Biznis
11.04.2022. 09:38
Đoko Kesić

Intervju

Dr Slobodan Zečević: Svetsku ekonomsku krizu hrani Amerika

slobodan zečević
Izvor: Marko Stevanović

Profesor Slobodan Zečević je naučni savetnik u Institutu za evropske studije. Završio je Pravni fakultet na Sorboni, a doktorirao na Evropskom univerzitetu u Beogradu na istraživanju pravne regulative u EU. Sa profesorom Zečevićem pričamo šta se istinski krije iza rata u Ukrajini i zbog čega je do njega došlo, uz potpitanje – kako će se završiti?

"To jeste suštinsko pitanje – kako će se završiti? Šta je osnova sukoba. Osnova sukoba je želja Amerike da nastavi sa dominacijom svetom, a prvenstveno našom, da tako kažem, evropskom civilizacijom. U ranijoj istoriji ta moć u Evropi bile su Francuska, Velika Britanija, pa i Nemačka. Da bi se posle ta moć preselila u SAD. Amerika po svaku cenu želi da zadrži tu dominaciju, sa svešću da joj sledi veliki geostrateški sukob sa Kinom. U tom svetlu treba gledati na ukrajinsku krizu. Jer SAD preko te krize žele, ako gledate dugoročno, da promene režim u Rusiji, žele da dobiju vlast u Rusiji koja bi bila njima po meri, koja bi sledila politiku Sjedinjenih Američkih Država.“

Da dobiju ne samo resurse Sibira, nego i druga prirodna bogatstva?

"Da, velike energetske i druge resurse, ali prvenstveno da dobiju jedno strateško uporište za neminovni sukob sa Kinezima. Amerika veruje da se Rusi ne razlikuju mnogo kao evropski narod od Francuza, Nemaca, Britanaca, kojima su oni već nametnuli svoje vođstvo i dominaciju. I njihova ambicija je da Rusima nametnu tu dominaciju po svom isprobanom receptu da instaliraju u Moskvi režim koji bi oni kontrolisali. To je suština tog geostrateškog sukoba, a Ukrajina je tu, kako da kažem, kolateralna šteta koja se našla u tim geostrateškim makazama između dva interesa. ...S druge strane, predsednik Putin, čovek koji je odrastao u vreme SSSR-a, a bio je deo privilegovanog sloja ljudi iz SSSR-a koji je radio u Istočnoj Nemačkoj. On i danas misli da Rusija i dalje može da bude snažan geostrateški faktor u svetu, odnosno da nasledi moć koju je imao SSSR. On pokušava da povrati tu moć i tako je došlo do sudara interesa između te dve strane. Naravno, na strani Amerikanaca je sada Evropa koju oni drže vojno i ekonomski pod svojim uticajem i kontrolom. A Rusi su na drugoj strani. I šta je ishod? Ko će da pobedi u tom sukobu? Pobediće onaj ko ima više resursa i ko ima više mogućnosti da izdrži cenu sukoba. To je ključno pitanje za narednih desetak, dvadeset i trideset godina.“

Koliko mislite da će trajati to prestrojavanje, neke Vaše kolege predviđaju da će se formirati blok Evroazije i da će na ovoj drugoj strani ostati ovaj svet koji je formiran oko Amerike, Evrope, s Kanadom i Australijom. Dokle će to da traje?

"Zavisi od toga koliko će Rusija izdržati u pomenutim pritiscima i u tom sukobu. Ne mogu da procenim tačno, to je nezavidan posao za bilo koga. Bez obzira što se Rusija u ovom trenutku drži solidno, ipak je ona pod velikim pritiskom – ekonomskim i vojnim. I ovaj, kao i svi ratovi, košta. Dakle, sve zavisi koliko će obe strane izdržati. Rusija, kako sada stvari stoje, spremna je da izdrži sve to. Oni će se okrenuti Kini, Indiji… naći će nova tržišta. Mislim da je to deo odgovora na mnoga pitanja. Ali Rusima treba i evropsko tržište. Rusi su evropski narod i njima treba naše tržište i treba im saradnja sa Evropom. Ne znam da li im ’Evroazija’ može zameniti Evropu. Tu se pojavljuje ozbiljna dilema, pitanje koje traži strateška rešenja: čak i da mogu da zamene nas sa Indijom, Kinom... tu će se naći u veoma nezgodnom geostrateškom položaju – postaće zavisni ekonomski od Kine.

To Rusiji ne bi odgovaralo u potpunosti. Za nas u Evropi najbolje bi bilo kada bi se našao dogovor između Evropske unije i Rusije, kojim bi se praktično izvršila deeskalacija sukoba u Ukrajini i gde bi se ekonomski parametri normalizovali. Ali problem je u tome što iza svega stoje ti američki geostrateški interesi i naravno želja Rusije da bude i dalje jedna svetska sila.“

Iza svake politike i iza svakog rata stoje ekonomski interesi. Postavlja se pitanje koliko Rusija može da izdrži i rat i sankcije Zapada.

"Sve je krajnje složeno. Rusija je u značajnoj meri rešila problem hrane, izgradila je uspešnu prehrambenu industriju, možda su čak i najznačajniji izvoznici žitarica na svetskom tržištu. Ali uprkos svemu, tu se javlja ozbiljan problem: oni su međuzavisni sa Evropom. Rusija raspolaže sa dovoljno hrane za svoje stanovništvo, ali i izvoz na tržišta mimo zemalja Zapada, o energentima sve je poznato. Ali Rusija nije rešila problem tehnološkog razvoja dok su Kinezi to doveli do visokog nivoa. Tačnije, Kinezi stižu Amerikance u pogledu tehnologije. Danas je mnogo parametara koji govore u prilog tome, imaju svoje mobilne telefone, svoju kompjutersku industriju, rade brze vozove... Rusi su dosta jaki u domenu naoružanja, ali nisu najjači igrač u domenu tih mirnodopskih tehnologija. To su oni nadomešćivali iz Evrope, ta saradnja Rusima mnogo znači. Stoji i pitanje – ako je Rusija druga u svetu po izvozu žitarica – da li će zabrana izvoza ostaviti mnoge u svetu bez elementarne hrane?

I, naravno, Rusiji je prednost što ima energente, ali Rusiji je slabost što ima mnogo energenata. Mnogo je zavisan budžet Rusije od izvoza nafte i gasa. To su neki osnovni prirodni resursi na osnovu kojih oni žive. Nije im toliko diversifikovana ekonomija kao, recimo, kineska. I zato je njima evropsko tržište jako bitno u suštini. Iako Rusi neće da pokažu slabost sada, oni su pogođeni sankcijamа. Evropa će pokušati da se udalji od ruskih energenata, što za Rusiju nije dobro. Pogađa ih što su im zamrznuli značajna sredstva u inostranstvu, koja Rusiji treba da posluže za razvoj.“

Procene su da je Evropa, Evropska unija, uz Rusiju najugroženija geopolitičkom raspodelom i ekonomskom krizom. Šta će sa Evropom događati u ovim složenim uslovima?

"Evropska unija sluša Ameriku zato što je vojno zavisna. Evropa je vojni Liliputanac, oni ne postoje, njih u stvari štiti NATO i američka tehnologija i američka vojska i NATO baze, to je pod broj jedan. Pod brojem dva – američki kapital je strahovito prisutan u Evropi, drži praktično poluge moći, poluge vlasti u evropskim državama. Racionalno, EU nije smela da ulazi u tu vrstu konflikta, njoj je bilo u interesu da imaju dogovor sa Rusijom. Ona to nije napravila jer nema tu moć, nema vojnu ni ekonomsku samostalnost. Njome dominira kapital iz Sjedinjenih Američkih Država. Potpuno ih drže u šaci. Da li EU može da se osamostali, da izgradi neku geopolitičku i ekonomsku samostalnost? Mislim, Amerikanci sve čine da EU to ne ostvari.“

Neki ekonomisti čak i na Zapadu podvlače da je Americi strašno važno da u ovom geopolitičkom pa i ekonomskom prestrojavanju odbrane dolar?

"To je tačno, oni žele da imaju dominantnu valutu na svetskom nivou. Dolar jeste u nekoj opasnosti, mada je on i dalje dominantan. Evropljani su tu pokušali da budu uz evro, da naprave nekakvu kontru. Šta je za Amerikance opasnost? Da Rusi, Kinezi, Indijci, Pakistanci, Azeri, Belorusi... naprave neku svoju varijantu monetarnog plaćanja, da izbace dolar. To je u suštini stara ideja, ali videćemo šta će od toga biti.“

Koliko je u tom kontekstu važna činjenica, to analiziraju i ekonomisti na Zapadu, da je procentualno dobar deo privrede Zapadne Evrope, od Nemačke do Mađarske, Češke, Slovačke, zavisan od Kine?

"U ovom globalizovanom svetu svi su oni zavisni jedi od drugih na neki način. Današnji svet je ogromno tržište i svi su povezani. Zato se ova kriza, rat u Ukrajini, ne odražava samo na Rusiju, nego i na sve ekonomije, naročito na evropsku. Zašto? Zato što, recimo Nemci, oni uvoze gas i naftu, trebaju im za industriju, iz istih razloga uvoze metale, aluminijum, kalaj, paladijum, nikl... Imaju problem da to nabave, cene svih tih proizvoda skaču. To je strahovit udar na Evropu, na industrijsku proizvodnju. U Nemačkoj je obustavljena proizvodnja ’folksvagena’ i ’audija’.

Sve po logici domino efekta se vidi na tržištu. To se odražava i na manju proizvodnju, kriza pogađa domaćinstva, ljudi manje troše, plaše se krize, utiče i na investicije u Evropi. Smanjiće se investicije zbog celokupne krize. Sve te posledice negativno utiču na evropsku privredu koja će sigurno biti u ozbiljnoj recesiji u ovoj godini. Gde će naći zamenu? Nemaju oni da nađu ni za naftu, za gas je očigledno. Nafta je veliki problem. Oni ne mogu iz Saudijske Arabije da nabave naftu jer Rusi proizvode ogromnu količinu nafte na svetskom nivou. Praktično Saudijska Arabija i Rusija su najveći proizvođači nafte, i to je onaj sledeći problem. Sve u svemu, Rusija i Evropa su ovom konfliktu povezane ekonomski, sve negativno utiče i na jedne i na druge. I to je suština problema.

Amerikanci kažu – pa dobro, biće određenih ekonomskih žrtava, ali naš cilj je da srušimo režim Putina. I šta oni rade? Ekonomske sankcije, sportske sankcije, sankcije protiv oligarha, znači hoće da okrenu bogate ljude u Rusiji protiv Putinovog režima. Kulturne sankcije, a Rusi su narod koji počiva na kulturi. A oni hoće i tu da ih napadnu, da ih pritisnu.

Ali Evropa je još u jednom problemu. Zatvorili su mnoge aktivnosti u Rusiji. Francuzi su imali su ogromne trgovinske lance poput ’Dekatlona’. Na stotine prodajnih objekata. Visoka moda, kompanije francuske, svi su oni bili prisutni u Rusiji. Ogromne investicije im propadaju, kao i prihodi koje su imali sa ruskih tržišta. Dakle, generalno gledano, ova ekonomska kriza potpomognuta ratom u Ukrajini ne isplati se ni Rusima ni EU. Amerikanci s druge strane računaju – ekonomski smo iscrpli SSSR i srušili ga. Tako ćemo i Rusiju. To im je cilj.“

Аmerika se drži logike liberalnog kapitalizma da tržište određuje sve?

"Ta logika i svetsko tržište su se promenili, mimoišli su se. Znamo svi šta ta logika podrazumeva, ali ta logika bi danas podrazumevala nezamislivo: Rusija, Kina i Indija pod dominacijom Sjedinjenih Američkih Država. Svetsko tržište želi svetska država. Pa tu je suština svih problema sa kojima se svet danas suočava jer je ta ideja mrtva.“

Poskupljuje hleb?

Cene u Srbiji

Hleb

Cene u Srbiji

06.04.2022. 15:19

Poskupljuje hleb?

Amerika evidentno ima ozbiljan problem kod kuće, podeljena i osiromašena država. Segregacija se izlila na ulice. Međutim, mediji i deo bogate bele elite bi da vrate Ameriku gde je bila koliko juče?

"Osiromašeni su zbog intervencija koje su imali. Ogroman novac su potrošili. U Iraku i Avganistanu, u intervencijama u mediteranskim zemljama, to su hiljade i hiljade milijardi evra. Zato su se oni povukli iz Avganistana. Ukrajina im je odlična priča u smislu da oni neće vojno da se mešaju. Oni su osiromašili zbog te svoje ranije politike. Treba održavati tolike vojne baze u čitavom svetu, to je stravičan trošak i vojne intervencije, Irak, Avganistan, i kod nas su intervenisali.

Pominjete njihove unutrašnje probleme koji su ozbiljni. Amerika je bila pod dominacijom belih ljudi. Ali doseljavanjem stanovništva prvenstveno iz hispano zemalja, što bela elita sve teže prihvata jer će sutra postati manjina. To znači da oni u dogledno vreme neće držati potpunu moć u SAD i tu leži taj unutrašnji problem američkog društva. Drugi problem Amerike je što nije dovoljno investirala u svoju infrastrukturu i svoju privredu pošto je dobar deo industrije iselila u Kinu, Vijetnam, Japan, Indoneziju i taj deo sveta, sve zbog većeg profita najbogatijih. Time su smanjili privređivanje u samoj Americi, što je i stvorilo ekonomsku krizu u SAD, a samim tim i u svetu. Pride imaju krizu u Ukrajini, koja se opet negativno odražava i na privredne tokove i u SAD.“

Ekonomista Nebojša Katić tvrdi da su ekonomije Zapada poslednjih godina počivale na dva stuba: kamatna politika i štampanje novca. A sad su tu inflacija i enormni dugovi sa kojim se suočavaju mnoge razvijene zemlje?

"Što se tiče Evrope, treba imati u vidu odnos struktura duga i spoljnotrgovinskih bilansa. Recimo, da li Nemci mnogo više izvoze i zarađuju u tom spoljnotrgovinskom odnosu, što znači da je svaki dug relativan. Ako zarađujete bez obzira koliko su vam dugovi značajni, vi te dugove servisirate, imate jaku privredu.

U Italiji su preokrenuli situaciju u poslednje vreme, imaju pozitivan spoljnotrgovinski bilans, znači oni zarađuju, više zarađuju nego što gube. Francuzi nisu u tom položaju, em što su zaduženi, em što imaju taj disbalans, znači više se zadužuju i više uvoze nego što proizvode i izvoze. Amerika, naravno, počiva na dolaru, koji je svetska valuta, svi drže pare u dolarima, počiva na jakoj proizvodnji, ali uprkos svemu pa i vojnoj moći ugrožava ih Kina. Kina želi da im uzme primat ekonomske nadmoći. Danas pre svega na ekonomskom, a kasnije i na vojnom planu.

Zato ja mislim da je ova ukrajinska kriza važna, ako uspeju da obore Putina, ako dovedu svoj režim na vlast, oni će biti u dobroj poziciji u tom sukobu sa Kinom. To je njihova ideja.“

Evroaziji koju predvodi Kina neće odgovarati da Amerika uspostavi svoju marionetsku vlast u Moskvi?

"Neće sigurno. Zato i postoji ta osovina Peking–Moskva. Ali opet u toj osnovi nisu oni baš toliko monolitni jer i Kina ima svoj interes u odnosu na Rusiju, i to je problem. Rusija je uvek pokušavala da održi balans druge strane kao evropska zemlja da ima i tu dobit snažne ekonomske saradnje sa Evropom, a da sa druge strane kroz saradnju sa Kinezima održi tu vojno-ekonomsku zaleđinu. Jedna od novina u današnjem svetskom poretku je ta što su se Rusija i Kina dosta približile. Ranije su Amerikanci igrali na taj antagonizam između Kine i Rusije, odnosno SSSR-a, to je bila Kisindžerova politika da sa Mao Cedungom Nikson uvuče Kinu u savez da bi kontrirali Istočnom bloku.

U ovom trenutku savez Rusije i Kine je jak. Mada i Kina vodi računa, njen glavni ekonomski partner su Evropska unija i Sjedinjene Američke Države, i ona mora da vodi računa i o tom aspektu. Zbog toga su Kinezi prilično uzdržani u ovom trenutku, de fakto stoje iza Moskve, nisu im uveli sankcije, ali se mnogo ne istrčavaju. Kini ne odgovara ova situacija jer remeti svetsku trgovinu, remeti svetsku stabilnost koja je njima za sada ozbiljan benefit, oni su se i razvijali u ovoj konstelaciji stvari. Zbog toga oni insistiraju da se ukrajinski konflikt završi mirnim putem.“

Kina igra na faktor vremena, što je negde osnova Konfučijevog učenja, i na strpljenje da sačekaju svoj trenutak?

"Kina igra i na faktoru milijardu i po potrošača. To je ogromno i snažno unutrašnje tržište. Prodaju mobilne telefone i sve druge proizvode na svom tržištu, od toga mogu da se prilično obogate. Druga stvar na koju oni igraju jeste da su oni postali veliki svetski izvoznik mnogih proizvoda, tako da su nezaobilazan faktor na svetskom nivou. Amerikanci zavise i od uvoza iz Kine, ali i Kina od Amerike. Oni su uzajamno povezani i zavisni. Zapadna Evropa ne samo što uvozi neke stvari iz Kine, nego i ogromne profite Nemci ostvaruju na kineskom tržištu, recimo kroz automobilsku industriju koja je tamo veoma prisutna. Prema tome, Kina je išla na tu varijantu, ne znam koji će biti američki odgovor.

Svi su mislili da će Amerikanci pritisnuti Kinu kao glavnog rivala. I ova ukrajinska kriza je došla kao neko iznenađenje jer su svi očekivali taj suštinski geostrateški sukob Kina – Sjedinjene Američke Države. On je privremeno odložen i u prvi plan ispao je konflikt na liniji Rusija – Sjedinjene Američke Države kroz Evropu, preko Evrope i Ukrajine. Ne znam koliko konflikt može još da traje jer se negativno odražava na Evropu, na svetsku ekonomiju, na Rusiju, i kada racionalno pogledate sve činjenice trebalo bi što pre da se završi. Bar za mesec-dva-tri.“

Kina živi sa saznanjem da je ona krajnji cilj, da je prvi suparnik Zapada?

"Oni znaju da Amerikanci neće tako lako prepustiti tu vodeću svetsku ulogu koju imaju pre svega u ekonomiji, a zatim vojnostratešku ulogu na svetskom nivou. Svi Kinezi su toga svesni pa otuda i njihova saradnja sa Rusijom i te zajedničke vojne vežbe koje imaju sa Rusima, i sve je to jasno. Jasna je njihova želja da probaju da naprave taj blok o kome vi pričate koji bi zaustavio Sjedinjene Američke Države u nameri da ih napadnu. Tu postoji i geostrateški problem – šta ako Kina napadne Tajvan. Šta ako Kina interveniše na Tajvanu. I kako bi Amerikanci na to reagovali? Treća činjenica, koja je takođe zanimljiva u ovom kontekstu ukrajinske krize, jeste – Poljaci se ne osećaju sigurno, pribaltičke države Litvanija, Estonija, Finska... Zašto? Nisu oni sigurni da će Amerikanci ginuti za njih. Hoće im pomoći, ali da će da ginu za njih, da će da naprave svetski sukob, nuklearni, i da će rakete da padaju na Vašington i Moskvu zbog njih? Oni nisu sigurni u to!“

Ekonomska kriza je pogodila sve, ali po pravilu tu najviše stradaju male zemlje. Sve te zemlje su zadužene u stranim valutama, pride mahom se oslanjaju na inostrane investicije?

"Zemlje zadužene u stranim valutama moraju da prate kamatnu politiku svetskih banaka. Mislim da su te kamatne stope još uvek niske u odnosu na inflaciju, što omogućava da se servisira dug. Znači, ako kamate skoče visoko, to je velika opasnost za zadužene zemlje. Da li će moći da servisiraju, da vraćaju dugove. Što se tiče nas, gledano u kontekstu geostrateške situacije, mi smo na brisanom prostoru. Ali, šta je kod nas problem? Mi smo jedan deo rasta zasnivali na stranim investicijama, što je u početku bilo prihvatljivo. Strane investicije su dolazile iz više razloga – imamo relativno dobru radnu snagu koja nije bila preterano skupa, energente smo imali iz Rusije koji su bili povoljni, gas, nafta, bili smo otvoreni i za rusko i za evropsko tržište, i mi smo tako privlačili strane investitore.

Prvi problem koji ćemo mi imati sada, stranih investicija, ako se nastavi ova kriza, biće sve manje, generalno jer im ekonomski ambijent neće prijati. Kompanije će da se stegnu, neće imati dovoljno sredstava i neće imati dovoljno energije za strane investicije. To je prvi problem. Drugi problem koji mi možemo da imamo jesu energenti. Gde da nabavimo energente, odakle, kakva je alternativa za naftu. Nema sumnje, platićemo visoku cenu ove ekonomske krize kao većina malih zemalja.“

Znači, tek ćemo živeti vremena apsolutne neizvesnosti?

"Apsolutno, živimo u vremenu neizvesnosti, novih geostrateških sukoba na liniji Zapad–Rusija, Zapad–Kina. Jedina je nada da SAD zaključe da je to sa Rusijom previše komplikovano, mnogo su velike ekonomske i druge reperkusije, da će zbog toga stati. U tom slučaju na ekonomskom planu stvari bi se poboljšale relativno brzo. A ako procene treba na pet-deset godina da oborimo režim u Moskvi, nema nade.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Koliko se razlikuju plate na istoku i na zapadu Nemačke
novčanik, novac, pare

Ujedinjeni, ali...

09.04.2022. 16:30

Koliko se razlikuju plate na istoku i na zapadu Nemačke

Nemačka se ujedinila pre više od 30 godina, ali plate su i dalje veće na zapadu nego na istoku države. Razlika se veoma sporo smanjuje, prema podacima Saveznog zavoda za statistiku.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
15°C
06.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve