego groteskne razlike. Punio bi tabloide, a narod voli te medijske pikanterije o poznatima pa se postavlja pitanje ‒ nije li takva monarhija farsa i ruganje zdravom razumu i tradiciji na koju se poziva, ali je parodira: odgovor je da u današnje vreme nije.

Neki novi tabloidni svetski monarh, car ili kralj, vodio bi brigu o sebi i lupao gluposti, a vladali bi iz senke oni koji to i danas čine ‒ oligarhijska elita.

Tabloidni monarh bio bi simbol, a oni koji imaju apsolutnu moć vladali bi bez ikakvih mehanizama kontrole jer ne bi imali građane nego podanike ‒ tada nemate kritičko javno mnjenje i podelu vlasti, nego njeno jedinstvo: imate novi svetski totalitarizam.

Kada se govori o obliku vladavine, uvek postoje argumenti pro et contra, baš kao kad se diskutuje o mnogim delikatnim ili manje delikatnim, ali važnim društvenim pitanjima. Tu se umeša ne samo politika, nego i moral, tradicija, religija, kulturni i supkulturni obrasci, kolektivno nesvesno, mentalitet... Stvari se nekad suviše pojednostave ili suviše komplikuju zavisno od toga da li se stav brani rigidno ili racionalno. Smrtna kazna, eutanazija, prostitucija... Sve su to teme o kojima se i danas vode stručne debate.

Oni koji su za demokratsku ustavnu monarhiju potegnuće kao argumente simboličnu vlast monarha, duh tradicije i sprečavanje diktature bez obzira na to što se monarh ne bira, ne smenjuje na izborima, nego postaje rođenjem.

I tu nastaje problem sa monarhijom jer se krši osnovni demokratski princip ‒ izbornost ‒ i to je ključni argument onih koji nisu za monarhiju.

Monarh rođenjem dobija sve, građani plaćaju porez za njegov luksuz, skandale i glupiranje, dok u demokratskim republikama predsednik, bilo da ima mala ili velika ovlašćenja, ipak može biti smenjen.

Dalje, tu se, osim političkih, postavlja i važno moralno pitanje, ako govorimo o društvu jednakih šansi za sve.

Zašto princeze i prinčevi dobijaju rođenjem sve privilegije, a drugi moraju da rade da bi pristojno živeli, dok treći jedva preživljavaju, a četvrti gladuju?

Peti se, kao devijacija epohe imperativne sreće, ogrezli u luksuzu, ne računaju jer lažu, manipulišu, gaze preko leševa, i kao takvi su nedodirljivi (razni lobiji, tajkuni, rijaliti svet, starlete i lajf koučevi koji do besvesti vrte istu priču o ličnom razvoju, pozitivnom stavu i narcizmu).

Nemate gde da pobegnete od toga ‒ ne skidaju se sa TV ekrana i društvenih mreža.

Vojvotkinje i vojvode od Saseksa, Edinburga, Velsa i celog Ujedinjenog Kraljevstva, kao i tajkuni iz Davosa, po nepisanim pravilima, slove za velike humanitarce i filantrope ‒ valjda po ugledu na njih, potomak kraljevske loze sa Belog dvora više od 30 godina uči srpski i deli paketiće nezbrinutoj deci.

Zašto onda veliki svetski klovn ne bi, simbolično, vladao celim tabloidnim divnim novim sajber svetom pa da tragikomedija bude kompletna.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Dragan Vesić: "Digitalno pismo"
Digitalno, digitalizacija, hešteg

Kolumna

25.01.2024. 23:00

Dragan Vesić: "Digitalno pismo"

Pećinski čovek sporazumevao se pećinskim crtežima, a razvojem civilizacije razvijalo se i pismo (jezik) – slikovno, pojmovno, slogovno i slovno.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
15°C
01.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve