Život
12.04.2023. 22:20
Nebojša Jevrić

Kolumna

Urbane legende: "Srpski rulet"

ručna bomba, oružje, bombe
Izvor: Shutterstock

Sedamnaestorica iz "Terme“ uskočili su u auta i otišli u Neđariće. Ubacili su suzavac u kasarnu i zavezali pomoćnika komandanta. Zavezali ga i pretukli.

Deset minuta nakon njihovog povratka u "Termu“ za njima su stigli i Neđarićani. Došli su sa tri transportera i tenkom. I opkolili "Termu“...

Tražili su da im izruče počinioce.

Dobrovoljci su se povukli na drugi sprat i pozvali radio-vezom Acu Legiju, koji je, sa dobrovoljcima "Srpske garde“, bio na Rajlovcu.

Aca je u Sarajevo došao nešto pre njih. Trebalo je da zauzme Sokolje, brdo iznad Rajlovca, s koga su nas stalno tukli.

Aca Legija stigao je posle pola sata, sa dva tenka i transporterom, i opkolio Neđarićane.

Zolja vadi bombe i stavlja ih na sto.

Ispod velike čaure, čaurice od haubice, koju je doneo Milan Fuga kada je prvi put ušao u Aninu sobu, i u nju smestio kasne jesenje ruže, stavljamo pare.

"Ko ih jebe, ko ih jebe, brate, tamo njih, hajde da se igramo.“

(Srpski se rulet ovako igra. Izvuku se na tri osigurači iz bombe. Ko poslednji baci bombu – njegove su pare.)

Izlazimo na krov. I jedan i drugi držimo u rukama crne "kašikare“, koje su dopunjavane eksplozivom.

"Koji ti je broj bombe?“

"A tvoj?“

"2646.“

"1737. Najebo si, Zolja, sedamnaest je moj srećan broj. Popušićeš ga, Zolja. Imaš previše šestica.“

"Ko će da broji?"

"Nećemo da brojimo. Kad opale prvi metak, jedni na druge, izvlačimo osigurače iz bombi. Ko poslednji baci – njegove su pare.“

"A zlato?“

"Valja i zlato.“

Zolja skida zlatni lančić sa pločicom. U pločici su, na voštanoj hartiji, ispisani njegovo ime i prezime, matični broj, opština, adresa.

Ja skidam burmu sa prsta i stavljam je ispod čaure od haubice.

"Zolja, nikada te nisam pitao, kako se ti u stvari zoveš.“

"Nema veze. Imaš sve u pločici.“

Čuje se kratak rafal ispred "Terme“.

Nebo iznad Ilidže je crno, pokriveno oblacima.

Držeći aktiviranu "kašikaru“, počinjem da brojim oblake.

(Ilidža, 1992. decembar)

2.

Prvi predznak epilepsije je nesanica. Dve noći ne spavam. Pisao sam priče. Slao svima iz imenika.

Od oca Jovana Plamenca dobijam poruku.

"Lijepe su ti priče, ali kuća nam gori!“

Tek sad nestaje san.

Priče su jedino što mi je ostalo.

U utrobi mi je muka.

"Mediji i Crkva vrše anesteziju“, piše mi otac Jovan.

Večeras mi treba anestezije. Sedam kuba opijuma u venu.

Pisac nije vatrogasac. Može da zapali kuću. Ali ne može da je izgasi.

Stanislav Krakov, najveći ratnik iz balkanskih i Prvog svetskog rata, ostao je sa Nedićem.

Da je pisao na engleskom ili ruskom, "Život čoveka na Balkanu“ bio bi najznačajniji ratni roman na svetu. Nije 1941. otišao u šumu. Zovem Saleta Zolju. Upravo je odslužio svoje u Legiji stranaca.

"Brate, jesi li raspoložen da se igramo? Opet smo u hotelu ’Terma’ na Ilidži. Na krovu.“

"Sa tobom, uvek, brate!“

"I ne zaboravi da poneseš bombe!“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
broken clouds
10°C
16.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve